Ušće Neretve, kamenice i Pelješki most glavne su atrakcije Malog mora, koje skriva pravo bogatstvo doživljaja. Daleko od uobičajenih ruta, ovaj dio Jadrana nudi puno ideja za ljetnu plovidbu obojenu drukčijim tonovima
Nautičari se uglavnom dijele na dvije skupine – na one koji odlaze u svoja omiljena, provjerena odredišta i one koji su stalno u potrazi za nečim novim. S obzirom na to da je Jadran u posljednja dva desetljeća doživio nautički procvat kao nikada do sada, skrivenih lokacija gotovo da i nema, a većina popularnih sidrišta i otočnih gradića napučena je brojnim plovilima.
Stoga smo odlučili posjetiti jedan od posljednjih bastiona skrivenog Jadrana, koji i nije baš skriven – osobito od izgradnje Pelješkog mosta naovamo – ali zasigurno nije napučen čarterašima. Na samom jugu Dalmacije, između Neretvanskog kanala i uvala na Pelješcu, krije se akvatorij koji uporno odolijeva masovnom turizmu. Ovdje gužva još nije zakoračila u kalendar, a ritam dana diktiraju vjetar, more i raspoloženje posade.
Plovidbu možete započeti u Pločama, lučkom gradu koji se tek povremeno spominje kao nautička destinacija, jer i od tamo možete unajmiti jedrilicu i otisnuti se na more. Autocesta i blizina zračnih luka u Splitu i Zadru čine ga lako dostupnim, a neposredna okolica krije jedno od najljepših slatkovodnih čuda juga – Baćinska jezera.
Sedam jezera povezanih kanalima, omeđenih šumom i brdima, savršena su kulisa za kopneni uvod u plovidbu. Idealna su za veslanje na SUP-u, izlet uz obalu ili samo tiho promatranje prirode. Svjetlo u kojem se ogledavaju brda oko jezera mijenja se iz sata u sat, a prizori djeluju gotovo nestvarno – posebno u rano jutro, kada je sve još mirno i nepomično.
Malostonski zaljev: Divljina, sport i tišina
I mi smo za svoje polazište odabrali grad Ploče. Nakon napuštanja luke, ruta vodi prema ušću Neretve, mjestu koje je sinonim za slobodu. Pješčana plaža, ‘redovan’ sjeverozapadnjak i idealni uvjeti za windsurfing i kitesurfing učinili su ovu lokaciju nezaobilaznom među ljubiteljima adrenalinskih sportova.
Posebno je popularan ‘popodnevni vjetar’, koji gotovo svakodnevno donosi savršene uvjete za jahanje valova. Mjesto je omiljeno i među početnicima i među iskusnim kitesurferima jer pruža dovoljno prostora i slobode, bez klasične gužve koju nose poznatije lokacije. No ono što iznenadi više od samog sporta jest atmosfera – opušteni barovi na drvenim platformama, ljudi koji ovdje doslovno žive od i za vjetar, i osjećaj da se u tom trenutku ne treba biti nigdje drugdje.
Sve odiše jednostavnošću, bez komercijalnog kiča. Uz lokalnu glazbu, miris mora i improvizirane ležaljke, ovdje dan lagano prelazi u večer…
Nekoliko milja dalje nalazi se skrovito i tiho ribarsko mjesto Blace – koje ne traži pažnju, ali je tiho dobiva. Bez razvijene turističke ponude, ovo naselje pruža upravo ono što mnogima treba – čistu uvalu, prirodan zaklon i mirnu noć na sidru. Danas je uvala ispunjena apartmanima, a ima i nekoliko priveznih plutača.
U suton sve što se čuje su galebovi i tihi udarci mora o bok broda. Osjećaj izolacije ovdje ne djeluje zastrašujuće, već oslobađajuće, a Blace kao da postoje izvan sezone, izvan vremena. U neposrednoj blizini nalazi se i nekadašnji vojni tunel, koji je danas turistička atrakcija uvale Duba.
Rutu nastavljamo prema Malom Stonu, gdje pejzaž i povijest dolaze u savršen sklad. Prilikom plovidbe posebnu draž ima i pogled na Pelješki most – impozantno zdanje koje je preobrazilo način na koji lokalno stanovništvo živi na poluotoku. Stonske zidine pružaju impresivnu pozadinu, ali srce ovog mjesta nalazi se u tanjuru – kamenice, mušule i domaće vino ovdje nisu turistički trik, već životna rutina. Stolovi uz more, posluženi bez žurbe, omogućuju da se svaki zalogaj doživi, a ne samo pojede.
Hodilje, malo dalje, pružaju sličnu atmosferu, ali u još intimnijem tonu. Mjesto bez velikih riječi, ali s puno karaktera – kao da su ovdje svi svjesni da se ljepota nalazi u jednostavnosti.
Brijesta: Mjesto gdje školjke rastu generacijama
Plovidba potom ulazi u uvalu Brijesta. Mjesto idealno za uživanje, s prozirnim morem i gustim borovima koji pružaju hlad, postaje savršena točka za dnevno zadržavanje ili produljeni odmor. U cijelom zaljevu nalazi se ‘podvodno polje’, odnosno uzgajaju se kamenice i dagnje, u nekim obiteljima i po tri generacije.
Mi smo posjetili obitelj Lazić, na njihovu splavu koji služi za održavanje ‘nasada’ i ubiranje sazrelih školjaka. Prema njihovim riječima, posao je to koji ih okupira tijekom cijele godine, a veliku brigu imaju oko rastuće temperature mora, koja uništava školjke. I nautičari ovdje mogu doći na svježi morski zalogaj, baš kao što smo i mi napravili.
Uslijedile su Drače, još jedno pelješko mjesto koje ne pretendira biti hit-destinacija, ali svojom vinskom pričom i lokalnim šarmom lako osvoji posjetitelje. Posjet vinariji i čaša plavca malog u zlatni sat brzo postaju spontani ritual. U pozadini – more, brodovi i tišina. Dok se sunce spušta iza siluete Korčule, u glavi se slaže ona misao koju je teško ignorirati: ovakvi trenuci vrijede više od itinerara.
Osobjava je mala uvala te, kao i gotovo svako od masovnog turizma zaštićeno dalmatinsko mjesto, točka na kraju rečenice koja ne traži uskličnik. Naići ćete još na dvije Prapratne – veću, naseljenu, i manju, samo s plažom u dnu.
Trpanj: Mjesto gdje okusi pričaju priču
Na kraju obilaska ‘ovog dijela svijeta’ nalazi se Trpanj, pelješko mjesto koje osim sigurne luke osigurava i privez nautičarima, i idealno je polazište za istraživanje najdragocjenijeg pelješkog blaga, a to je kultura uzgoja vinove loze i danas popularnog wine tastinga na lokacijama od kojih će vam stati dah.
Ali to je tema jedne druge priče, koju možete i dotaknuti ako sami odete do nezaobilaznog Tuna Bara i Jakova Begovića, koji čuva najbolje od peljeških vinara i na svojim policama, a uvijek će vas ugodno iznenaditi autentičnom ponudom restorana i neskrivenim lokal patriotizmom.
Malo dalje nalazi se divna istoimena uvala, kao odličan izbor za kupanac prije maestrala i nastavak prema Lovištu, Hvaru ili gdje god vas srce vuče. Lokalci su nam otkrili da se nekada zvala Dimna, po dimu koji se znao nadviti nad uvalom, ali s vremenom je ime dobilo mekšu, privlačniju verziju – Divna, koja joj, složit ćete se, puno bolje pristaje.
Upravo u tome leži čar ove rute – ne u atrakcijama, ne u luksuzu, već u mjestima koja su ostala svoja i koja lako možete kombinirati s popularnijim odredištima. Ti krajolici ne traže filter, a svejedno na Instagramu oduzimaju dah, kao i more koje još uvijek zna biti i nemirno i ljekovito.
Južni akvatorij jednostavno pruža ono što sve rjeđe nalazimo – prostor za opuštanje i uživanje u kojem guštaju i dupini, koje smo mi imali sreću dvaput vidjeti.
Tekst Marija Vuković
Fotografije Mario Jelavić, Kristina Peračić, Tanja Drinković, HTZ i TZO Trpanj, Goran Šafarek
