Možda će vam ‘vrata raja’ zvučati kičasto i pretenciozno, no uzmete li u obzir kako u jednom gradiću imate priliku kušati tri esencijalne, da ne kažemo ‘božanske’ namirnice, i još k tome biti okruženi šarmantnim ambijentom srednjovjekovnih zidina, vjerujemo da ćete se i sami odlučiti na taj superlativ, nakon što jednom posjetite – Ston
Sunce, more i zemlja – sol, kamenice i plavac mali, tri su glavna razloga i posve jedinstvena dragulja u kruni ovog utvrđenog grada. Stonu, koji se nalazi na samom početku Pelješca možete prići najlakše s kopna jer je udaljen tek oko pet kilometara od magistrale, no morem je najbolje stići južnim obalama Pelješca ili sjevernom stranom Mljeta (iz Sobre vozi brodska linija za Prapratno).
Ston i Mali Ston
Pelješac od najranijih dana slovi kao predio prekriven svojevrsnom dozom mističnosti i hereze, a jedno od najljepših i najpopularnijih mjesta za početak istraživanja poluotoka svakako je luka Lovište, iz koje u jednom danu stignete do Stona. Nastavite li se šuljati južnom obalom Pelješca zaustavite se u uvali Vučine u mjestu Žuljane, nađite dobro mjesto za sidrenje, jer ga ima napretek, i provedite cijeli dan po pješčanim plažama, nećete sigurno požaliti.
Prapratno je idealno sidrište za odlazak u Ston
Sljedeće sidrište može vam biti Prapratno, koje je idealno za posjet Stonu, jer tu uvalu od Stona dijeli tek dva kilometra staze, a osim susreta s neobičnom crkvicom sv. Mihajla iz 9. stoljeća na vrhu brda Gorica iznad stonskog polja, dobit ćete priliku nauživati se ‘Instagram’ panorama u svim smjerovima.
Za one koji žele duže i više, pješke ili biciklom, mogu se zaputiti mrežom puteva i lokaliteta koji čine Napoleonovu cestu, tematsku stazu koje je trasirana Pelješcem u dužini od sedam kilometara. Po dolasku u sam gradić zaputite se kamenim stubama po ovom fortifikacijskom čudu i budite spremni propješačiti više od pet kilometara, jer su Stonske zidine najveće sačuvane zidine u Europi i druge najveće na svijetu, odmah iza Velikog Kineskog zida.
Stonske zidine
I dok se Kineski zid gradio kao obrana od navale Mongola, Stonske zidine građene su kako bi se zaštitilo ono najvrjednije što ovaj grad ima – solanu, ali i kako bi se spojio Malostonski zaljev i morski rukavac na jugu, odakle je stizala flota iz Dubrovnika i odnosila pune spremnike soli.
Upravo kroz taj rukavac i danas pristižu brojni nautičari, jer se negdje po sredini rukavca nalazi malo ribarsko mjesto Kobaš kao jedna od omiljenih gastro-odredišta južnog Jadrana i nezaobilazna stanica za sve morske ‘foodieje’. Stoga ljubiteljima prave gastronomije, ali i opuštene atmosfere koja se pomalo gubi na nekim nautičkim destinacijama, iskreno preporučujemo zaustavljanje barem na ručku, ako ne i na večeri i noćenju na ovom prekrasnom mjestu.
Stonska solana najstarija je u Europi
Od antičkih vremena do danas radnici u poljima soli s pravilnim kvadratima, koji nalikuju nekakvoj gigantskoj šahovskoj ploči, što mukom, što strpljivim radom, beru sol. Proces se nije mijenjao, jer nije bilo potrebe usavršavati nešto što je priroda već dovela do savršenstva, a sunce tada, kao i danas, nemilosrdno prži bazene u kojima nakon isparavanja tekućine ostaje sol koju čovjek tek mora sakupiti.
Tako se Stonska solana diči titulom najstarije ‘živuće’ solane u Europi, a možda i u svijetu, pa je uistinu jedinstvena prilika gledati kako se na tradicionalan način ‘bere’ sol. I ne samo vidjeti, već to možete i sami s rukama osjetiti, te ‘zaraditi’ svoju plaću u zrncima soli, pa stoga ciljajte početak rujna i ovdašnji ‘Festival soli’ kada se i brojni posjetitelji okušaju u branju.
Stonska sol ili ‘bijelo zlato’
‘Bijelo zlato’ bio je uobičajeni naziv za sol u srednjem vijeku, a vješti i snalažljivi Dubrovčani u 14. stoljeću zaposjedanjem i urbaniziranjem Stona, ‘bijelo’ su zlato pretvorili u izvorno ‘žuto’ – dukate, naravno uz pomoć trgovine, pa i ne čudi što su građenjem obrambenog zida oko cijelog grada osigurali sebi izdašne prihode.
Fortifikacijski, ali i urbanistički sistem koji povezuje Ston s Malim Stonom, interpoliran je s 40-ak kula i šest bastiona, od kojih su najpoznatije Bartolomio, Podzvizd, Kaštio i Koruna. Srećom, zidine su ostale u manje-više istom obliku kao i kad su nastale, pa je i Ston zadržao šarm malog povijesnog gradića i posljednjih godina velika su turistička atrakcija, a u rujnu se čak organizira poznati ‘Ston Wall Marathon’.
Zidine danas ne samo da ne služe za obranu, već više kao kulisa zanimljivim projektima poput ‘Cum grano salis’ i Neispričana priča’, turističkih obilazaka Stona, u kojim kazališnim jezikom glumci nastoje ispričati veliku povijest grada.
Stonska kamenica
No, s malostonskom kamenicom nema nikakve legende ni pretjerivanja, to je uistinu najbolja svjetska kamenica, najslađa bez pribora i stola, tanjura i ubrusa, baš onako iz mora skinuta, otvorena s par kapljica limuna i pretvorena u instant-zadovoljstvo.
Iako unutar grada svi nude najfriškije školjke, u Kapetanovoj kući i Boti Šare, kao dvjema lokalnim institucijama, možete očekivati i nešto više.
Postoje različita tumačenja koliko ih i kada jesti za najbolji učinak, no to je posve nebitno. Ono što ostaje doslovni je okus Stona, doduše pomalo slan, ali jedinstven i za pamćenje, nakon kojega je najbolje priču završiti s čašom plavca. No, u tom slučaju možda priča o Stonu prestaje, no zato je na vidiku jedna druga priča o Pelješcu.
Tekst Filip Bubalo
Fotografije HTZ/Ivo Biočina, TZ Ston, Mario Jelavić & Boris Kačan
