Park prirode Lonjsko polje najveća je hrvatska močvara u kojoj je moćna Sava vladarica života. Tradicijsko pašarenje, arhitektura drvenih kuća, biljni i životinjski svijet – sve je u parku prilagođeno plesu s velikom rijekom i ritmu prirode
Park prirode Lonjsko polje jedno je od najvećih i najbolje očuvanih prirodnih poplavnih područja u Europi. Svake se godine u Lonjsko, Poganovo i Mokro polje izlijevaju vode rijeke Save i njezinih pritoka. Zahvaljujući takvom periodičnom poplavljivanju Park prirode je jedinstvena riznica biološke raznolikosti ne samo u Hrvatskoj, nego na cijelom Starom kontinentu. Nizinske poplavne šume hrasta lužnjaka i poljskog jasena predstavljaju najreprezentativnije komplekse šuma listača i u širim razmjerima – u cijelom zapadnom palearktiku.
Kada se poplavne vode povuku u korito rijeke Save, vlažni travnjaci postaju jedno od posljednjih područja u Europi gdje je očuvano tradicijsko pašarenje. Tamo stoka slobodno pase na velikim zajedničkim pašnjacima. Ovo je područje stanište za više od dvije trećine ukupne populacije ptica u Hrvatskoj. Njihova stabilnost ovisi o očuvanosti i kompaktnosti velikih kompleksa nizinskih poplavnih šuma i travnjaka. Područje je i jedno od najvažnijih mrijestilišta riječne ribe u cijelom dunavskom slijevu.
Ekološki procesi i dinamika plavljenja oblikovali su specifičan način tradicionalnog korištenja zemljišta stvaranjem jedinstvenog mozaika antropogenih i prirodnih staništa važnih za očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti. Na području Parka prirode Lonjsko polje živi 58 vrsta sisavaca, 16 vrsta vodozemaca, 10 vrsta gmazova, 43 vrste vretenaca, 33 vrste riba te čak 250 vrsta ptica, od kojih se 138 tamo i gnijezdi. Posebno vrijedne vrste ptica, koje su indikator očuvanosti staništa i kulturnog krajobraza, su bijela roda, crna roda, štekavac, žličarka i kosac.
U blizini Krapja nalazi se ornitološki rezervat Krapje đol, prvi i najstariji rezervat za ptice u Hrvatskoj, važno gnjezdilište ptice žličarke i mnogih drugih močvarica te pravi raj za ljubitelje ptica. Na području parka registrirano je i 550 biljnih vrsta. Posebno vrijedna među njima je četverolisna raznorotka.
Ta zaštićena biljka iznimno je rijetka u Europi. Četverolisna raznorotka u gustom sklopu pokriva muljevite površine travnjaka u depresijama, a u vrijeme povlačenja poplavnih voda postaje kopnena biljka. Očuvanje ove vrste vezano je uz tradicionalno pašarenje, prije svega ispašu svinja na otvorenim zajedničkim pašnjacima. Jedna od najzanimljivijih mirisnih vrsta je metvica.
Lonjsko polje očuvalo je tradicijsko pašarenje, a na području parka živi i 250 vrsta ptica
Zbog te dragocjene medonosne vrste u kolovozu travnjaci poprimaju ljubičastu boju. Od prvih zapisa naseljavanja područja uz srednji tok rijeke Save ljudi su živjeli u skladu s prirodom. Lokalno stanovništvo očuvalo je tradicijski način života do danas. Ekstenzivno pašarenje stokom, konjima i svinjama (što uključuje i nekoliko autohtonih pasmina poput slavonsko-srijemskog podolskog goveda i turopoljske svinje) te očuvanost jedinstvene tradicijske arhitekture drvenih kuća čine ovo područje jedinstvenim primjerom prirodnog, krajobraznog i kulturnog naslijeđa. Temeljne aktivnosti korištenja zemljišta su pašarenje, lovstvo, ribolov, šumarstvo i upravljanje vodama.
Prirodna poplavna područja Lonjskog, Mokrog i Poganova polja imaju ključnu ulogu u sustavu za obranu od poplava te u međunarodnom kontekstu predstavljaju jedan od prvih primjera u svijetu gdje se obrana od poplava temelji na korištenju prirodnih poplavnih površina.
Prirodne retencije su, osim u sustavu obrane od poplava, važne u procesu pročišćavanja voda iz vodotoka, obnovi zaliha podzemnih voda te ublažavanju ekstremnih hidroloških i meteoroloških posljedica klimatskih promjena.
Ljudi su svoj način života u potpunosti podredili poplavama stvorivši sklad prirodnih i kulturnih elemenata krajobraza
Kulturni krajolik Parka prirode Lonjsko polje jedinstven je primjer kako su ljudi svoj način života u potpunosti prilagodili poplavama stvorivši sklad prirodnih i kulturnih elemenata krajobraza. Prihvatili su vodu kao vladara oslanjajući se na mudru izreku: ‘Živi s vodom, a ne protiv nje!’ Duga i neprekidna tradicija življenja s poplavama stvorila je izvanredan sustav koji isprepleće sve aspekte ljudske interakcije s okolišem.
To uključuje tradicionalne građevine, organizaciju naselja, oblikovanje krajolika, korištenje zemlje, pa čak i uzgoj izvornih pasmina životinja. Naime, i one su prilagođene životu u području koje se poplavljuje. Ljudi su organizirali život na najsigurnijim mjestima – uzvisinama ili ‘gredama’ uz samu rijeku Savu. Iza naselja nalaze se voćnjaci, oranice i livade, dalje su košanice i poplavni pašnjaci, a na kraju poplavne nizinske šume.
Ovaj slijed korištenja zemljišta strogo prati dolazak poplave i povlačenje vode. Graditeljska baština i stambene građevine odraz su nedjeljivosti i suživota ljudi i prirode, što se vidi u tradicionalnoj gradnji. Ta je gradnja od prirodnog materijala (hrastovine) odraz umijeća lokalnih graditelja. Građevine su u prirodni okoliš uklopljene na najbolji mogući način. U sačuvanim starijim kućama drvena je građa kalana ili tesana, dok je u novijoj gradnji najčešće piljena.
Tu je i selo znano po rodama – Čigoč, kojem je na inicijativu Zaklade za europsku prirodnu baštinu – EURONATUR – dodijeljen naziv prvog europskog sela roda. Jedinstvenosti Lonjskog polja moguće je otkriti pješice, biciklom, kanuom, skelom ili brodom.
Uz Lonjsko polje Hrvatska ima i 11 parkova prirode (Biokovo, Dinara, Kopački rit, Medvednica, Papuk, Telašćica, Velebit, Vransko jezero, Učka, Žumberak – Samoborsko gorje, Lastovsko otočje, Telašćica) te osam nacionalnih parkova (Brijuni, Kornati, Krka, Mljet, Paklenica, Plitvička jezera, Risnjak, Sjeverni Velebit).
Fotografije Park prirode Lonjsko polje, Tomislav Koran, Hrvatski fotosavez (fotoradionice Hrvatskog fotosaveza za mlade) & Marko Mihaljević / arhitekti Roth i Čerina
