Otok Lošinj, poznat po blagoj klimi i vegetaciji, mjesto je koje skriva predivne uvale i pruža očuvanu prirodnu ljepotu, a u svakom posjetitelju zasigurno će probuditi vitalnost svojim mirisima i okusima
Iz pera našeg suradnika donosimo vam plovidbu jedrilicom u vodama Malog i Velog Lošinja, ističući najljepše kutke lošinjskog arhipelaga i prijedloge za posjetu lijepim i skrivenim uvalama, u kojima ćete naići na fantastična prirodna zakloništa, bogatu povijesnu ostavštinu i – dobrog dupina.
Toplo je kao i svakog drugog ljetnog dana, no danas, 26. srpnja 1985. je drugačiji, za mene poseban dan… Danas mi je rođendan i to ne obični – šesnaesti! Posjetit ću nonića, prošetati s njim do grada. Legendarni trajekt Marina lijeno ulazi kroz ‘Bocca Veru’ u luku otoka Lošinja, a nono pije kavu, ja toplu čokoladu i čekamo.
Iz Zadra očekujemo kombi s prikolicom na kojoj je moja nova – buduća jedrilica. Nakon što sam prerastao optimista, usavršio lasera, za poklon mi dolazi 505-ica… Danas, gotovo dvadeset i jedna godina kasnije, moja 505-ica je, za nevjerovati, u boljem stanju no onda, a ja redovito s kćerkom jedrim jednim od najljepših akvatorija na svijetu… lošinjskim.
Tirkizne uvale otoka Lošinja
Isplovljavamo iz pitoreskne ribarske uvale Sveti Martin (iz koje je nastao današnji Mali Lošinj). Jedrimo prema jugu, prolazimo pored uvale Val di Škure čije plavetnilo mora i zelenilo borova ostavlja bez daha. Sljedeća uvala je luka Veli Lošinj. Na ulazu se nalazi crvena lanterna, a povrh nje austro-ugarski vidikovac na kojem još uvijek tijekom burnih dana gosti s dišnim problemima udišu zrak popunjen morskom solju, te se tako rehabilitiraju.
Veli Lošinj danas je manji od susjednog Malog Lošinja, no tijekom minulih godina bio je otočna perjanica, u njemu su živjeli pomorski kapetani i brodovlasnici. Za one koji su bili, reći će da izgleda poput Portofina, a barke u samom centru daju mu posebnu draž. Nad mjestom bdije kula koja je služila za obranu od Uskoka, te velebna župna crkva sv. Antuna Opata.
Dok ja vama pričam o Velom Lošinju, prolazimo i uz grandiozan sto metara dugačak lukobran uvale Rovenska iz 1856. čiji je kamen temeljac postavio nadvojvoda Maksimilijan Habsburški, a u to vrijeme u ovoj uvali vezali su se ratni brodovi monarhije. Približavamo se otočiću Vele Orjule, susrećemo i danas članove kolonije dobrih dupina koji u našem akvatoriju stalno obitavaju, a proučavaju ih prijatelji iz Instituta Plavi Svijet u Velom Lošinju. S desne strane su izuzetne uvale Javorna i Kriška s malim lukobranom za zaštitu od sjevernih vjetrova i s prekrasnom plažom za kupanje.
Maestral je fantastičan, a s ove ‘istočne’ strane otoka Lošinja još je veći gušt jedriti jer nema nikakvog vala, a sam otok nam je veliki lukobran, a vjetra…Orjule, da, bio sam ovdje i onog dana, 27. travnja 1999., na brodu Zvonko kada je s morskog dna podignut brončani, 2000. godina stari kip Apoksiomena, a koji se nakon restauracije ovih dana vratio na otok Lošinj i može ga se vidjeti u muzeju Apoksiomena u samom centru Malog Lošinja. Bacamo sidro između Velih i Malih Orjula.
Plitkim kanalom prolaze manje brodice, no boja pijeska na dnu je spektakularna. U blizini je Kozjak, Sveti Petar i najjužniji otok lošinjskog akvatorija Ilovik, koji je brodskom linijom više puta dnevno povezan s Lošinjem. Tijekom zime tu živi stotinjak otočana, no ljeti je ovdje ludnica.
Kanal sa sidrištem između Sv. Petra (na kojem je mjesno groblje) i Ilovika obavezna je točka nautičarima koji sa sjevera putuju prema Silbi, Olibu odnosno Zadru. Tu ima i nekoliko izuzetnih restorana. Isplovljavamo kroz kanal južno. Obilazimo Rt Radovan za koji volimo reći da je to najjužnija točka sjevernog Jadrana i da tu počinje Dalmacija.
No, mi se na našoj 505-ici zaustavljamo u uvali Pržine. Ova velika pješčana uvala otoka Ilovika skrivena od pogleda gleda na jug, a alge na obali prava su podloga za sunčanje. Na susjednoj barci nalazi se umirovljeni legendarni kapetan lošinjske lučke kapetanije, Zoran Tomić, dugogodišnji čuvar našeg zaista velikog akvatorija koji se proteže od Unija, Suska do Ilovika, a tu su i teritorijalne vode, te još jedan veliki dio prema susjednim otocima Rabu i Pagu.
Kasno je poslijepodne. Maestral slabi, no sad se sa zapadne strane otoka Lošinja vraćamo prema uvali Čikat. Prolazimo uz tirkiznu uvalu Plijeski, Balvanidu u kojoj se traži mjesto više, kako zbog zaštite od noćnih vjetrova, tako i zbog izuzetnog restorana na samoj obali. Sljedeća je Krivica ili ‘uvala milijunera’, a izgleda poput malenog fjorda. Uz sidrište, vrijedno je pogledati sam korijen uvale u kojoj je maleni mol te nekoliko ruševnih kuća koje donose svoje priče.
Lošinj je otok vitalnosti
Povrh obale prolazi zanimljiva šetnica ‘Put dupina’, koja obilazi cijeli južni dio otoka Lošinja tako njome možete prošetati od Malog do Velog Lošinja. Povratak u civilizaciju nagovještava uvala Sunfarna. Tu su prve, malene ribarske kućice okružene stoljetnim borovima. Zakasnili smo deset minuta, maestral je utihnuo, a Zita i ja plutamo u ravnini zavjetne crkvice lošinjskih pomoraca Navještenja Blažene djevice Marije na ulazu u uvalu Čikat – naš cilj. U ovoj su uvali pomorci u nekim davnim vremenima čekali povoljan vjetar za isplovljavanje, a mi, baš suprotno, čekamo za uplovljavanje.
Na obali podno crkvice, majke, supruge i djevojke dočekivale su i ispraćale svoje pomorce. Zapuhao je burin, lagan, no s vjetrom u orcu ulazimo u ovu uvalu koju danas krase hoteli i vile najviše kategorije. S lijeve strane nalazi se i mala marina, a mi se vežemo na molu ispred jedriličarskog kluba Jugo, koji na otoku Lošinju okuplja zaljubljenike jedrenja već više od 60 godina. Noć je vedra, a lagani sjeveroistočni vjetar garantira ugodnu večer. No, prije toga škarpina na gradelama i čaša crvenog vina upotpunit će ovaj bogati dan.
Tekst Branko Domac
Fotografije Branko Domac, Lošinj Hotels & Villas & TZ Grada Malog Lošinja
