Poželite li se stoga otisnuti u divljinu i osamu, ali i proširiti granice hodajući njezinim vršnim dijelovima, Nacionalni park Paklenica je idealno mjesto – lijepo, izazovno i mistično
U kanjonima okomito usječenima u južnu padinu planine Velebit i na njezinim najvišim vrhovima nalazi se iznimno bogatstvo krških oblika, vegetacije i pejzaža, koji ostavljaju duboke impresije na posjetitelje i pobuđuju osjećaj divljenja neizmjernoj moći prirode.
Što raditi u Nacionalnom parku Paklenica?
Ta divlja ljepota nalazi se nadohvat ruke svima koji prođu kroz tunel Sveti Rok na autocesti A1 i za desetak minuta vožnje Magistralom dođu do ulaza u Nacionalni park Paklenica. U njemu možete uživati u prekrasnim šetnjama, adrenalinski obojenim aktivnostima poput planinarenja i sportskog penjanja, jeep safariju ili jednostavno osluškivati žuborenje potoka u svom vlastitu miru. I to dobar dio godine, jer taj nacionalni park, za razliku od većine sličnih područja na kontinentu, ima toplu morsku klimu.
Paklenica je dio planine Velebit, najduže hrvatske planine, koja se u blagom luku nadvila nad obalom mora. Na njezinim južnim obroncima ispod najviših vrhova – Vaganskog (1.757 m) i Svetog brda (1.753 m), i u kanjonima Velike i Male Paklenice, smjestio se Nacionalni park. Zbog svoje jedinstvene prirodne osnove, izuzetnih geomorfoloških oblika i veličanstvenih šuma, taj je prostor već davne 1949. godine proglašen nacionalnim parkom.
Ime Paklenica najvjerojatnije potječe od smole crnog bora – pakline, koju je lokalno stanovništvo koristilo u narodnoj medicini za zacjeljivanje rana, te kao luč za osvjetljenje ili premazivanje drvenih brodova. Sazdana od krša, Paklenica obiluje najrazličitijim stjenovitim ‘skulpturama’ koje se izmjenjuju sa šumovitim udolinama i planinskim livadama. U njedrima skriva raskošno podzemlje, a orhideje i ljiljani na zelenim proplancima, endemski zvončići na strmim stijenama, guste šume crnog bora te najrazličitije vrste leptira i ptica, tek su dio bogatog biljnog i životinjskog svijeta koji obitava na prostoru parka.
Kanjon Velika Paklenica
Ovaj nacionalni park ima više biljnih vrsta nego cijela Engleska! Kroz Paklenicu ne postoje ceste, te se gotovo cijeli prostor obilazi hodajući po nekoj od ukupno dvjesto kilometara staza – od manje zahtjevnih turističkih koje iz kanjona vode do planinarskog doma ili špilje Manita peć, pa do planinarskih staza koje vode do najvećih vrhova. Do najpoznatijeg dijela – kanjona Velike Paklenice, dolazi se relativno brzo, u svega nekoliko minuta od parkirališta. Tu je kanjon najuži, a litice koje ga omeđuju dižu se u visinu do 400 metara. Dnom kanjona od jeseni do ljeta teče potok Velika Paklenica koji izvire na 1.200 metara nadmorske visine i spušta se sve do mora.
Litice ovog kanjona poznato su penjalište ne samo u Hrvatskoj, već i diljem svijeta. S više od 400 uređenih penjačkih smjerova različitih težina i dužina, ovdje svaki penjač, i početnik i iskusan, može pronaći ponešto za svoj užitak. Posebnu draž ovom prostoru daje blizina obale koja omogućuje jedinstven doživljaj planine i mora na jednom mjestu.
Dok je središnja Europa zimi okovana snijegom i hladnoćom, u Paklenici se za blagih zima može penjati po osunčanim liticama kanjona, što penjači iz susjednih zemalja posebno cijene. Najveći broj penjača u Paklenici okuplja se u prvim danima svibnja, kada se već tradicionalno, organizira Međunarodni susret penjača s brojnim natjecanjima i događanjima. Duboko u liticama po kojima se penju penjači skrivaju se labirinti podzemnih tunela čije postojanje na tom mjestu odaju jedino kameni portali na nekoliko ulaza u tunele.
Podzemni grad Paklenice
Tuneli su izdubljeni u najvećoj tajnosti 50-ih godina prošlog stoljeća, a trebali su imati funkciju skladišta ili skloništa u slučaju zaoštravanja odnosa Jugoslavije i SSSR-a i bili su jedan od 20-ak tajnih objekata diljem bivše Jugoslavije. Danas su ‘bunkeri’ prenamijenjeni u posjetiteljski centar naziva Podzemni grad Paklenice. Kao i ostali dijelovi Velebita, zbog svoje pretežito karbonatne geološke podloge, Paklenica ima bogato razvijen podzemni krš s mnoštvom špilja i jama – ukupno 115 podzemnih objekata do danas otkrivenih i zabilježenih.
Špilja Manita peć
Jedna od njih, ne najveća, ali svakako najimpresivnija je špilja Manita peć koja ove godine slavi 80. obljetnicu adaptacije za posjećivanje. Špilja se nalazi na 570 metara nadmorske visine i do nje se dolazi nakon sat i pol uspona od parkirališta u kanjonu Velike Paklenice. Ono što je razlikuje od ostalih jest činjenica da je potrebno uložiti trud i vrijeme da se do nje dođe, a ljepota špiljskih ukrasa koji vas čekaju na kraju tog puta, nagrada su za sav uloženi trud.
Manita peć je duga 175 metara i podijeljena u dvije dvorane koje obiluju stalagmitima, stalaktitima, sigastim stupovima i kaskadama. Za rast samo jednog milimetra ukrasa potrebno je od 10 do 30 godina, ovisno o brzini kapanja vode. Spomenimo i da je obilazak špilje moguć samo u pratnji vodiča.
Uz izuzetnu geomorfologiju i reljef koji se uoči na prvi pogled, ljepoti Paklenice uvelike doprinosi iznimno bogat i raznolik biljni svijet i očuvana divljina. Osobito su vrijedne autohtone šume crnog bora koje je danas moguće vidjeti jedino na ovim prostorima. Značajne su i stare bukove šume koje su uvrštene na UNESCO-ovu listu svjetske baštine.
Biljke i životinje u NP Paklenica
Te su šume bitno stanište brojnim životinjskim vrstama od kojih su neke ugrožene na europskoj razini. Očuvana prirodna ravnoteža omogućila je opstanak i stabilnost kukaca, poput jelenka, rijetkih strizibuba, ptica dupljašica – djetlića i žuna, a šume su sigurno utočište i jelenima, srnama, divljim svinjama, kunama te raznim glodavcima. Paklenica je dom i velikim zvjerkama – medvjedu, vuku i risu, a neizmjeran je užitak promatrati divokoze kako spretno trče niz kamenite padine ili dok čuvaju stražu na isturenim stijenama kanjona Paklenice. Ptice su vjerojatno najzanimljiviji dio pakleničke faune.
Zabilježeno ih je 240 vrsta, a od toga su 112 gnjezdarice. Tu se gnijezde i one najugroženije, poput surog orla i orla zmijara, sivog sokola te sove ušare, pa je Paklenica zanimljivo odredište i brojnim promatračima ptica. Paklenica se može posjetiti u svako doba godine, no možda je najljepša u kasno proljeće i rano ljeto kada procvjeta više od tisuću biljnih vrsta. Planinske travnjake tada ispunjavaju ljiljani i orhideje, a stijene kanjona krase buseni ljubičastih zvončića.
Poseban je doživljaj prošetati glavnom stazom do planinarskog doma u travnju, kada uz stazu cvjetaju divlje ciklame čiji se intenzivan miris miješa sa slatkim mirisom crnog jasena. Poželite li se stoga otisnuti u divljinu i osamu, ali i proširiti granice hodajući njezinim vršnim dijelovima, Nacionalni park Paklenica je idealno mjesto – lijepo, izazovno i mistično.