Jedinstvene spomeničke i prirodne cjeline svake države od neprocjenjive su vrijednosti za cijelo čovječanstvo. Ljudi ih nastoje što bolje zaštititi, sačuvati za buduće naraštaje, predstaviti te promicati njihovu vrijednost
UNESCO gradovi Hrvatske na listi Svjetske baštine
Dubrovnik, biser Jadrana
Današnja povijesna jezgra Dubrovnika nastala je spajanjem naselja na hridi Laus, koje se osobito razvilo nakon doseljenja izbjeglica iz opustošenog Epidaura (današnjeg Cavtata), i naseobine na obali, koji se počinju stapati i rasti od 7. stoljeća. Do danas je u Starom gradu sačuvan karakter urbane cjeline zadane 1272. godine, kada je statutom definiran raspored ulica i trgova, određena njihova širina i položaj građevina.
Gradske zidine, duge 1940 m, dovršene su u 15. i 16. stoljeću, a krase ih moćne kule Minčeta, Revelin, Bokar, Sv. Luka, Sv. Ivan i – najstarija – Lovrjenac, gradnja koje je započeta u 12. stoljeću. Glavna dubrovačka ulica Placa, popularno zvana Stradun, proteže se u smjeru jugoistok-sjeverozapad, a leži na nasipu kojim je nekoć spojen obalni i dio grada na hridima. U grad se ulazi kroz Vrata od Pila, na zapadu, i Vrata od Ploča, na istoku.
Poljanu Paska Miličevićeva, do unutarnjih Vrata od Pila, krasi monumentalna česma graditelja Onofrija della Cave. Slijedi, na sjevernoj strani Place, znameniti Franjevački samostan, građen u 14. i 15. stoljeću, u kojem je grob hrvatskog književnika Ivana Gundulića.
Na istočnom dijelu Straduna je središnji trg Luža, oblikovan 1441. godine, nasred kojeg se nalazi Orlandov stup, autora Bonina da Milano i Antuna Dubrovčanina. Izvorno je crkva sv. Vlaha bila sagrađena u romaničkom stilu, a nakon stradanja u požaru, u razdoblju od 1705. do 1715. godine u baroknom ju je stilu obnovio Marino Gropelli. Kip na glavnom oltaru je iz 15. stoljeća, a izgrađen je u gradskim zlatarnicama: na njemu je svetac-zaštitnik prikazan kako drži maketu grada. To je jedinstven dokument o izgledu Dubrovnika prije katastrofalnog potresa 1667. godine.
Dioklecijanova palača u Splitu
Povijesno središte Splita s Dioklecijanovom palačom ušlo je među prvim urbanim cjelinama na listu svjetske baštine UNESCO-a 1979. godine, kao jedno od najznačajnijih djela kasnoantičke arhitekture, ne samo zbog očuvanosti izvornih dijelova, nego i originalnih arhitektonskih rješenja koja su navijestila ranokršćansku, bizantsku i ranosrednjovjekovnu umjetnost.
Palača ima pravokutan oblik, s dvjema širokim, okomito ukrštenim ulicama (Cardo i Decumanus) koje iz sredine vode na četvora vrata, posred svake stranice pravokutnika. Južni dio je imao rezidencijalni karakter (tu su bile carske odaje i ceremonijalne dvorane), u sjevernom dijelu su nalazio gynaeceum Iovensis, radionica za izradu ratničke odjeće i obuće. Glavne ulice spajaju se u središtu Palače, južno se nalazi Peristil, usmjeren prema Protironu, odnosno Vestibulu careva stana.
Carev mauzolej pretvoren je u kršćansku crkvu početkom 5. stoljeća, a od sredine 7. stoljeća postaje katedrala. Zlatna vrata su među najsačuvanijim primjerima svoje vrste u antici, nedostaju samo stupovi koji su uokvirivali niše, te kipovi u njima (Dioklecijana, Maksimijana, Galerija i Konstancija Klora). Jupiterov hram je jedan od najbolje očuvanih u europskoj baštini, a leži na povišenom podiju koji skriva ukopanu kriptu.
Osobito su zanimljiva crkvica sv. Teodora (u čijoj unutrašnjosti je otkriven zabat oltarne pregrade, a na oltaru kopija najljepše dalmatinske ikone, čudotvorne Gospe od Zvonika, majstora raspela Sv. Klare, s konca 13. stoljeća). Središnje mjesto zauzima kasnogotička palača obitelji Papalić, projekt i djelo majstora Jurja Dalmatinca (oko 1450. godine) u čijoj stalnoj postavi je izložen ulomak povijesti grada, gradski Statut, grbovi i novac, te romanička skulptura sa zvonika katedrale.
Katedrala Sv. Jakova u Šibeniku
Šibenik je jedini značajniji grad na našoj obali koji su izvorno utemeljili Hrvati i koji, s katedralom sv. Jakova, predstavlja najznačajnije graditeljsko ostvarenje 15. i 16. stoljeća na tlu Hrvatske. Gradnja je započela 1431. godine, na mjestu romaničke crkve sv. Jakova, i trajala je, s prekidima, do 1536. godine. Prvo desetljeće na njoj su radili mletački gotički graditelji i šibenski majstori Andrija Budčić i Budiša Statčić. Za to vrijeme su izgrađeni južni i sjeverni zid, gotički dio pročelja i oba portala. Kasnije su dvojica znamenitih arhitekata, Juraj Dalmatinac i Nikola Firentinac, definirali njezin konačan lik.
Tijekom stoljetnog razdoblja gradnje, katedrala je nastajala sukcesivnim izmjenama triju različitih arhitektonskih koncepcija, pri čemu su se izmijenila i tri različita stila: gotički, gotičko-renesansni i renesansni. Šibenska katedrala je trobrodna bazilika, čije začelje završava trima apsidama koje su opasane vijencem od 72 glave, odnosno skulpturama donatora, te četverokutnom sakristijom.
Najimpozantniji dio hrama su krov i kupola, izvedeni isključivo od kamena, bez ikakva veziva. U unutrašnjosti hrama posebnu pozornost zaslužuje krstionica, koju je Juraj Dalmatinac smjestio u prizemlje južne apside. Šibenska katedrala je jedna od rijetkih koja nema zvonik. Njegovu je funkciju imala jedna od gradskih kula, budući da se katedrala nalazila tik uza zidine grada.
Povijesna jezgra Trogira
Grad Trogir utemeljili su isejski Grci u 3. stoljeću prije Krista, pa se stoga može reći da je među najstarijim kontinuirano naseljenim gradovima na Sredozemlju. Stara povijesna jezgra na malom je poluotoku definirana u helenističko doba s glavnom ulicom u smjeru sjever-jug, koja razdvaja grad na dva dijela. U 13. i 14. stoljeću je dobio gradske zidine, od kojih su sačuvane dvije gradske kule, Kamerlengo i Kula sv. Marka, obje iz 15. stoljeća.
U grad se ulazi kroz velika, južna, renesansna Morska vrata iz 1593. godine, rad majstora Trifuna Bokanića. Sjeverna, barokna Kopnena vrata, iz 17. su stoljeća, a nad njima je kip sv. Ivana, zaštitnika Trogira, djelo Bonina iz Milana. Gradski trg okružen je vrijednim građevinama, a dominira katedrala sv. Lovre. Portal katedrale je najznačajniji srednjovjekovni spomenik te vrste na istočnom Jadranu, djelo majstora Radovana.
Gradnja katedrale počela je 1213., a završila 1589. godine, dovršetkom zadnjega kata zvonika. Prvi kat zvonika građen je u gotičkom stilu, drugi ima obilježje venecijanske cvjetne gotike, treći je dovršen krajem 16. stoljeća, a četvrti, piramidalni završetak, krase četiri manirističke skulpture. To je jedini zvonik na svijetu kojem je svaki kat nastao u drugačijemu umjetničkom stilu.
Najvrjedniji dio unutrašnjosti Katedrale je kapela sv. Ivana, djelo majstora Nikole Firentinca, Andrije Alešija i Ivana Duknovića, građena jedinstvenom tehnikom slaganja kamenih ploča. Valja istaknuti crkvu sv. Sebastijana iz 1477., te najstariju sačuvanu u izvornom obliku – sv. Martina, iz 9. stoljeća. Kneževa palača, današnja Gradska vijećnica, podignuta je u 13. stoljeću, a renesansno pročelje dozidano je u 16. stoljeću. Vjeruje se da je monumentalno gotičko stubište u središnjem dijelu Palače izradio majstor Matej Gojković.
Svoj godišnji odmor iskoristite kako bi istražili UNESCO gradove Hrvatske i saznajte sve o bogatstvu kulturne i povijesne baštine koja su našla svoje mjesto na prestižnoj listi svjetske baštine.
Fotografije I. Pervan, Pixabay & Unsplash
