Pustinja Blaca na otoku Braču je prilika za uživanje u prekrasnoj uvali, zanimljivoj šetnji i fascinantnom naslijeđu koje su svećenici glagoljaši ostavili budućim generacijama
Pustinjački samostan Blaca ili pustinja Blaca jedan je od najljepših spomenika životu na otocima u cijeloj Dalmaciji, a danas egzistira kao ekomuzej koji rado posjećuju i strani i domaći turisti. Spoj tradicije i urbanizma otoka Brača s naslijeđem koje su ostavili svećenici glagoljaši koji su samostan osnovali u 16. stoljeću malo koga ostavlja ravnodušnim.
Pustinja Blaca: Kako doći do bračke ljepotice
Svećenici su radom i požrtvovnošću stekli veliki posjed – poljoprivredna zemljišta, trgovačke brodove, bogatu knjižnicu, tiskaru i vrijednu astronomsku zbirku posljednjeg pustinjaka, don Nikole Miličevića.
Pustinja Blaca je zaista izniman spomenik ljudskoga rada i ljudske izdržljivosti, s iznimnim povijesnim, gospodarskim, umjetničkim i znanstvenim sadržajima. Pustinja Blaca nalazi se na južnoj strani otoka Brača, između Bola i Milne, a do nje se može stići iz više smjerova, ali uvijek i samo pješice.
Do muzeja i samostana u Blacama može se doći i od Uvale Blaca, odakle se nastavlja put polusatnim pješačenjem (ili malo duljim, ako vam se ne žuri). Po nama je to jedan od najljepših izleta koji za krstarenja srednjodalmatinskim otocima možete poduzeti.
Uvala Blaca idealna je za uživanje u moru i suncu
Sama Blaca lijepa je prirodna uvala orijentirana na jug, sa šljunčanim žalom i zelenim pjeskovitim dnom. Za vrijeme anticiklonalnih vjetrova (bure i maestrala) predstavlja i dobro sidrište na kojem možete prenoćiti, a kao i svaka lijepa jadranska uvala pruža mogućnosti za uživanje u moru i suncu. Ono što je izdvaja od svih drugih je mogućnost posjeta samostanu, koji inače preporučujemo ranije ujutro zbog uobičajenih vrućina.
Pristup kozjom stazom otkrit će vam malene dolce u kojima se nekada sakupljala dragocjena zemlja, a zasađena stabla maslina otkrivaju da je to područje odavna kultivirano.
Jedna od brojnih priča iz života pustinjaka je ona o nošenju klavira od mora, kada su kao nagradu za neoštećeni dragocjeni instrument lokalni težaci mogli popiti ‘popovskog’ vina koliko su htjeli, navodno su popili više od šezdeset litara…
Kada vidite stazu koja vodi od uvale do samostana, kojom je prošao i spomenuti klavir, koji danas u samostanu možete i vidjeti, onda vam postaje jasno kakav život su vodili svećenici i ljudi koji su živjeli s njima. Pustinja Blaca je bila i edukativni centar tog dijela otoka Brača jer je postojala i mala školu sa specifičnom školarinom za djecu koja su je pohađala – jedna cjepanica za ogrjev dnevno.
Blaca kao središte ekosustava
Dr. sc. Radoslav Bužančić u svom tekstu o samostanu piše: ‘Postao je spoj udobnosti srednjoeuropskoga građanskog stanovanja i tradicionalnih životnih navika ruralnih sredina Poljica i Brača. U istom su se sklopu tako zajedno našli saloni s knjižnicom i klavirom, radne sobe i glazbeni instrumenti, ali i komini, otvorena ložišta s dimom na kojem se sušilo meso, krušne peći i spremišta.
Blaca nisu samo iznimno vrijedan kulturni spomenik, ona su apsolutna točka u prostoru, središte cjelovitog i zaokruženog ekosustava kojem pripadaju obrađena samostanska polja i imanja, te pastirski zaselci s pašnjacima razasutim podno Vidove gore. U svakodnevnom životu tu se eksperimentiralo s novim metodama uzgoja poljoprivrednih kultura, uvođenjem novih tehnologija poput sušenja voća ili proizvodnje i prerade vina zasnovane na suvremenim tehničkim dostignućima, proizvodilo se u iznimno velikim količinama maslinovo ulje i med. Pokusna eksploatacija borove smole uvedena je radi proizvodnje terpentina, a zasađene plantaže buhača eksperimentirale su s proizvodnjom prirodnog pesticida.’
Pustinja Blaca muzej
U posljednja četiri desetljeća provedeni su opsežni konzervatorsko-restauratorski radovi na muzejskom kompleksu, dok se od 2007. provode aktivnosti integralne zaštite u sklopu šire definiranog programa Ekomuzeja.
U sljedećoj fazi, osim nastavka sanacije i uređenja muzeja, planira se unaprjeđenje muzejskoga programa prema eko-muzejskom konceptu i uspostavljanje rješenja za korištenje obnovljivih izvora energije i revitalizaciju gospodarstva. Jasna Damjanović, ravnateljica Centra za kulturu Brač, ističe važnost pribavljanja potrebnih sredstava iz odgovarajućih EU fondova za završetak ovog iznimnog projekta.
Fascinantna hrvatska pustinja
Muzej danas radi s minimalnim brojem zaposlenika i ograničenim kapacitetima, a kompletna revitalizacija ovog područja u razdoblju od 2015. do 2020. godine značila bi i velike novosti u kulturnoj i turističkoj ponudi čitavog područja zaštićenog krajolika.
Obnovom gospodarskih zgrada stvorila bi se domaća gastronomska ponuda, a pustinja Blaca bi, baš kao nekad, proizvodila svoje vlastito vino, ulje i med. Ponovno bi se uspostavila zvjezdarnica don Nike Miličevića koja bi, uz suvremenu tehnologiju, mogla postati novom turističkom i znanstvenom atrakcijom ionako fascinantne Pustinje.
