Luka Šangulin svoju je impresivnu poslovnu karijeru izgradio kroz turizam, a kao veliki zaljubljenik u jedrenje dio slobodnog vremena najčešće provodi na regatama, s najboljim hrvatskim jedriličarima
Suvlasniku i članu Uprave Angelina grupe, jedne od najvećih hrvatskih čarter kompanija, Luki Šangulinu more je u krvi. Još od prabake Angeline, po čijem je imenu tvrtka dobila naziv, koja je na jedra s otoka Rave stigla u Biograd i postala prva jedriličarka u obitelji Šangulin, do oca i strica koji su, u mnogim stvarima, bili pioniri nautičkog turizma u Biogradu, Luka Šangulin je svoju impresivnu poslovnu karijeru izgradio kroz turizam.
‘Studirao sam ekonomiju u Zagrebu, a potom sam se usmjerio na turizam. To mi je došlo posve prirodno jer sam se time bavio čitav život. Moja cijela obitelj oduvijek je bila u nekakvoj kombinaciji brodarstva i turizma, a ja sam kao dijete već imao različite zadatke. Od dočekivanja gostiju koji dolaze s Kornata, brige o brodovima do gomile drugih stvari. Tako sam od malih nogu naviknut na sinergiju obiteljskog života i rada kojoj se predaješ, o kojoj ovisiš, a u krajnjoj liniji od koje i živiš. U Zagrebu sam tijekom studija proširio krug poznanstava koja su se kasnije nastavila i u poslovnom životu, ali oduvijek sam znao kako je moj boravak u Zagrebu bila faza, kako to volim reći, s rokom trajanja.’
Angelinu ste preuzeli kao obiteljsku tvrtku, a danas je jedna od najvećih čarter kompanija na Jadranu?
U duši sam uvijek bio sportaš, izrazito sam kompetitivan. Volim izazove, a ne novac jer zarada od posla je samo posljedica dobro odrađenih stvari. To me tjera naprijed, ponekad i na štetu obiteljskog života, ali možda bi život bez toga bio dosadan. Imam troje klinaca, Angelina je moje četvrto dijete, ali istodobno i prvo. Kada sam se vratio u Biograd nakon studija, preuzeo sam Angelina tours, tvrtku koju sam dobio od roditelja. Tada smo bili čarter kompanija koja je tek stvarala svoj put, pa je dobiti nekog agenta bio jako težak posao. Na sajmu u Düsseldorfu dogovarao sam večere s agentima koji su me uopće htjeli primiti, a već idući sam dan bio na putu za Biograd gdje sam pomagao pripremiti brod za sezonu s jedinim mornarom kojeg sam imao. Morao sam biti ‘multipraktik’, ali to mi je jako pomoglo u razvoju posla. Znao sam sve segmente, pa sam mogao jako dobro posložiti priču. Danas je Angelina kompanija s više od 300 brodova u 14 baza u Hrvatskoj. Ostali smo obiteljska tvrtka, samo nam je obitelj malo veća… Zadržali smo familijarni ‘štih’ koji se pokazao otporan u pandemiji, kada nismo smanjivali plaće i otpuštali ljude. Zato danas imamo jako kvalitetan i lojalan tim koji mogu slobodno zvati svojom širom obitelji. Ljudi su naša najveća snaga, a korporacije, gledajući samo profit, ponekad izgube tu notu humanosti.
U kojem smjeru će se hrvatsko tržište čartera razvijati u budućnosti?
More je i dalje naš najveći ‘influencer’. Nautika će se u Hrvatskoj u budućnost još više isprofilirati u dva segmenta. Jedan je bareboat čarter, odnosno čarter bez posade koji je namijenjen tradicionalnim nautičarima. Drugi segment, za koji mislim da će jako rasti, jesu gosti nenautičari koji su čuli ili pročitali kako se ono najljepše od Hrvatske može vidjeti morem. Ti ljudi nikada nisu bili na plovilima, ali borave na većim jedrilicama, katamaranima ili jahtama s profesionalnim posadama i uživaju u životu na moru. Takvi gosti su nam počeli dolaziti u vrijeme pandemije, kada su tradicionalan odmor u luksuznim resortima zamijenili plovidbom po Jadranu. Tržište takvih klijenata sve je veće, no za njega treba nuditi besprijekornu uslugu. Kvaliteta tog proizvoda ne ovisi samo o brodu, nego i o kadru, koji treba biti vrhunski obučen.
Poznati ste kao veliki zaljubljenik u jedrenje i regate?
Ono što mi jedrenje pruža, pogotovo one design klase poput Melgesa 24, potpuna je fokusiranost na regatu. Za razliku od velikog krstaša na kojem nosiš laptop i odgovaraš na poslovne mailove ili gledaš u telefon, Melges 24 pruža potpuno analogno iskustvo. Kada obučeš odijelo i sjedneš za kormilo, jednostavno stisneš gumb reset i posvetiš se jedrenju. Ne udaram u boksačku vreću i ne uživam ni u kakvim porocima, moja ‘droga’ je jedrenje. Jednostavno odem na more i vratim se kao nov. Pun pozitivne energije i spreman za nove poslovne utakmice.
Uključeni ste u rad Jedriličarskog kluba Briva, koji je u posljednjih nekoliko godina postao prava meka za sportske regate, od Svjetskog prvenstva klase RS21 do Melgesa 24?
Odrastao sam uz more i brodove, ali u moje vrijeme u Biogradu nije bilo jedriličarskih klubova. Kako dobro živim od mora, osjećao sam obvezu da mu dio toga lijepog života vratim kroz projekt Jedriličarskog kluba Briva u kojem se bavimo isključivo sportskim jedrenjem. Htio sam svojoj, ali i drugoj djeci u Biogradu pružiti mogućnost da imaju jako dobru školu jedrenja, da upoznaju more i možda svoj budući poslovni život planiraju na moru.
Tekst Hrvoje Bulešić
Fotografije Boris Kačan & Hrvoje Duvančić / regate.com.hr
