Nautički svijet sve se više okreće prema održivosti: korištenje materijala iz bioloških izvora, smanjenje težine brodova, nova goriva i nove vrste pogona već sada ukazuju na perspektivu budućnosti koja bi mogla transformirati način na koji plovimo i čuvamo naša mora i oceane
‘Navigare necesse est, vivere non est necesse’ (Ploviti se mora, živjeti se ne mora) riječi su rimskog govornika Gneja Pompeja koje savršeno govore o potrebitosti plovidbe pa i u najgorim uvjetima jer ona spaja obale i ljude i donosi ekonomski i humani boljitak. Mi koji brodice i jahte koristimo za odmor i uživanje uglavnom ne moramo ploviti bez obzira na uvjete, no što ako je ta naša plovidba iz gušta štetna za okoliš i boljitak naše djece, a k tome i sve podložnija fluktuirajućim troškovima fosilnih goriva?
Zato mnogi brodograditelji kreću s novim trendovima prema održivosti, koje možemo podijeliti na dva očita smjera – trend prema što većoj učinkovitosti koji će dovesti do optimizacije potrošnje goriva, a s time i manje emisije stakleničkih plinova, te trend prema potpuno novim gorivima i motorima koji ne dovode do otpuštanja otpadnih plinova.
Povećana učinkovitost dovodi do manje potrošnje goriva i u konačnosti do veće brzine s manjim motorima. Primarni način za ovo je smanjenje težine broda što je danas moguće uz pomoć sve boljih računalnih programa za dizajn koji omogućuju lakša plovila koja pri tome ne gube na čvrstoći.
Moderni materijali poput karbonskih vlakana ili čak kevlara sve se više upotrebljavaju za dijelove koji trebaju maksimalnu čvrstoću uz minimalnu masu, jer kod motorne jednotrupne jahte dužine oko 60 stopa ugrubo svaka tona mase više znači jedan čvor manje u ukupnoj brzini. Ne čudi stoga objava grupe Ferretti u rujnu kako u planu ulaganja u nove kapacitete planira uložiti i u tvornicu karbonskih vlakana.
No osim korištenja sve lakših elemenata, proizvođači u proizvodnji što više štede energiju i materijale ili koriste prirodne materijale. Tako francuski proizvođač Beneteau u svojoj politici smanjenja emisija kao jedan od bitnih ciljeva stavlja povećanje količine materijala iz bioloških izvora u svojoj poliesterskoj smoli, i u konačnici korištenje smole koja se može u potpunosti reciklirati čime bi se karbonski otisak u samoj proizvodnji trupa smanjio za 70 posto u odnosu na standardne do sada korištene plastične materijale.
U ovu priču se odlično uklapa i trend o korištenju održivih ili čak recikliranih materijala u dizajnu unutrašnjosti jahti koji modernim tehnikama obrade i pametnog dizajna mogu pružiti jednaki luksuz kao i materijali na koje smo navikli, te ne čudi da su takvi elementi poput recikliranog mramora ili pregrada od reciklirane celuloze ili plastike već našli mjesto na luksuznim jahtama. Najočitiji je primjer upotreba umjetnih materijala za pokrivanje paluba kao zamjena za tradicionalan tik.
Osim smanjenja mase i korištenja novih i ekoloških materijala jako bitna stavka u smanjenju karbonskog otiska je i dizajn trupa. Dobar primjer ovakvih jahti je Azimutov Magellano 60, koji smo predstavili prošlom broju, ili Greenline 58 o kojem možete čitati u ovome.
Oba modela, osim po svojim učinkovitim trupovima, unose i pogone koji bi trebali pridonijeti smanjenju ugljičnog otiska. Azimut je osim uvođenja biodizela čak i pokrenuo inicijativu za certificiranje potrošnje jahti, slično kao što to radi autoindustrija. Tako Magellano 60 ima motore koji su prilagođeni biodizelu koji se dobiva iz obnovljivih bioloških izvora, a Greenline 58 kao hibridni brod uz klasične dizelske motore posjeduje i električne motore koji se pokreću energijom iz baterija koje se pune bilo iz generatora ili dizelskih motora. Greenline je jedan od proizvođača koji je već dugi niz godina uspješno nudi hibridne modele te time pokazuje da tržište ima želje za ovakvim inovativnim pogonima.
Hibridni sustav još prošle godine predstavila je i Volvo Penta čiji hibridni pogon Aquamatic koristi plovilo za arktički turizam, samo 800 kilometara od Sjevernog pola.
I u svijetu brodica, mnogi proizvođači sada nude i potpuno električne modele, a jedan od modela je i Nimbus 305 koji smo testirali u ovome broju. Istodobno, Axopar je ove godine kupio proizvođača električnih motora Evoy, a možda najrazvikaniji električni dvotrupac na svijetu je Sunreef 80 Eco, koji ćete vidjeti na svakom većem sajmu.
Električni pogon brodova već možemo uvrstiti kao prvi i možda najjednostavniji od alternativnih pogona koji će u sljedećim godinama imati sve udjel na tržištu, pogotovo zbog jednostavnije prilagodne infrastrukture budući da je električne punionice moguće napraviti bilo gdje je razvedena električna mreža.
Kako trenutna tehnologija baterija i električnih motora ipak ne omogućuje jednaku pohranu energije kao fosilna gorivima, električni brodovi i brodice ne mogu se pohvaliti istim dometom kao one s klasičnim motornim pogonom, zbog čega su hibridni pogoni još uvijek popularnije rješenje dok je čisti električni pogon za sada ipak samo ograničen na brodove za kraće udaljenosti.
Ipak neki proizvođači tome pokušavaju doskočiti dodatno smanjujući otpor mora uvodeći lebdenje na hidrokrilima, odnosnu uzdizanje trupa izvan mora s pomoću foiling peraja čime se efektivno pretvara u hidrogliser.
Dva proizvođača koja su uspješno spojila foiling s elektrifikacijom su Candela i Tyde sa svojim Iconom koji smo predstavili u prošlom broju, a Candela je upravo predstavila i svoj brod za prijevoz putnika. Prednost električnog foiling broda je lakši prijenos snage iz motora na propulziju budući da električni motori mogu postaviti odmah na same foiling peraje bez potrebe za dugim i kompliciranim osovinama, a tu je i lakša integracija cijelog upravljanja u jedinstveni kompjuterom upravljan sustav.
Osim hibridnih i električnih pogona, koji su već našli svoje mjesto na tržištu, mnoge tvrtke, pogotovo poznati proizvođači marljivo rade na razvoju novih tehnologija i goriva koji bi se mogli koristiti na brodovima, a posljedično time i brodicama i jahtama.
Prošle godine smo svjedočili kako je njemački Lürssen uveo napajanje energijom cijelog brodogradilišta iz ekološkog metanola, a jednako tako razvijaju projekt jahte pokretane sintetskim zelenim metanolom koji bi se dobivao u postrojenjima pokretanim obnovljivim izvorima energije i koji bi svojim izgaranjem trebao imati u konačnici karbonski neutralan učinak. Na tom polju po pitanju manjih jahti prednjači talijanski Sanlorenzo koji već ima pedeset metarsku jahtu u gradnji sa sličnom tehnologijom, iako još pravila za uskladištenje metanola nisu sasvim uređena.
Još jedno gorivo koje ima puno potencijala je vodik koji svojim izgaranjem stvara samo vodenu paru, a osim svojih ekoloških aspekata interesantan je jer se može jednostavno proizvoditi elektrolizom vode, te onda kao tradicionalno gorivo koristiti na brodovima. Jedan od pionira s već razvijenim prototipom broda na vodik je japanski Yanmar koji razvija i vodikovu ćeliju od 300 kW za primjenu u nautici, a uz tu tehnologiju razvijaju i električne pogone koji rade u kombinaciji s litij-ionskim baterijama i motorima.
MAN razvija motor Dual Fuel V12 koji za pogon može koristiti i dizel i vodik te time postići još lakši i brži proboj vodika kao održive alternative fosilnim gorivima.
Tekst Darko Šupuk
Fotografije Andrea Martiradonna, Sunreef, Evoy, Yanmar, Rolls-Royce & Lürssen
