Rijeke Krka, Zrmanja, Cetina i Neretva sa svojim različitim karakterima i spektakularnim krajolicima pružaju mnogo razloga za posjet
Svima nam je poznata ljepota Jadrana, bistro i čisto more, stjenovite obale s drevnim kamenim gradovima. More, međutim, nije jedino bogatstvo Hrvatske, a rijeke su svakako jedno od najvažnijih. Od tromih i mutnih panonskih rijeka koje se izlijevaju u svoje poplavne šume, preko kratkih i brzih planinskih koje skakuću preko zapjenjenih brzaka, karlovačkih krških rijeka u bujnom zelenilu sa sedrenim barijerama i ujezerenim dijelovima, mirnih ponornica krških polja, sve do velikih jadranskih rijeka sa slapovima u dubokim golim kanjonima, koje se u more ulijevaju uskim estuarijima poput Zrmanje ili Krke te prostrane delte Neretve. Možda su upravo ove jadranske rijeke najspektakularnije. S primorske strane velikih dinarskih planina, rijeke otječu u Jadransko more. Nisu dugačke kao rijeke crnomorskog slijeva, iako na putu u more mogu vrludati oko planina, kao što čini Zrmanja. U samo sedam kilometara toka, Krupa pruža tolike zanimljivosti kakve se ne nalaze ni na mnogim našim velikim rijekama – brojne slapove, pećine, jezerca, kanjon, stari sedreni most… Skoro sve teku kroz kršku podlogu, čas kroz surove kanjone, čas bogatim, zelenim poljima u kršu, poput Cetine. Ponekad je teško zamisliti odakle uopće voda u tako beživotnom okolišu. Krka i Zrmanja prave su oaze života u bespuću suncem ispržene i od bure ogoljene površine sjevernodalmatinske zaravni. Štoviše, nalazimo i vrbe, topole, pa čak i lopoče, trsku i ostalu močvarnu vegetaciju. Ti močvarni uvjeti nastaju jer su rijeke često ujezerene sedrenim barijerama preko kojih huče slapovi. U nekim slučajevima, kao na rijeci Krki, nastaju velika jezera poput Visovačkog jezera.
U Dalmaciji je sedra stvorila neke od najljepših slapova. Skradinski buk na Krki smatra se najdužim slapištem u Europi, a svakako i jednim od najpoznatijih i najposjećivanijih. U ovako specifičnim i raznolikim uvjetima, u izolaciji prema drugim slatkovodnim tokovima i drugim sljevovima, u jadranskim rijekama razvile su se vrste živih bića koje ne nalazimo nigdje drugdje na svijetu. Samo među ribama ima 15 endemskih vrsta. Te rijeke djeluju gotovo nestvarno dok tako teku u dubokim kanjonima koje su same dubile tisućljećima kako bi gotovo skrivene u svojim kanjonima preko estuarija i delti stigle u more. Zapravo se granica mora i slatke vode teško može odrediti – po dnu estuarija more se uvlači u zaleđe, dok slatka voda teče odozgo i u suprotnom smjeru. Estuariji su dobra ulaznica za mnoge rijeke. Tako se jedrilicom ili drugom manjom brodicom može ući duboko u estuarij Krke, sve do Skradina. Dostupna je i Zrmanja do Obrovca, kao i Cetina kod Omiša. Ipak, jedna rijeka se opire ovakvom opisu: Neretva. Ona u svojoj delti više ostavlja dojam tipične nizinske rijeke, samo da nema tih krševitih planina i brda uokolo. Carstvo je to trske, ptica močvarica i meke zemlje. Tu blagodat su ljudi davno prepoznali i načinili poljoprivredni raj – mandarine, lubenice i ostalo voće s polica trgovina raste upravo ovdje. Iako se čini da za vrijeme plime more suvereno vlada sve do Pelješca, oseka otkriva prostrane pješčane sprudove. Taj sedimentni jezik Neretva je nanijela u more gurajući ga pred naslagama novog sedimenta. Tu se miješa morska i slatka voda pa nastaju posebni uvjeti. Ovo plitko, muljevito stanište kao stvoreno je za hranjenje ptica močvarica i onih koje vole blato. Podzviždači, žalari, oštrigari te čaplje gacaju u plitkoj vodi za vodenim beskralježnjacima i ribama. Uz obalu u pličini rastu halofiti – biljne zajednice koje podnose sol.
Zbog blizine Jadranskog mora kao omiljenog turističkog odredišta, jadranske rijeke se sve više cijene u nastojanju da se posjetiteljima pruže što raznolikiji turistički sadržaji. Krka je, doduše, odavno poznata zahvaljujući Visovcu, Skradinskom buku, mlinicama i kulturnoj baštini. Velika snaga vode Skradinskog buka bila je vrlo važna radi mljevenja žita za cijelu širu okolicu u doba kad još nije bilo električne energije, a kada je 1895. sagrađena Hidroelektrana Krka, bila je u to doba jedna od prvih hidroelektrana u Europi pa je Šibenik dobio struju prije Beča, Budimpešte, Rima, Londona i još nekih gradova, a otvorena je samo dva dana nakon Tesline brane na Niagari. Danas više ne proizvodi struju, ali je zaštićena kao spomenik industrijske arhitekture. No, u posljednje vrijeme i druge rijeke postaju sve traženije, naročito za sportski turizam. Zrmanja i Cetina pružaju adrenalinsku zabavu, a ostale uživanje u prirodi i odmor od plaže. Moguće je uskočiti u rafting čamac na Cetini ili kajak na Zrmanji i jahati na valovima ili brzacima! Dio kanjona Cetine toliko je uzak i prepun prepreka da je nemoguće proći i čamcem, nego valja na sebe odjenuti neoprensko odijelo, kacigu i prsluk te se krenuti verati po velikim stijenama, klizati niz brzace, skakati pod slapove i plivati na mirnijim dijelovima – ta je avantura poznata kao kanjoning. Slobodno možemo reći da nijedna europska zemlja nema tako raznolike, a očuvane rijeke.
Tekst & Video Goran Šafarek
Fotografije Ivo Pervan & Boris Kačan
