Mlada hrvatska dizajnerica Marlena Dapčić brodi mukotrpnim putom afirmacije u jahtingu, a zanimljivo je da to postiže napredujući kroz projekte građene u Hrvatskoj
Inače, nakon što je u Veneciji završila fakultet industrijskog dizajna, svoju je karijeru već razvijala u inozemstvu radeći za druge kompanije.
Međutim, prije nekoliko godina Marlena Dapčić sav je fokus usmjerila na svoj dizajnerski studio i Hrvatsku, u okviru vlastite tvrtke A.D. Group, s kojom odrađuje zapažene projekte i u našu brodograđevnu praksu unosi elemente ‘pravog’ jahtinga. Zatekli smo je u Splitu, gdje radi na dvama novim projektima jahti od pedeset metara i slaže ‘kockice’ za budućnost.
Krenuli ste u samostalne vode 2018., bio je to potez s dosta rizika?
Moji kolege u Italiji su poznati dizajneri i inženjeri, ali ovdje me nitko nije poznavao. Na početku sam bila ‘ona koja bira boje’ – zvali su me za uređenje interijera, iako sam krenula iz jednog ureda u kojem smo radili kompletno sve za manja plovila, a svoje znanje sam u međuvremenu nadogradila, u Hrvatskoj smo krenuli sve iznova, od početka. U nekoliko godina sam uspjela doći do prepoznatljivosti, i to kao dizajnerica i inženjerka u jednom. Razlika između klasičnog dizajnera i mog ureda jest u tome što radimo kompletan proizvod. Taj način je poprilično sličan mentalitetu na koji su naučili hrvatski ljudi, da jedan inženjer koji je završio brodogradnju radi od dizajna do svega ostalog.
Međutim, radeći na taj način, dizajn eksterijera postojećih projekata nije napredovao, pa sam od uređenja interijera počela raditi i eksterijer, uz maksimalan trud oko suradnje s našim inženjerima koji imaju jako puno iskustva, poput Vinka Strizića i Branka Vukovića. Ali nedostaje im ono što sam ja naučila o dizajnu i materijalima u Italiji.
Praksa u Hrvatskoj nije ista kao i u Italiji?
Kada sam u početku dolazila s izvedbenim nacrtima u brodogradilište, nisam bila prihvaćena, dijelom i zbog neznanja radnika i kolega. Paradoksalno je da istodobno imamo struku koja radi u inozemstvu za puno više novca, a i puno su više cijenjeni, tko to ne bi htio… Ovdje se moram konstantno boriti, što mi ide u prilog jer učim, ali se jako teško boriti protiv postojećeg sistema, a i radnici su starije dobi. Ja ne radim kao klasični dizajner, morala sam odustati od tog koncepta, već kod mene dolaze investitori i pristupaju kao da se gradi kuća, a ne brod, sa svim svojim zahtjevima. Pravi dizajneri jako puno rade za sebe i jednostavno prodaju svoj koncept ili rade za neko brodogradilište.
Koliko vas je sada u A.D. Group timu?
Bila sam na početku sama, a kako imam samo ‘dvije ruke i jednu glavu’, trebali smo povećati tim, danas nas je četvoro, tu je moja sestra Helena koja je arhitektica, jedan moj kolega je vanjski suradnik te istodobno radi za Fincantieri, a jedan od nas je renderist koji radi video i rendere.
Vi u Splitu niste slučajno, ovdje se rađaju dvije jahte pod vašom supervizijom. Možete li kazati nešto više o njima?
Na tim dvama projektima smo odradili dizajn eksterijera i interijera, arhitektonske planove i 3D rendere. Prva jahta je ICY, a to je novi brend o kojem će se još puno čuti. Prva jahta iz serije je pedesetmetarski mini cruiser koji bi po svemu trebao imati karakteristike jedne jahte, ali ima petnaest kabina, te svoje norme i svoja pravila putničkih brodova koja su jako stroga. Ali izgledom će biti na razini kvalitete jahte, za razliku od većine postojećih ‘kriljanskih’ mini cruisera. On istodobno može biti i građen kao jahta sa šest kabina, s identičnim, ili sličnim vanjskim izgledom.
S druge strane, 46-metarska jahta za koju počinjemo gradnju ima potpuno obrnutu logiku. Oni su se opredijelili za koncept prave jahte sa šest kabina, ali s jarbolima i nešto klasičnijim izgledom. Njega smo koncipirali kao jahtu ‘od glave do pete’, ali s konzervativnim i jednostavnim rješenjima u dizajnu eksterijera jer ne želimo riskirati s kompliciranim oblicima, već se prilagođavamo mogućnostima gradnje koje kod nas postoje u čeliku i aluminiju.
Hoće li to biti do sada najluksuznija jahta građena u Hrvatskoj?
Svakako da. Karakteriziraju je čiste linije eksterijera i motiv vala koji se ponavlja na vanjštini i unutrašnjosti, kao dvije cjeline koje su dizajnerski povezane. U unutrašnjosti smo koristili oniks s pozadinskim rasvjetljenjem i puno inovativnih materijala, uz prisutnost provjerenih materijala poput alcantare i tkanina koji jahti daju osjećaj topline, jer prevladava ‘čist’ dizajn s bijelim površinama i zlatnim detaljima. Jahta je to od 499 bruto tona, s mnoštvom prostora koje pažljivo uređujemo, a gradi se s klasom za ‘unlimited navigation’, za što je zadužen projektant Vinko Strizić, po narudžbi investitora.
Inženjeri nisu nikada sretni s velikim zahtjevima, ali ako se dođe s modelom koji je promišljen i ima smisla, oni ga prihvaćaju. Mi smo, primjerice, dodali ‘beach club’ na krmi, bočna balkonska vrata u vlasničkoj kabini, teretanu, imamo bazen na samoj krmi sa staklenim dnom koje se prozire prema teretani koja će se kombinirati s ležaljkama u vrlo atraktivan prostor. Imamo velike površine u unutrašnjosti s već spomenutom rasvjetom, kao i elemente koji se skrivaju uvlačenjem u dijelove interijera te otvaraju prostor, koji je cijeli obilježen prepoznatljivim linijama.
Spominjali ste projekte na kojima ste radili u okvirima bivših firmi, npr. Dominator Ilumen. Što ste na tim projektima radili?
Krenula sam kao dizajner, na početku karijere sam radila za Starkel Design, ali život nekada ne ide kako biste htjeli, jer sam jedno vrijeme bila odsutna radi zdravlja, što me izbacilo iz dizajnerskih voda. Ali sam prije toga odradila nekoliko lijepih projekata od početka do kraja, za jahtice od dvanaest do petnaest metara. U posljednje vrijeme uglavnom sam radila na poslovima vezanim za inženjering, u okviru tvrtke Navalhead, pa sam upoznala i projektantsku stranu posla. Na Ilumenu smo radili na inženjeringu stakloplastike, ali bilo je tu interijera za cruisere, podkonstrukcija, instalacija, pravi inženjering brodova, gdje sam naučila kako je brod napravljen i kako diše, od interijera do eksterijera. Nisam znala ‘svaku vidu’, ali sam znala svaku granu.
Kada sam došla u Hrvatsku, počela sam primjenjivati to znanje i spajati sve što sam naučila. Prvi projekt sam odradila 2018., počela sam s interijerima i naši inženjeri su me prihvatili, investitori su me prepoznali i dobila sam priliku napraviti dvije jahte o kojima smo govorili, ICY i Seven Seas. Trenutno radim na nekoliko novih projekata koje još nisam prezentirala, od kojih jedan također ima pedeset metara.
Radite i na svom projektu koji bi trebao biti jedinstven?
Radi se o inovativnom kompozitnom gliseru koji ima optička vlakna u sebi, i ispod gelcoata može mijenjati boju, osvijetliti ime broda, kao RGB rasvjeta… To bismo htjeli izbaciti van kao hrvatski proizvod, i tražim partnera za taj projekt, koji bi ga htio graditi. Radi se o luksuznom day cruiseru za koji već imam zainteresiranog klijenta. Naime, mnogi moji kolege s kojima sam radila već imaju po neku priznatu međunarodnu nagradu, i želja mi je da s ovim projektom i ja krenem tim putem.
Tekst Darko Šupuk
Fotografije Robert Matić & A. D. Group
