Coco Cay na Bahamima izgleda kao na razglednicama. Tirkizno more, bijeli pijesak i savršeni podvodni svijet. Čini mi se da ovdje ljudi jedino mogu umrijeti od ljepote…
Bahami su sjeverno od Kube, Haitija i Dominikanske Republike. Na tom se području nalazi i čuveni Bermudski trokut. Moja odredišna destinacija bila je otočić Coco Cay u Karipskome moru i sad kad razmišljam, doći do njega zapravo je prava mala avantura. Još dok sam kao klinac pretraživao prašnjave police okolnih knjižnica u potrazi za knjigama koje opisuju tajne podzemlja i otkrivena potonula blaga, znao sam da je to jedan dio života koji me čeka u budućnosti. I eto, svega 20 godina kasnije, pretvorio sam se u pravog avanturista, istraživača i čovjeka koji upija i svaki najmanji trenutak toga lijepog i neiskrivljenog podvodnog svijeta.
Gdje se nalazi Coco Cay?
Putovanja, mora, rijeke, jezera, špilje, sve to već zadnjih nekoliko godina čini moj život daleko od one ustaljene svakodnevice. Svaki moj udah i pogled u mom podvodnom svijetu daju gotovo pravilne otkucaje srca dok sa svojom kamerom brižno bilježim i lovim određene trenutke toga podvodnog raja. Podvodna fotografija za mene nije samo posao, već i veliki dio mog života. Nakon mnogih lutanja diljem svijeta, gdje sam obišao i zaronio na mnogim prekrasnim lokacijama, moj put odveo me u novu avanturu. Prije nekoliko mjeseci pružila mi se prilika otići 16 dana na Bahame. Roniti. Uživati. Istraživati.
Ono što me zaista fasciniralo bio je let iz Nassaua do Great Harbour Caya, koji je trajao ukupno 17 minuta u aviončiću s otprilike deset sjedećih mjesta i potpuno otvorenom pilotskom kabinom. Škrebetalo me dočekalo na pisti, orlušina s dvije elise, cijela dva krila. Dobro sam promatrao ima li sve potrebne dijelove. Nikada ne znaš. Opasnije ‘ronjenje’ nikada nisam imao. No, sve je dobro izokrenuti na šalu kada više ništa ne možeš učiniti.
‘Tko to tamo vozi?’
Ulazim u kabinu aviončeka. Ne želim znati kako se zove, ni iz kojeg je svjetskoga rata. Ne želim otvoriti oči. Ali moram. Tražim jedno od desetak sjedala pazeći da ne sjednem na kokoš. Tko to tamo vozi? – povičem. Tip preda mnom se okrene naglo. Shvatim da je to pilot. Skoro sam mu sjeo za vrat. Nasmiješi se od uha do uha kao Clark Gable, a kopilot do njega tužnjikavo kao Humphrey Bogart. Pomislim: Nije me briga, ali mislim da će ovo biti početak jednog divnog prijateljstva. Nasmiješim se obojici, svakome s jednom stranom lica. Potom pogledam u brdo gumbića iznad njihovih glava i rekoh tiho, ispod glasa: ‘Houston, we have a problem…’ Čuli su me, prasnuli u smijeh i zatim kresnuli kantu. Zatreslo se nebo i zemlja, a mi smo za nepunih pet minuta već bili u zraku.
Taman sam stigao progutati smiješnu knedlu kad se pilot počeo obrušavati. Pomislio sam da je nestalo goriva, otpalo krilo, istekla mu vozačka, ima pauzu za gablec, provjerava što mu žena radi na zemlji ili je ponestalo oblaka koji drže ovaj oldtajmer u zraku. U stvari, bilo je puno jednostavnije. Već smo se spuštali na aerodrom. U Great Harbour Cayu dočekali su me prijatelji te smo gliserom prešli na finalnu destinaciju otočić Coco Cay. Vožnja gliserom do brojnih bahamskih otoka izgleda kao da se igrate i zabavljate kližući po površini tirkiznoga mora, prelazeći nepregledne pličine, koje odaju dojam da biste se vrlo lako mogli nasukati. Upravo zato moraju se pratiti markeri koji označavaju dubinu mora.
Coco Cay je površinom izuzetno malen te ga se cijelog može obići za otprilike 40 minuta, a u privatnom je vlasništvu jedne cruiser agencije. Kad nastupi velika oseka, domaćini kažu da s Coco Caya mogu pješice kroz malo mora proći do drugih obližnjih otoka. Uglavnom, isprva sam imao osjećaj da neću znati kako potrošiti 16 dana ovdje. Mislim, razmislite: za manje od sat vremena prođete cijeli otok, no ubrzo sam se prevario. Dočekali su me kao da sam neki daleki rođak koji se napokon vratio u svoj rodni kraj. Djelomično su bili u pravu, jer podmorje je moj drugi dom. Tu se osjećam kao kod kuće.
Brzo sam se priviknuo na otvoreno more, a boje osmijeha domaćeg stanovništva bacale su odsjaj po meni. Opet sam učio nove riječi koje raznolika mjesta šapću putnicima, raznoseći pjesmu i priču o njihovim domovima daleko u svijet. Sjećam se udisanja vjetra u sumrak koji je pokretao grimizne oblake donoseći topao miris iz drvenih nastambi raštrkanih po otoku. Upijao sam svaki trenutak toga, za mene, novog svijeta. A kada su glasovi okopnjeli i jedini preostali zvukovi pretvarali se u sitne valove na pijesku, promatrao sam čisto nebo.
Šećerna plaža
Razmišljao sam koliko bi ljudi bili sretniji da su sačuvali ovakva rajska mjesta, umjesto da su krenuli u utrku za svojom žudnjom, svakodnevnim prolaznim aktivnostima stvarnog svijeta. Već danima oči mi škakljaju golemi crni listovi raža. Šećem pješčanom plažom Sugar beach (Šećerna plaža) zamišljajući da gazim po šećeru. Svuda su simpatični natpisi s obavijestima. Nedaleko ima i neka mala špilja koju je more potopilo pod stijenama otoka. Prolazim duž plaže, kućica za koktele širi mirise alkohola i egzotičnoga voća. Virnem tu i tamo dok kuhari i osoblje spremaju hranu. Šankovi i prostorije za spremanje hrane su nevjerojatno čisti, svuda vlada red i jednostavnost.
Golemi kruzeri pristaju u nedaleko pristanište. Ipak, u ovo doba godine nema mnogo turista. Navečer, ali i po danu, živa glazba podgrijava atmosferu. Ali i ovako je toplo, tridesetak stupnjeva. Dron koji sam ponio sa sobom uspio sam već u prvom pokušaju dignuti iznad otoka. On mi je omogućio da bolje shvatim gdje sam došao, jer iz zraka sve izgleda mnogo jednostavnije. Napravio sam mnogo fotografija i filmova pa sam na miru mogao proučavati kako se čovjek ugnijezdio u ovom malenom carstvu prirode. Bijeli pijesak sakriva djecu koja se zatrpavaju pa otkopavaju na plaži u mojem vidokrugu. Pijem koktel od ananasa, udišem zrak kao da je s drugog planeta. Vrijedan, ukusan, prozračan, lagan.
Ljepote podmorja
U središtu zbivanja uvijek su pijesak i more, koji se bore za prevlast nježnim milovanjem. Nema tu grubih promjena. Uvijek treba razmisliti kako posaditi novo drvo ako se uništi jedno. Nemarenje u ovome svijetu ne postoji jer se vrlo brzo vide posljedice. Dok se vozimo džipom, viđam skupine ronilaca i snorklera, onih koji obilaze uvale kajacima i rijetke kupače. Podmorje sam već u prvim doticajima upijao kao da godinama nisam ronio. Osim udomaćenih raža, tu su još i goleme, debele crvene petokrake morske zvijezde, velike poput kape. Ribe su svojim šarenilom i toplinom boja ukrašavale gotovo svaki metar koraljnih grebena, na kojima se može naći pregršt malih morskih puževa.
Svaki pogled djeluje tako skladno i lijepo da gotovo u jednom dahu možemo vidjeti sva savršenstva podvodnog svijeta. To je svijet u kojem žive moje misli, moj podvodni svijet koji udišem svim svojim čulima. Uzlijećem. Spuštam pogled odozgo. Stotine tamnoplavih ležaljki ispod drveća i palmi na plažama maštovito uređenim kao u crtanim filmovima. Vidi se lijepa, duboka uvala s brodićima i ski-jetovima. Čini mi se da ovdje ljudi jedino mogu umrijeti od ljepote, a ne od neke bolesti.
Tekst Damir Zurub
Fotografije Damir Zurub & ©Bahamas Ministry Of Tourism & Aviation