Naše oči ocrtavaju svaki dio mora i u njima se vidi ljubav prema ovom našem podvodnom svijetu. Ronjenje i podvodna fotografija moj su život, more je postalo moja svakodnevica. Kada ronimo, mi putujemo putevima koji imaju srca – riječi su Damira Zuruba kojima je otvorio jednu od svojih brojnih izložbi podvodnih fotografija
Damir Zurub praktički je cijeli život u sportu. Prvo je radio u rukometu, a potom se posvetio svojoj pravoj ljubavi, ronjenju. Danas je jedan od najboljih podvodnih fotografa u ovom dijelu Europe, instruktor ronjenja i podvodne fotografije, speleoronilac te kapetan reprezentacije Hrvatske u podvodnoj fotografiji. ‘Moj cijeli život je sport. Radio sam u marketingu rukometnog kluba Zagreb dok je tamo bio pokojni direktor Kaleb. S promjenom vodstva i ja sam otišao i odlučio se posvetiti mojoj prvoj ljubavi, podvodnoj fotografiji. Tako da sam svu svoju energiju, ljubav i htijenje prebacio u ronjenje i fotografiju’, kazuje ovaj 38-godišnji Zagrepčanin dalmatinskih korijena, koji se na ronjenje navukao još kao klinac. ‘Ma, više je to bilo snorklanje, ali shvatio sam da me privlači taj mir i tišina pod vodom.’ Nakon amaterskih početaka, Damiru je podvodna fotografija postala izvor prihoda i profesionalni odabir. ‘Prije nekoliko godina sam počeo amaterski sudjelovati u snimanjima podvodne fotografije. Učio sam sam, nisam pohađao nikakve škole za fotografe. Kamera u ruke i pucaj. Sate i sate sam provodio pod morem, u principu pod bilo kojom vodenom površinom i tražio kadar. To je nešto predivno, ispuni nekako čovjeka ta vodena tišina. Sve je zvučno prigušeno, a kulisa očarava’, pojašnjava Zurub. Prije nekoliko mjeseci, na prvom Europskom prvenstvu održanom na Azorskim otocima u Portugalu, osvojio je brončanu medalju u kategoriji ‘Ambijent s modelom’. ‘Na natjecanje su išle naše dvije ekipe. U jednoj je bio Dalibor Andres iz sisačkog ronilačkog kluba, a druga smo ekipa bili model Elizabeta Žalac i ja iz zagrebačkoga ronilačkog kluba Roniti se mora. Samo natjecanje traje dva dana s po dva zarona i propozicije su dosta stroge. Uglavnom, ostali natjecatelji, na primjer iz Italije i Turske, na Azorskim su otocima boravili po dva tjedna i dobro upoznali teren. Naravno da su bili u ogromnoj prednosti pred nama koji smo došli uoči samoga početka i dobili svoje fotografske zadatke te se nakon završetka natjecanja zaputili kući. Ne žalim se, ali je činjenica da su njihovi ronilački savezi bogatiji od našeg te su im sve platili. Nama Ronilački savez Hrvatske nije mogao platiti troškove pa smo tražili uokolo sponzore da bismo uopće mogli nastupiti. Elizabeti i meni su pomogli dobri ljudi iz Klare, Dive Ina, Aviatice i Poliklinike Nola. Da imate predodžbu, za nas dvoje put, smještaj i svi ostali troškovi stajali su 23 tisuće kuna.
Uspjeli smo osvojiti medalju, i to je nagrada i nama i tim ljudima koji prepoznaju naš trud da dostojno predstavljamo Hrvatsku u Europi. Bio sam jedini kojem su svih pet fotografskih tema završile u Top 10. U svibnju nas čeka Svjetsko prvenstvo u Nizozemskoj na kojem se nadamo nastavku dobrih rezultata.’ Damir ulaže ogroman trud i energiju i pomalo mu je žao što mnogi nemaju sluha za podvodnu fotografiju. ‘Pisali smo Gradu Zagrebu da nam sponzorira neki sitan iznos. Ne da bi jeli i pili po restoranima, nego da bi imali za kotizaciju. Nismo dobili nikakav odgovor, a ipak predstavljamo Hrvatsku i promoviramo njene ljepote.’ Zurub ima mnogo projekata, neki od njih su pokrenuti, a neki su tek u fazi stvaranja. ‘Projekt Think green se bavi ekološkim pitanjima. Čistimo jezera, mora i rijeke, prošle godine smo čistili zagrebački Jarun, a pokrenuo sam i podvodni maraton u suradnji s časopisom Scuba Life čiji sam suradnik. Riječ je o projektu koji traje cijelu godinu, ljudi mogu kupovati fotografije, a iznos se uplaćuje na račun SOS dječjeg sela.’ Ronio je u mnogim morima diljem svijeta. Uz naše Jadransko more, kaže, obožava i Crveno more u Egiptu gdje je već odlazio desetak puta. Tamo je snimio i mnoge fotografije s potopljenog britanskoga broda SS Thistlegorm, koji su Nijemci bombardirali i potopili tijekom Drugog svjetskog rata. ‘Neke zemlje namjerno potapaju brodove kako bi povećale atraktivnost podmorja. U Hrvatskoj je vrlo malo sluha za nas, sve je to u povojima i jako se puno improvizira. Nedostaje jasna vizija. Moja je najveća želja otići na otočje Socorro u središtu Pacifika. Nakon slijetanja u Meksiku, brodom vozite još 24 sata da biste stigli na Socorro, a more oko otoka vrvi najvećim ribama na planetu, što je pravi raj za zaljubljenike u podvodno fotografiranje. Nedavno sam boravio na Bahamima, na otočiću kojeg se pješice može proći u roku od pola sata. Meni ni 16 dana pod vodom nije bilo dosta da se zasitim te ljepote.’ Jedan od najvećih doživljaja bila su mu Plitvička jezera. ‘Zaroniti u nacionalni park koji je pod zaštitom UNESCO-a i to pod led, takve ljepote nisam doživio. Sve to izgleda nestvarno, ispod su mir, tišina, led i hladnoća. Čujete samo sebe kako dišete’, rekao je Damir i pojasnio da je jedino Jacques Cousteau zaronio ispod površine jezera, no oni su prvi koji su to učinili ispod zaleđenih jezera.
