Najuspješniji hrvatski sportaši na Ljetnim olimpijskim igrama, u Parizu su osvojili treće olimpijsko zlato u nizu
‘Uvijek ćemo imati Pariz’, rečenica je koju je nenadmašni Humphrey Bogart 1942. godine izgovorio prekrasnoj Ingrid Bergman u filmskom klasiku ‘Casablanca’. Braća Martin i Valent Sinković istu su rečenicu mogli izgovoriti nakon šokantnog finala u dvojcu bez kormilara na OI-ju 2024., gdje su obranili naslov olimpijskih pobjednika.
Do trećeg uzastopnog olimpijskog zlata stigli su na spektakularan način. Oko 500 metara prije cilja nisu bili ni u krugu osvajača medalja, a potom su Sinkovići dali gas. Prvo su skinuli švicarski dvojac, potom Rumunje, a u posljednjih su 100 metara dostigli i prestigli Britance za treće uzastopno olimpijsko zlato. Razlika između hrvatskih i britanskih veslača na kraju je iznosila sitnih, ali bitnih 45 stotinki.
‘Ma, cijelo smo vrijeme znali da ćemo pobijediti, samo smo ljudima pružili malo uzbuđenja jer su rekli da smo postali dosadni’, našalio se Martin Sinković u izjavi za HRT neposredno nakon pariškog zlata.
Najuspješniji hrvatski sportaši na Ljetnim olimpijskim igrama prvu su medalju osvojili u Londonu, kada su bili srebrni u četvercu na pariće. Potom je krenula berba zlata: Rio, Tokio i sada Pariz u dvije discipline: dvojcu na pariće i dvojcu bez kormilara. Ukupno više od 14 u svjetskom veslačkom vrhu ili prevedeno u brojke: četiri olimpijske medalje, šest naslova svjetskih prvaka i sedam naslova europskih prvaka.
ZLATNI U RIJU, ZLATNI U TOKIJU I ZLATNI U PARIZU. MOŽETE LI USPOREDITI TE TRI MEDALJE?
U Rio smo stigli kao posada koja tri godine nije izgubila utrku, bili smo apsolutni favoriti za zlato, a potom su nas u finalu Litavci držali na konopcima do posljednjih 500 metara prije cilja. Nakon što smo osvojili taj prvi olimpijski naslov, kao da smo prešli u neku višu razinu. Napokon smo imali zlato, sigurno smo bili mirniji jer smo ostvarili naše sportske snove. Za Tokio smo bili sigurni da ćemo obraniti naslov ako sve napravimo kako treba. Bez obzira na to što smo promijenili disciplinu, Igre su kasnile zbog COVID-a, u Japanu smo bili baš moćni. Što se tiče Pariza, to su bile prve Igre na kojima nismo bili favoriti. Bili smo opušteni jer smo imali dva zlata u kolekciji, pa smo veslali kao da nemamo što izgubiti. Na koncu je presudilo naše iskustvo pobjeđivanja i možda još više fizička sprema. Svi misle kako si u prednosti ako znaš kako se osvaja zlato. To je istina, ali to iskustvo ti neće donijeti novi naslov ako nisi fizički dovoljno moćan. U Parizu su nas dodatno oduševile i motivirale pune tribine. Baš jedna lijepa kultura sporta. Pritom mislimo na sve sportove, premda ulaznice nisu imale baš popularne cijene.
KOLIKO SE VAŠA RUTINA PROMIJENILA NAKON ULASKA U ZRELIJE SPORTSKE GODINE?
Veslanje je ‘šljakerski’ sport u kojem, uz suparnike, moraš pobijediti neke svoje granice boli. S našim velikim iskustvom došla je sposobnost prepoznavanja bitaka koje vrijedi voditi i one koje možemo preskočiti. Odabir ne znači odustajanje, već prihvaćanje svojih granica i usmjeravanje energije na ono što je stvarno važno. I dalje obožavamo trenirati, ali sada se fokusiramo na neke druge stvari, poput tehnike i izdržljivosti.
NASTAVAK SLIJEDI U LOS ANGELESU 2028. GODINE?
Da, nismo ništa posebno najavljivali, nego smo samo odlučili nastaviti. Veslanje nam je najljepši dio života, volimo taj sportski režim, motiv još uvijek postoji – tako da idemo u ‘la la land’. Sad stvarno ne moramo ništa napraviti i možemo uživati. To sada tvrdimo, ali kada dođemo tamo i osjetimo adrenalin – bit ćemo nabrijani sto na sat. Od sebe uvijek očekujemo najviše i najbolje. To je najbolji recept za sportsku dugovječnost.
Tekst Hrvoje Bulešić
Fotografije Damir Kalogjera & HOO / Damir Senčar
