Kako nismo samo lovci na kilometre staza i nadmorsku visinu, donosimo vam pregled austrijskih skijališta za svačiji ukus. Nije rang-lista, nego popis zgodnih zimskih centara u kojima možete provesti vrhunski aktivni odmor
Austrija je jedna od najjačih turističkih zemalja svijeta. Tko je makar i samo jednom bio u toj zemlji, imao je prilike vidjeti zbog čega Austrijanci tako dobro kotiraju, što to njihov turizam čini posebnim i čime šarmiraju milijune gostiju koji im se u pravilu vraćaju. Sve ono što vrijedi za austrijski turizam, svi epiteti i aduti, čini i njihov glavni forte – zimski turizam. Kada izgovorimo ime ove alpske države, prvo što nam padne na pamet jesu planine, skijališta, odlični restorani na stazama, kvalitetni hoteli, privatni pansioni, osmijeh… Naravno da sve to ne bi imalo previše smisla da Austrija nema i ono bazično za vrhunski zimski turizam: visoke planine, puno snijega i gotovo savršenu infrastrukturu. Interesantno, regije kao da su se podijelile, tako da svaka ima nešto posebno ne bi li privukla upravo onakve goste koji cijene baš taj njezin adut. Recimo, Koruška, nama najbliža, sinonim je za ljubaznost, osmijeh, za puno sunca, za obiteljski pristup zimskom turizmu. Bad Kleinkirchheim, Nassfeld, Turracher, Gerlitzen, Mallnitz… Mjesta su to za vrlo dobro skijanje, ali i još bolji odmor. Topli bazeni, sjajna gastronomija, korektne cijene, blizina. Salzburger Land, pak, nudi neke od najboljih austrijskih skijališta, poput megaregije Amade, s Flachauom, Altenmarkt-Zauchenseeom, snijegom prebogatim Obertauernom, raznovrsnim Gasteinom, ledenjačkim Kitzsteinhornom… Schladming, također dio Amadea, sa svoja četiri skijališta i predivnim ledenjakom Dachsteinom, uspješno brani boje Štajerske. Skijanje je ovdje klase pet zvjezdica, mnogima ponajbolje u Austriji! O ukusima se ne raspravlja, no nećemo pogriješiti ako kažemo da najbolje ipak nude Tirol i Vorarlberg. Bilo da se radi o ledenjacima Stubaia ili Hintertuxa, o ‘zimskoj Ibizi’ Soeldenu, St. Antonu, Lechu i Zuersu, odnosno o superopremljenom Iscglu ili mondenom Obergurglu… Ovdje se skija najbolje u Austriji!

Kada je o hrvatskim skijašima riječ, kod dobre većine njih s Nassfeldom počinje i završava priča o kvalitetnom skijanju. Jer, Nassfeld ima puno snijega, puno žičara, puno staza (110 km) i dovoljno kvalitetnih hotela i apartmana. I jednu od najduljih staza za noćno skijanje (2.200 m). Blizu je, dakle – sve je tu. Hrvati i Nassfeld vole se javno. Sve što vrijedi za Nassfeld, vrijedi i za tek malo udaljeniji Obertauern. Uz još više snijega! Veći je od Nassfelda ako govorimo o broju hotela, življi je noću i već se etablirao kao mjesto za vrhunski zimski odmor. Ili umor, zavisi o organizaciji. Upravo je nevjerojatno koliko tu svake zime bude snijega. Schladming svoju slabost (mala visina mjesta) vješto skriva i kompenzira prekrasnim centrom mjesta, možda i najljepšim austrijskim ledenjakom Dachsteinom, te izborom od čak četiri povezana skijaška brda. Planai, Hauser Kaibling, Reiteralm i Hochwurzen. Tu na skijama nema dosade… Uostalom, ovdje se vozi najpoznatiji noćni slalom Svjetskoga kupa, pred 50.000 ljudi. Kals-Matrei je i dalje nekako skriveni adut regije Grossglockner. Barem kad govorimo o hrvatskim skijašima. Bilo je nešto naših klubova na treninzima, ali ovaj alpski raj kao da tek čeka da ga naši otkriju. A skijanje je ovdje doista sjajno. Otkako su spojena dva sustava žičara, više od 100 km staza čeka i početnike i majstore. Hintertux je poznat onima koji su pratili puteve naše najsportskije obitelji Kostelić. Stalna kasnoproljetna i jesenska baza nije odabrana slučajno. Cijela regija je izvanredna, sa selom Hintertuxom na vrhu doline i ledenjakom Hintertuxer Gletscherom koji seže do 3.250 metara. Oetztal/Soelden spada u sam austrijski vrh ponude. On je vrh i po visinskoj razlici, jer se može skijati s ledenjaka Rettenbacha, gdje se u listopadu tradicionalno održavaju prvi veleslalomi sezone Svjetskoga kupa, pa sve do živahnoga gradića na 1.500 metara. Fantastično. Oetztal regija obuhvaća i još nekoliko sjajnih skijališta, a Soelden je najbolji od njih. Praktički u susjedstvu, nalazi se Stubaier Gletscher. Po skromnom sudu autora ovog pregleda austrijskih skijališta, najbolji ledenjak! Pruža upravo senzacionalan izbor staza za proljetno i jesensko skijanje, sigurnu bjelinu, jer – sve staze Stubaiera nalaze se na debelom ledu. Odlični restorani, moderna infrastruktura, sve su to razlozi zašto naši skijaški demonstratori (Hzuts) i učitelji upravo na Stubaieru treniraju i održavaju seminare.

A kada govorimo o austrijskom No.1, samo je jedna dvojba: St. Anton ili Ischgl? Prvi je kozmopolitski alpski biser, poznat i u sportskom svijetu, ali i među skijaškim ‘partijanerima’ cijeloga svijeta. St. Anton (Arlberg/Tirol/Vorarlberg) pruža i najbolje off-piste u Austriji, najbolje barove i, općenito, nepobjedivi spoj vrhunskih dnevnih i noćnih aktivnosti. Kada ga spoje s mondenim Zuersom i Lechom, dvojbe će nestati. Ischgl je, pak, ušminkan, staze su besprijekorno uređene, sve ovdje blista i funkcionira bez greške. Gotovo 3.000 metara visoko skijalište garancija je trajnog snijega tijekom cijele sezone, a cijelo ‘brdo’ barova i noćnih klubova garancija su, pak, za nezaboravan noćni provod. Drugačije je nego u St. Antonu, ovdje je istinski forte upravo ‘apres-ski’, koji nerijetko potraje do ponoći. Silvretta/Montafon je svakako najmanje poznati centar među hrvatskim skijašima. A ne bi smjelo tako biti! Riječ je o odličnom skijalištu, po svim objektivnim kriterijima spada austrijski top 10! Velik broj staza, odlična atmosfera, sjajne mogućnosti i za boardere. Uostalom, upravo oni na Montafonu svake godine voze svoje utrke Svjetskoga kupa. Nije nam posebno blizu, ali isplati se u ovom slučaju provesti u automobilu malo više vremena.