Juan Kouyoumdjian, jedan od najvećih navalnih arhitekata današnjice poznat kao Juan K, za ljetni broj naše revije govori o svojoj dizajnerskoj filozofiji, novim trendovima u dizajnu, klasi zvijezda i željenom krstarenju u Hrvatskoj
Juan Kouyoumdjian, poznatiji po pomalo konspirativnom imenu Juan K, jedan je od najvećih svjetskih navalnih arhitekata, čiji su projekti osvajali Volvo Ocean Race, olimpijske medalje, obarali brzinske rekorde i sudjelovali na regatama America’s Cupa, a njegove posljednje kreacije za Nautor’s Swan postavljaju nove standarde u jedriličarskom svijetu. Uz dizajn, velika Juanova ljubav je jedrenje, zbog kojeg je i boravio u Splitu, na Europskom prvenstvu klase zvijezda, gdje smo iskoristili priliku za razgovor s dizajnerskim genijem iz Argentine.
Američki jedriličar Tony Rey opisao vas je kao čovjeka briljantnog uma koji je pomalo luckast. Kako biste vi sebe opisali?
Mislim da me Tony sjajno opisao i okarakterizirao. Sebe smatram jako znatiželjnom osobom koja propituje sve što radi. To je jednostavno dio mojeg DNK. Uvijek pokušavam otići korak dalje, otvoriti neke nove svjetove, osmisliti neka drukčija rješenja… Dizajnerski proces je jedna misaona i kreativna igra u kojoj pokušavam postaviti neka nova pravila. Ako to znači da sam pomalo luckast, pristajem na tu kvalifikaciju.
Vaš mentor bio je veliki German Frers. Što ste od njega naučili?
Uf, još uvijek učim. Taj proces vjerojatno nikada neće završiti. German Frers je genij u svijetu jahtinga. Da se poslužim terminologijom Ratova zvijezda, German je Jedi učitelj, a ja sam učenik koji sanja da će jednoga dana biti poput njega. Jahting je u Argentini zaživio upravo zbog obitelji Frers. Jako je teško uspjeti u tom svijetu kao Argentinac, stvari su puno lakše jednom Amerikancu, Francuzu ili Britancu, a German je ostvario impresivnu karijeru. Isto tako usuđujem se reći kako bez njegove uloge ne bi bilo ni moje karijere. Frers je pionir jahtinga koji je svima nama ostalima razgrnuo more i otvorio put. Posljednjih nekoliko godina razvili smo lijep poslovni odnos jer zajedno radimo projekte za Nautor’s Swan.
‘Split me je oduševio jer njeguje onu mediteransku tradiciju života uz more. Sigurno ću se ovdje vratiti sa svojim motornim brodom. U pitanju je drveni klasik, ‘commuter’ iz 1938. godine’
Znači, postoji argentinski san…
Kada pogledam unatrag, na početke moje karijere, napravio sam neke poteze koji su bili jako odvažni i riskantni i koje danas vjerojatno ne bih ponovio. Poslije mi se to isplatilo. Ne volim kada me pokušavaju usporediti s Germanom Frersom. Jednoga dana kada budem u mirovini, bit ću zadovoljan ako budem napravio trećinu stvari koje je on uspio napraviti.
Što mislite o foilingu?
Taj novi pravac u jahtingu jako je uzbudljiv i interesantan. I sam trenutačno radim na projektu vezanom uz foiling. Razvijamo klasu od 80 stopa koja je vrlo slična brodovima s America’s Cupa. Naša industrija je jako otvorena i široka za sve. Najveća ljepota jedrenja je njegova sloboda, kako u kretanju, tako i u samom dizajnu. Bio sam razočaran ljudima koji su prije desetak godina počeli promovirati foiling tako što su željeli ‘ubiti’ tradicionalno jedrenje govoreći kako onaj tko ‘ne leti’ živi u prošlosti.
Postoji prostor za sve projekte. Od zvijezde kakvom smo jedrili ovdje u Splitu, do radikalnih brodova kao što je AC75. Danas shvaćamo kako je jedriličarski suživot letača i neletača itekako moguć. Meni je America’s Cup u Aucklandu bio fenomenalan, ali foiling neće zaživjeti u komercijalnoj upotrebi među velikim brodovima. Stvar je vrlo jednostavna, ljudi žele sav mogući komfor i luksuz na velikim jahtama, a to znači veliku težinu koja je najveći neprijatelj foilinga.
Gdje ste kao dizajner morali raditi najveće kompromise?
Uvijek s pravilima. Mislim da ljudi koji pišu pravila jednostavno nisu dovoljno kreativni za dizajn, a s druge strane moj posao je u osnovi kršiti ta pravila i pokušati ih zaobići. Poštujem te ljude, ali nekako je prirodno da se ‘sukobljavamo’. Kreacija i slobodan način razmišljanja protiv struktura.
Poznati ste kao dizajner brojnih jedriličarskih projekata. Jeste li ikada radili na superjahtama?
Prije nekoliko godina bio sam involviran u jedan projekt jahte od 160 metara. Doveden sam u dizajnerski tim kao osoba koja razmišlja izvan svih okvira. Predložio sam da tu jahtu pokreće nuklearni pogon. Kontaktirali smo tvrtku u Rusiji koja se bavi gradnjom reaktora, napravili smo veliku studiju o tom inovativnom pogonu, ali vlasnik jahte je na koncu odustao od te ideje jer, prema važećim propisima, takav se brod ne smije približiti na manje od 12 milja od obale.
Inače, gradnja te jahte kreće uskoro u brodogradilištu Lürssen, a bit će dizajnirana da u budućnosti u njoj bude i nuklearni pogon. Vlasnik smatra kako će uskoro doći vrijeme za to jer takvi pogoni mogu preokrenuti cijelu jahting industriju. Važno je reći kako nuklearno gorivo ne smije biti ‘vojne kvalitete’, već nešto slabije, a benefiti su ogromni jer je punjenje predviđeno jednom u sedam godina! Ali uvijek sam uključen u takve projekte koji mijenjaju postulate industrije i promiču napredak.
Koja je vaša dizajnerska filozofija?
Moja opsesija je učinkovitost i što manja težina, čak i kod normalnih brodova. Upravo s Nautor’s Swanom radim na jedrilici od 65 stopa kod koje pokušavam ponovno izmisliti koncept krstaša.
Koliko istodobno projekata ima vaš dizajnerski studio?
Postavio sam limit od tri projekta u isto vrijeme. Prije nekoliko godina radio sam na četiri projekta istodobno i skoro poludio. Shvatio sam kako je tri neka idealna mjera.
S linijom ClubSwan pomičete granice dizajna i performansi. Postoji li pritisak kada radite za brend kao što je Nautor’s Swan?
Prvi put kada sam posjetio Pietarsaari, mjesto na sjeveru Finske gdje se nalazi tvornica, bilo je jako emotivno za mene. Ta jedinstvena filozofija Swana, šetnja muzejom prepunim velikih imena koja su pisala nautičku povijest i razgledavanje legendarnih modela, san je svakog ljubitelja jahtinga i dizajna općenito. Bio sam jako ponosan što sam postao dijelom te obitelji. Naravno da kao dizajner osjećate pozitivan pritisak jer je u pitanju nautički gigant koji je otvoren za inovacije, pa je lako biti kreativan u tako progresivnoj atmosferi.
To vam pokazuju brojni modeli, kao što su ClubSwan 36, ClubSwan 80 ili ClubSwan 125, koji imaju tu Nautorovu strast za nečim novim i još nikad viđenim. Ponekad me jako stišću, a ponekad me moraju obuzdavati, a u tom cijelom odnosu najbitnija je osoba Enrico Chieffi koji me uvijek vrati na pravi put kada odem predaleko. Dapače, računam na njegovu prizemljenost i realnost kad moja kreativna energija podivlja. Enrico je pravi taktičar (smijeh).
Omiljeni brod koji ste dizajnirali?
Posebno mjesto u mom dizajnerskom srcu ima ABN AMRO 1, koji je pobijedio na devetom izdanju Volvo Ocean Racea. A moj drugi favorit je ClubSwan 125, koji je ludo brz. Ako ikad završim u zatvoru zbog nekog dizajna, onda će to biti zbog 125-ice.
Rijetki su brendovi poput Nautora, koji posjeduju strast za nečim inovativnim i nikad viđenim
Strastveni ste jedriličar u klasi zvijezda. Sami ste dizajnirali brod na kojem jedrite. Zašto volite tu klasu?
Samo pogledajte oblike tog broda. Bez obzira na to što je dizajn star više od sto godina, u pitanju je jedrilica koja izgleda poput skulpture na moru. Meni kao navalnom arhitektu zvijezda predstavlja jako lijep instrument, nježan i delikatan, ali kada u njoj naučite jedriti, spremni ste jedriti u bilo čemu. Jedrenje u zvijezdi predstavlja vrhunac našeg sporta. S druge strane, organizacija u klasi je fantastična, ovdje jedrim protiv mnogih velikih imena, a istodobno su u pitanju džentlmenske regate u kojima živi pravi duh jedrenja.
Prvi ste put u Hrvatskoj. Kako ste doživjeli Split?
Već dvije godine pokušavam doći krstariti na Jadran, ali zbog poslovnih sam obveza morao otkazati putovanja. Uživam u vašoj obali, a na regati sam također primijetio kako je ovo jedno od najboljih mjesta za jedrenje na svijetu. Split me je oduševio jer njeguje onu mediteransku tradiciju života uz more, a istodobno možete doći brodom u samo središte grada i diviti se njegovoj vizuri. Sigurno ću se ovdje vratiti sa svojim motornim brodom. U pitanju je drveni klasik, ‘commuter’ iz 1938. godine. Samo su dva napravljena. Moja je filozofija kako je jedrilica namijenjena samo za regate, a motorni brod za krstarenje i uživanje.
Tekst Hrvoje Bulešić
Fotografije Nautor’s Swan & Juan K Design
