Hvarski vinar zlatnim je Decanterom za plavac mali najvažniju dalmatinsku crnu sortu svrstao među relevantna svjetska vina
Uz staru tvornicu lavande u Pitvama pišu se najljepši stihovi posvećeni vinu, a posebice sorti plavac mali. Tonči Marijan ušao je u ‘vinarski NBA’ kada je 2019. godine osvojio povijesno, prvo Decanterovo zlato za plavac mali Vron Bod iz 2012. u kategoriji vina iznad 50 funti, i ovu najvažniju dalmatinsku crnu sortu svrstao među relevantna svjetska vina.
Bivši direktor Badela i Dalmacijavina u malom hvarskom raju na zemlji bavi se butiknom, mogli bismo reći i artisanskom, proizvodnjom vina, u kojoj su neke etikete napravljene u samo nekoliko stotina boca. Među trenutačno 16 etiketa nalaze se bogdanuša, pošip, grk, prošek od prosušenih bobica, crnog zlata u čaši koje radi po receptu Petra Hektorovića, ali najdraža mu je sorta plavac mali, koji poput draguljara brusi dok ne postane remek-djelo u obliku Vron Boda.
Nakon što ste godinama bili na menadžerskim pozicijama, odlučili ste se sami okušati u proizvodnji vina na otoku Hvaru?
Moj rodni škoj je, vrlo jednostavno, čudo od otoka, najljepše mjesto za život i rad na svijetu. Ono što je još bitnije, Hvar ima izrazito veliki potencijal za proizvodnju vrhunskih vina. S tim razmišljanjima sam i krenuo u samostalnu karijeru. Moje godine u Dalmacijavinu i Badelu 1862 bile su sjajne, ali poželio sam raditi nešto drugo i tako je nastala ova vinarija. Došao sam iz sličnog biznisa, ali krenuo sam iz početka. To je bila neka druga vrsta pozornice na kojoj sam izgradio ‘vinsko ime’ na proizvodnji drukčijih i ekstremnih vina koja će kod ljudi izazvati reakciju. Sada, nakon petnaestak godina mogu reći kako sam stekao određenu klijentelu kojoj se sviđa moj stil izražavanja u boci.
Taj stil izražavanja uključuje i vrlo jasno isticanje postotka alkohola na etiketama Vron Boda?
Kao što kaže jedna lijepa izreka: Kod vina nas je opila njegova ljepota, a ne alkohol, tako je i moje isticanje postotka poruka kako se ne treba u vinima bojati visokih alkohola. Ako je vino u balansu, zaokruženo i nijedan element ne iskače, onda nema nikakvih problema. U krajnjoj liniji, to je karakteristika plavca malog, po mojemu mišljenju, sorte koje može dati vrhunska svjetska vina, poput merlota, cabernet sauvignona ili amaronea. To je potencijal koji uopće nije iskorišten.
Vron Bodu volite tepati kako je to vaša grand cru pozicija?
Crna punta, kako je zovemo na otoku, ili Vron Bod na južnim padinama otoka kod Ivan Dolca je mikrolokacija koja se nalazi u najboljoj zoni za plavac mali. Grožđe je okupano suncem, ali isto tako izloženo djelovanju mora i kamenog okoliša. Taj jezik terroira ovdje je presudno važan čimbenik. Uz strogu selekciju godišnje se s položaja Vron Bod proizvede oko 1200 boca vina.
Što očekujete od vina?
Po prirodi sam perfekcionist, pa to očekujem i od vina. Inače, moj talijanski mentor i čovjek koji je vjerojatno najviše utjecao na mene kao vinara mi je mnogo puta kazao: Vino je izrazito jednostavno za raditi. Samo u bocu moraš prenijeti sve okuse i mirise koje ti je priroda dala. Zvuči tako lagano, zar ne? Ideje polaze iz strasti, ali treba poznavati grožđe i čuti što nam ono govori. Samo tako jednoga dana može postati vrhunsko vino.
Krenuli ste u novu priču s bogdanušom?
Bogdanuša je kao autohtona sorta dugo bila nepravedno zapostavljena, ali ima finoću i eleganciju koje su potrebne za osvježavajuće ljetno vino. Nabavio sam i amfore jer mislim kako ova sorta ima iznimno velik potencijal u maceriranju. Bit će to bogdanuša vol 3.0, da se izrazim modernim jezikom. Istodobno, Tonči Marijan uz klasičnu degustaciju nudi i slow-food.
Moja priča zahtijeva puno više vremena, upravo je zato kuhanje idealan ‘format’ kako bi me ljudi zainteresirani za moj rad kroz hedonizam hrane i vina što bolje upoznali. Naravno, uz kuhinju imaju priliku i osjetiti kako se moja vina sljubljuju s hranom.
Tekst Hrvoje Bulešić
Fotografije Hvar Wine & Mario Jelavić
