O čemu sve treba voditi računa kod biranja pokrića za veće jahte, koje sve uvjete treba vlasnik plovila, menadžment tvrtka ili kapetan na plovilu zadovoljiti, te koje su sve poteškoće za specijalizirane brokere u pomorskom osiguranju kod pronalaska odgovarajućih polica za velike jahte
Kada razmišljamo o osiguranju plovila nismo niti svjesni koliko je zapravo velika razlika između, primjerice, osiguranja za plovilo od petnaestak metara ili za superjahtu dužine 50 ili više metara. Ne samo da je razlika u veličini samog plovila, već je i vrijednost znatno veća, a štete koje takvo plovilo može pretrpjeti ili prouzročiti znatno su veće.
U ovom ćemo tekstu nastojati približiti čitateljima o čemu treba voditi računa kod biranja pokrića za veće jahte, koje sve uvjete treba vlasnik plovila, menadžment tvrtka ili kapetan na plovilu zadovoljiti, te koje su sve poteškoće za specijalizirane brokere u pomorskom osiguranju kod pronalaska odgovarajućih polica za velike jahte. Postoje neke podjele velikih jahti koje kažu da je superjahta svako plovilo iznad 24 metra (80 stopa), megajahta iznad 200 stopa dok je gigajahta sve iznad 300 stopa. Za naše potrebe mi se držimo opće prihvaćenog naziva superjahta, za sve jahte veće od 24 metra.
Kada govorimo o rizicima koje je potrebno osigurati ili, bolje rečeno, o vrstama osiguranja koja su potrebna tu imamo tri glavne kategorije: kasko osiguranje (Hull&Machinery insurance), P&I osiguranje ili članstvo u klubu (P&I coverage or club membership), te osiguranje posade i medicinske pomoći (crew insurance and medical assistance). Unutar tih glavnih kategorija pronalazimo različite dodatke, klauzule o proširenju ili suženju pokrića, posebne uvjete, opise limita područja plovidbe i uvjete koje treba zadovoljiti.
Kasko osiguranje
Kasko osiguranje pokriva sve štete koje nastanu na samom plovilu ili opremi, a za koje možemo utvrditi da postoji neki vanjski utjecaj, poput nasukavanja plovila, požara, udar groma, krađe opreme na plovilu ili cijelog plovila. Iako postoje uvjeti osiguranja koje nude razni osiguravatelji pružajući vrlo opširna i kvalitetna pokrića, na tržištu vlada praksa ugovaranja kasko osiguranja za superjahte putem uvjeta sastavljenih pomoći IYC (Institute Yacht Clauses).
Takva pokrića često budu i uža od onih koje nude neki osiguravatelji pomoću svojih posebno ‘skovanih’ uvjeta, međutim tržište, prestiž i uobičajena praksa traže svoje. Osiguranje od odgovornosti se najčešće u žargonu superjahti voli nazivati P&I coverage. Ono nastaje iz P&I klubova koji su svojim članovima nudili vrlo visoke iznose pokrića (Protection and Indemnity) za štete nanesene trećim osobama. Osiguranje je u ovom slučaju bilo pruženo po principu uzajamnog osiguranja (eng. mutual insurance).
Takvo članstvo u klubu za vlasnika je skupo i rizično jer se od njega može tražiti naknadno plaćanje iznosa za članstvo ako u toj godini kada je bio osiguran bude više šteta od prikupljenog članstva. Unatoč tome vlasnici superjahti i dalje traže P&I osiguranje, ne znajući da zapravo traže TPL (third party liability) ili osiguranje od odgovornosti vlasnika. Čak su se osiguravatelji i klubovi prilagodili takvom tržištu te nude P&I pokriće, a ne članstvo.
Najčešće P&I pokriće seže i preko limita od 500.000.000 eura. Treća je kategorija osiguranje posade, putnika i kapetana od nezgode. Ovdje također imamo mnoštvo varijacija ne temu. Na superjahtama vlasnici vrlo često za svoju posadu sastavljenu od kapetana, manje ili većeg broja časnika, mornara i hostesa ugovaraju posebno osiguranje posade (crew insurance) gdje im osiguravaju bilo kakva događaj u slučaju nezgode, ozljede, bolesti, troškova povratka kući u slučaju prekida putovanja pa čak i u određenim slučajevima troškove nastalim gubitkom i neisplatom plaće u slučaju da se ozljede ili razbole te ne mogu više ploviti, što je vrlo slično klasičnom osiguranju pomoraca.
Ugovaranje osiguranja za superjahtu
Kod ugovaranja osiguranja za jednu superjahtu imamo velik broj koraka, provjera i analiza prilikom procjene samog rizika koje je potrebno proći kako bi se uopće moglo utvrditi je li određeno plovilo moguće primiti u osiguranje ili ne. Ako je do prije nekoliko godina takva jahta bila, kako se u osiguravateljskom žargonu kaže, ‘poželjan rizik’ tako je nakon uragana koji se 2015. pogodili karipsko otočje i velikog broja i iznosa isplaćenih šteta situacija drastično promijenjena.
Veliki gubitci osiguratelja i sindikata natjerali su ih, prije svega, na povećanje niskih cijena premija, a potom i biranja što žele ili ne žele osigurati. Na Loydovom tržištu danas imamo svega nekoliko zainteresiranih sindikata i osiguratelja koji uopće žele nuditi osiguranje za superjahte, a oni su veoma oprezni i u konačni izuzetno komplicirani. Opće je poznato da na Loydovom tržištu (koje je i dalje najinteresantnije za vlasnike superjahti), plovila koja imaju manju vrijednost od 10 milijuna eura teže mogu pronaći interesenta koji će ga osigurati, a krajnji donji limit je tri milijuna eura vrijednosti plovila.
Provjerava se zbilja sve, važna je stavka u analizi pod kojim se registrom nalazi plovilo, gdje se nalazi na stalnome vezu te podatak o stvarnom vlasniku jahte. Traži se i CV kapetana s prijašnjim iskustvima na takvim ili sličnom jahtama, jer broj jahti na tržištu raste velikom brzinom. Iako se za privatne superjahte ne traži puno, minimalno je zadovoljavanje svih uvjeta prema konvencijama MARPOL (International Convention for the Prevention of Pollution from Ships) i Anti-Fouling System Convention.
Mnoštvo je dodatnih konvencija koje trebaju zadovoljiti superjahte za komercijalnu upotrebu koje najčešće rade čarter. Često na policama vidimo napisanu realnu vrijednost plovila u trenutku ugovaranja police osiguranja, ali i povećanu vrijednost (increased value). Kada zbrojimo sve gore navedeno, ali i velik broj međukoraka i dodatnih provjera jasno je da je uloga kvalitetnog i iskusnog specijaliziranog brokera u osiguranju takvih plovila ključna.
Štete u industriji superjahti
Zadnjih godina svjedočimo neobično velikim i ‘teškim’ štetama koje trpi industrija superjahti. Iz perspektive osiguravatelja i sindikata to nije samo gubitak imovine, već veliki financijski gubitci koji utječu na cijelu branšu. Od poznatih šteta svi se zasigurno sjećamo 2015. godine i uragana Danny koji je pogodio karipsko otočje s rekordnim štetama i gubitcima. Niti godine iza toga nisu zaobišle Karipsko otočje pa je uragan jačine 5 pod imenom Erika u 2017. dodatno osakatio tržište.
Iako su se i prije 2015. koristile razne klauzule kojim se definirala moguća područja plovidbe i sprječavale izlaganje uraganima kao i hurricane plan koji opisuje i daje osiguravatelju na znanje kako vlasnik broda priprema super jahtu za sezonu uragana. Stoga je jedna od važnijih informacija koju vlasnik treba dati osiguravatelju je lokacija superjahte za vrijeme sezone uragana te informaciju za slučaj da je jahta na refitu na području koje je rizično od pojave uragana. Pamtimo i veliki požar u poznatom njemačkom brodogradilištu Lürssen u 2018. gdje je djelomično izgorjela jahta pri samom kraju izgradnje. Gubitak se procjenjuje na stotine milijuna eura.
Uz to smo imali velik broj potonulih i izgorjelih superjahti, a sve to negativno utječe na kriterije za osiguravanje superjahti, širinu mogućih pokrića koja se mogu ponuditi i cijena premija koja su se znatno povisile. Prilikom osiguravanje jedne superjahte koja planira tijekom osiguravateljske godine raditi određene manje ili veće intervencije, i popravke plovila osiguravatelj će u većini slučaja zahtijevati ugovor o suhome vezu gdje se nalazi jahta te uvid u osiguranje od odgovornosti iz profesionalne djelatnosti koju mora posjedovati serviser prilikom obavljanja radova.
Mnoštvo je još detalja i rizika o kojima se vodi računa prilikom procjene rizika odnosno uzimanja u obzir hoće li i pod kojim uvjetima osiguravatelj osigurati određenu super jahtu. Pokriće rizika rata (war risk cover) i takozvanih političkih hot spotova je zasigurno još jedna važna restrikcija o kojoj treba brinuti vlasnik superjahte prilikom planiranja itinerara plovidbe. Kada je sve skoro gotovo i osiguravatelj je spreman uzeti u pokriće superjahtu vrlo je važno da vlasnik provjeri ima li osiguravatelj mogućnost izdavanja potrebnih certifikata koja zahtijevaju registri pod čijom zastavom superjahta plovi, poput certifikata za Malteški registar brodova, Nairobi Wreck Removal endorsement i slično.
Autor ovog teksta je iskusan broker u osiguranju plovila i CEO tvrtke Yacht-Pool Mediteran Marijan Dželalija
