Od novogradnji, preko najboljih čarter jahti do onih najvećih superjahti, splitska je stjuardesa Nena Kriška ostvarila zavidnu karijeru iz koje nosi vrijedne uspomene, ali i savjete za one koji se žele baviti tim poslom
Nena Kriška hrvatska je članica posade na nekima od najzapaženijih jahti na svijetu. Nakon dugogodišnje karijere trenutno uživa u Splitu, gdje smo je imali prilike susresti i upoznati se s detaljima zahtjevnih poslova koje je u svoj karijeri obavljala, prikupljajući usput dragocjeno iskustvo života na jahti i radeći po najvišim kriterijima s nekim od najbogatijih ljudi na svijetu.
Nena Kriška radila je na jahti od 156 metara
Kakav je kratki rezime vašeg rada na jahtama?
Od 2008. do 2018. sam radila kao ‘chief stew’ (glavna stjuardesa) na dva Benettija od 44 metra koja su oba bila u charteru za Molori Design, te od privatnih jahti na Heesenu od 55 metara, Oceanco od 86 metara kao i na jahti od 156m kao Head of Service. Radila sam u timovima od 10 do više od 100 članova posade. Radila sam u Monaku, Antibesu, Barceloni, brodogradilištima u Italiji i Nizozemskoj, zimske sezone s jahtom ‘Told U So’ na Karibima i Indijskom oceanu, Tajlandu, Singapuru i Maldivima…
U posao na Dilbaru si bila uključena od prvog dana?
Radeći na ‘manjim’ jahtama uvijek sam se pitala kako je to na tim ‘mrcinama’, i dobila sam priliku ukrcati se odmah nakon njihovog partija otvorenja kao Head of service, na preporuku Mr. Peter Vogela, iz Luxury Hospitality Academy. Tamo sam radila s velikim timom stjuardesa, koje su se rotirale između održavanja (housekeeping) i servisa, tako je uvijek bilo deset stjuardesa u servisu, a po potrebi i više. Jako sam ponosna što sam imala čast raditi na takvom brodu, i to u zahtjevnoj ulozi.
Čarter ili privatna jahta
Jeste li imali posebnu obuku za svoj dio posla?
Iako sam imala iskustva rada u hotelu, na prvoj jahti sam učila od svoje ‘chief stew’, i tada sam se rotirala između održavanja, laundry i service. Tako najčešće junior stjuardese krenu i to je odlično jer naučite sve dužnosti, i kasnije znate točno za koliko se vremena nešto može obaviti, a bez toga bi teško kasnije kao senior vi radili treninge. Osim treninga koje obavljaju chief/senior stjuardese često se pred sezonu angažiraju ‘luxury service’ specijalisti, koji osim što vam poliraju znanja i uigravaju tim, dižu energiju i jačaju timski duh. Od stjuardesa se očekuje da budu svestrane, tako da smo imali i barista i cocktail i cvjećarski trening, a za vina smo se pripremale bazirano na narudžbama za chartere. Kao senior sam išla i na leadership & management training.
Jahting može zbilja biti ‘rewarding’ industrija, ako radite s ljubavlju i ponosom. Za razliku od ‘normalnih’ poslova ne ideš kući iza 17, tako da si primoran i slobodno vrijeme provodit s kolegama. Ponekad vam brod postane mali i fali vam vaš mir, ali onda kad ste na sidru doživite da pijete kavu uz najljepša svitanja, i to vam napuni baterije…, ispričala je Nena Kriška
Koja je razlika raditi u čarteru i na privatnom brodu?
Raditi čartere mi je uvijek bilo zanimljivije, od iščekivanja da vidimo tko će izaći iz limuzina, do zadnjeg dana kad nam se znalo dogoditi da je i posadi žao što gosti idu. Čarteri su dinamičniji, bitna je dobra priprema, brza prilagodba i konstantna komunikacija među posadom. Gosti na čarteru često žele maksimalno iskoristiti brod, dok oni na privatnom vole svoju rutinu i najčešće samo trebate biti korak ispred toga. U čarteru često posada nametne ritam, dok se na privatnim brodovima isključivo poštuje gazdin red, tu su rjeđa iznenađenja. Kod privatnih brodova imate krajnosti, od onih gdje vlasnik koristi brod malo ili nikako, do onih gdje živi na brodu.
Što je sve potrebno za karijeru stjuardese na jahtama
Što je važno za osobe koje misle postati hostese na jahtama?
Cure koje se odluče za taj posao moraju imati inicijativu; da bi do ukrcaja došlo moraju prvo odraditi tečajeve tipa STCW, Security Awareness i Food handling, zatim se uredi životopis i svi se dokumenti pošalju agencijama za ukrcavanje posade i konačno se odlazi do istih u Antibes, Palmu, ‘dock walka’… Na većini jahti imate engleski kao službeni jezik među posadom i s gostima, tako da se očekuje izvrsno poznavanje, što se već potvrdi na prvom intervjuu s agentima. Za početak bi trebale biti spremne na duge radne dane, učiti od seniora, poštivat hijerarhiju i dati najbolje od sebe. Trebaju znati da njihova ‘chief’ računa na njih i da je svaka dužnost bitna, i čišćenje i spremanje, da je i to dio mozaika vrhunske usluge. Kada sam zapošljavala osobe u prvom redu su mi bili važni spremnost za rad i pozitivan stav, da se dobro slažu s postojećom posadom i da donose novu vještinu u tim. Nastojte razviti strast prema jahtingu (život će vam biti lakši ako se same uspijete motivirati) i uložite u neke dodatne vještine, često se traži posada koja ima dodatne vještine (maser, frizer, instruktor joge, fotograf, ronilac…) Na početku samo nastojte što više toga pohvatati i budite strpljive, vaše vrijeme će doći! Također, bitno je imati korektan odnos s ostalim članovima posade (socijalne vještine), imati ‘can do attitude’ i imati povjerenja u odluke nadređenih, oni često imaju više informacija od vas, na kraju krajeva rezultat je njihova odgovornost. Poštujte članove drugih ‘departmenta’ jer vjerujem da bi bilo manje konflikta među odjelima kad bi postojala mogućnost da se na dan zamjene uloge. ‘Chiefice’ moraju biti fleksibilne, imati odličan osjećaj za vrijeme, biti dobro organizirane, jer se osim brige za interijer broda, uslugu najvišeg standarda, zapošljavanje i trening posade, od njih očekuje i nabava (svega osim hrane, taj dio obavlja kuhar), nešto računovodstva, te concierge usluge za goste. One su te koje stalno komuniciraju s gostima i gazdom, tako da moraju biti pouzdane i odgovorne. I bilo bi lijepo kad bi bile ekološki osviještene, ako ste hostesa racionalizirajte nabavku plastične ambalaže, naručujte eko proizvode za čišćenje…
Za glavnu stjuardesu je jako važno imati zajednički jezik s kuharom jer s njima intenzivno komuniciramo za vrijeme servisa. Mi smo mi te koje predstavljaju njihovih ruku djelo, pa je važno da smo informirane, savjetuje Nena Kriška
Koje su dobre, a koje loše strane tog posla?
Jahting je odlična industrija za mlade, energične ljude koji žele raditi i vole putovanja. Privlačno zanimanje, kad imaš puno posla dani lete, za vrijeme jednog chartera već pripremaš drugi, trčiš za boljim ugovorima, i tako ti u tren oko prođe deset godina. Dobra strana je što se plaća ne troši na smještaj, hranu, račune, a i dobijete i napojnicu povrh toga (bonus kod privatnih brodova je trinaesta plaća). Imate priliku raditi s ljudima iz cijelog svijeta, često se pri zapošljavanju ima u cilju izmiješati nacionalnosti, a dogodi se da imate i zanimljive goste. S druge strane, vi niste na brodu samo kad je lijepo vrijeme:), a zimski dani u škveru znaju biti sivi i dugi. Nije ni baš idealno kad provedete cijelo ljeto na brodu, a niste se stigli okupati. Naviknete se propuštati bitne događaje vaših prijateljica i obitelji, a meni je bilo najteže u tridesetima dijeliti kabinu… Za razliku od ‘normalnih’ poslova ne ideš kući iza 17, tako da si primoran i slobodno vrijeme provodit s kolegama. Ponekad vam brod postane mali i fali vam vaš mir, ali onda kad ste na sidru doživite da pijete kavu uz najljepša svitanja, i to vam napuni baterije… Posao na jahtama nije baš glamurozan, ali ste uvijek na najljepšim mjestima, tako da ćete sigurno imat super slike za Instagram (ja ga nemam).
Zadovoljni gosti su prioritet
Tko su osobe s kojima najbliže surađujete i koji je vama bio najteži, a koji najdraži dio posla?
Za glavnu stjuardesu je jako važno imati zajednički jezik s kuharom jer s njima intenzivno komuniciramo za vrijeme servisa. Mi smo mi te koje predstavljaju njihovih ruku djelo, pa je važno da smo informirane, a to nam je lakše ako nas gastronomija zbilja zanima. S kapetanom se najčešće iskomuniciraju pogodne lokacije za nabavu i što gosti imaju u planu za taj dan, ali na kraju je za vaš rezultat najbitnije da je vaš tim ‘on the same page’ i da i ostale stjuardese imaju zadovoljne goste kao prioritet. Jahting može zbilja biti ‘rewarding’ industrija, ako radite s ljubavlju i ponosom. Često sam radila chartere gdje bi se okupila obitelj koja inače ne živi zajedno, ili se slavi neka posebna prigoda, i onda je gušt potruditi se i učiniti nečije posebne trenutke još posebnijim. Uvijek sam bila sretna kad bih uspjela otići na neku novu tržnicu, njih baš obožavam, a najteže je bilo raditi s nekim ljudima. Nezgodno je kad vam se dogodi da vam poslodavac ne ispuni obećanja s intervjua, pa npr. radite s manjim timom.
Spominjali ste neke neuobičajene situacije?
Gazdin stari pas je jednom pao s pasarele, koja je odmah po tom bila suha/isfenirana u dvije minute, ne moraju oni sve znati. S druge strane, kolegica me pitala znam li plivati, rekla sam da ne vjerujem da bih izdržala 15 milja. To je bilo kad smo imali požar u strojarnici, s gostima na brodu. Gosti su zatražili šampanjac i snack, zagrlili kapetana i rekli da sad imaju priču za Moskvu. Imali smo i puno ‘celebritya’ kao kad smo imali koncert poznatog tenora, za samo 20-ak uzvanika. To je bilo nestvarno. Imali smo u charteru pokojnog pjevača Eaglesa s obitelji. Jedno jutro sam cula da netko svira ‘Chan Chan’ na akustičnoj gitari, mislila sam da je Mr. Frey, a svirao je njegov tad sedmogodišnji sin.
Iskustvo u industriji luksuza
Možete li izdvojiti najljepše destinacije koje ste posjetili?
Ploče. Just kidding. Meni je najljepše gdje je dobra hrana. I posebno mi je drago vidjeti obale koje nisu nagrđene neplanskom gradnjom i apartmanizacijom, gdje zbilja doživite šarm malih mjesta, a toga ima po Grčkoj, Italiji , Španjolskoj… Volim Italiju, a ako pričamo o plažama onda bih na Sredozemlju izdvojila Sardiniju i Baskiju. Od udaljenijih destinacija gdje smo radili chartere izdvojila bih igranje odbojke na pijesku na pješčanim sprudovima na Maldivima i hranjenje svinjica na Bahamima.
Gdje sebe vidite u budućnosti u jahting industriji?
Moje dosadašnje iskustvo bi moglo biti primjenjivo u bilo kojoj sferi gdje postoji potreba za VIP uslugom, može to biti vila, hotel menadžment i slično. Ali u dvije novogradnje, od 45 i 55 metara sam bila uključena kao glavna stjuardesa, startajući sa šestomjesečnim radom u brodogradilištu, gdje sam odradila sve nabave, za goste i posadu, pa bi nešto slično moglo biti zgodno. Kad spominjem škver, sjećam se da me djed koji je radio u splitskom brodogradilištu jednom kao djevojčicu odveo na porinuće, možda je i cijela ova moja brodska priča krenula upravo od toga.
Tekst Darko Šupuk
Fotografije Mario Jelavić
