Tvorac projekta Linden Tree Retreat and Ranch svoju je vizionarsku ideju o održivom povlačenju u divljinu Like pretvorio u mjesto koje se s poštovanjem odnosi prema prirodi i ljudima
Hrvatsko-američki poduzetnik Bruce Yerkovich tvorac je prekrasnog ranča podno sjevernih obronaka Velebita pod nazivom Linden Tree Retreat & Ranch.
Kroz petnaest godina postojanja na svom imanju primio je goste iz čak 138 zemalja svijeta, što je podatak koji ukazuje na to da se u Velikoj Plani u okolici Gospića događa nešto zaista posebno.
Posjetitelji su mogli uživati u čak petnaest vrsta aktivnosti čija su okosnica jahanje i uživanje u druženju s konjima i prirodom, ali i hala za vježbanje i meditaciju, mali bazen, kajakarenje, streličarstvo i mnoge druge koje su dale posebno značenje pojmovima i ranč i retreat.
Za stvoriti nešto takvo treba imati pravu viziju i veliko nam je zadovoljstvo što u našem magazinu možemo predstaviti čovjeka koji stoji iza projekta Linden Tree. I koji također ima životnu priču ‘za ubit vola’.
A još posebniji povod za ovaj razgovor jest činjenica da je ranč nakon petnaest godina postojanja zatvoren za javnost, a njegov tvorac uživa u svom imanju, i životu na frekvenciji prirode koja ga okružuje.
Dok planira budućnost, saslušali smo njegovu priču o nastanku ranča i mudre zaključke koji su uz ovako smion i promišljen projekt izašli na površinu.
‘Jedna od najvećih vrijednosti mog projekta je što sam došao u poziciju da mogu kazati – ne, bilo da se radi o rezervaciji ili upitu koji mi nisu sjeli. I došao sam do zaključka koliko mi malo u materijalnom smislu treba a da imam sve. Kada sam spojio to dvoje, rekao sam da ću ove godine ja uživati ovdje, što mi daje priliku da dijelim svoje vrijeme s ljudima do kojih mi je stalo, a ne s onima koji su platili… To je vrhunac slobode življenja u civilizaciji u kojoj se sve vrti oko novca.
Pitanje je hoću li otvoriti dogodine. Trebalo mi je to da se posvetim sebi i budem sa sobom, što je vrlo izazovno kada si kod kuće, i to mi je bila jedna od vježbi ovog ljeta. Da sve pustim kako jest, promatram kako se ovaj prostor kreće kroz vrijeme, a ne reagiram na njega. To je bio moj tao ove godine.’
KAKO STE UOPĆE DO PROJEKTA RANČA DOŠLI?
Završio sam srednju školu u Splitu, fakultet u Zagrebu i dva ‘post doca’ u Americi, da bih se tamo zaposlio u farmaceutskoj industriji. U Americi sam shvatio da je njihov način života poput hrčka koji trči u svom krugu. Imao sam bogatog susjeda, uspješnog u biznisu s marinama, koji mi je u poznim godinama kazao da bi u životu promijenio samo jednu stvar – da bi bio glumac u kazalištu. Ja nisam htio biti njegovih godina i pričati priču da bih htio biti kauboj. Ja sam kroz dvije-tri godine doveo svoje poslove na neku mjeru da zaista mogu postati kauboj, i to je razlog zašto sam napravio ranč.
ALI VAS JE ZADESILA I OZBILJNA BOLEST?
Nekim ljudima treba šamar, nekima noga u guzicu, a meni je trebalo da se razbolim. Nedostajala mi je ‘još samo godina, još samo malo para’, ali kad sam se razbolio, shvatio sam da moram stati – hold your horses. Mislio sam da je to to, i da novu priliku neću više imati. Onda sam kroz svoje stanje velikog staničnog disbalansa, koje bi medicina nazvala bolest, zamolio za drugu priliku. Sam se sa sobom dogovorio, pronašao Boga u sebi i napravio sam neki sporazum da ću, ako mi se pruži prilika, odmah promijeniti svoj život. Tako je i bilo, imao sam spontanu remisiju, bio sam bez karcinoma i onda sam za nekoliko mjeseci došao ovdje.
ZAŠTO BAŠ OVDJE?
Još prije, kad sam odlučio promijeniti život, gledao sam po Americi neke rančeve koji su se prodavali, dogodile su mi se privatno neke stvari i odlučio sam otići u Hrvatsku vidjeti ako možda ima tako nešto. Iako biti kauboj u Hrvatskoj nije bilo filmski, razumio sam tada i koncept genetske memorije, jer mi je to bila struka i znao sam da ću ovdje genetski imati pristup znanju i vještinama koje tamo nemam, tu si ukorijenjen. I onda se dogodila Velika Plana. Na putu za Novi Zeland sam vidio fotografiju koja mi se jako svidjela, zelenih obraslih brežuljaka.
Kada sam tražio u Hrvatskoj, ništa nisam pronašao i odlučio sam kupiti ranč u Montani koji sam već odabrao. Dva dana prije povratka u Ameriku, došao sam ovdje, ali i dobio informaciju da se tu ipak ništa ne prodaje. Kada sam se vraćao kući, pogled mi je skrenuo na ovu dolinu – bila je to ta slika istih zelenih obraslih brežuljaka koje sam vidio na putu za Novi Zeland, i osjetio sam da je to moj dom. Otišao sam u Ameriku i kada sam nakon malo vremena saznao da se tu ipak nešto prodaje, za tri dana sam kupio svoj prvi komad zemlje. Ostalo je povijest, a danas posjedujem 55 hektara.
ŠTO STE U LICI NAUČILI?
Ovdje sam stvarno naučio da zemlja treba slugu, a ne gospodara. Priroda te svede na tvoju pravu mjeru i stavi stvari u pravu perspektivu. Mi imamo jako antropocentrični pogled na svijet, mislimo da je cijeli Big Bang bio zbog nas i da smo vrhunac kreacije svemira. Sada razumijem da smo samo jedno zrno pijeska, i živo je čudo da poživimo dugo koliko poživimo, da uspijemo napraviti koliko uspijemo, jer smo toliko ranjivi i poput jesenskog lista za kojeg nitko neće primijetiti da ga nema. Ali postoji neka božanska iskra u nama. Mislim da je tajna u tome – ako možeš zaista uživati u tome što radiš, da ti to prestane biti rad i postane životni izričaj. Ako to možeš, onda smo napredniji od životinja.
ZAŠTO STE IZABRALI IME LINDEN TREE?
Kada sam odlučio postati kauboj, poželio sam sagraditi mjesto koje će pomagati čovjeku da restaurira svoju nativnu vibracijsku frekvenciju. Ime u prijevodu znači lipa, koja vibrira istom frekvencijom kao i ljudska bića (7,5 hertza) i donosi dobrobit u naš život. Stari Slaveni su je smatrali svetom, a znanost je njezine blagodati objasnila tzv. Schumanovom frekvencijom. Ljudi su ne znajući sadili lipe po selima i ima puno anegdota i dokaza da je sadnja lipa dovela do mira i sklada. Austro-Ugarska je od mora do Blata na Korčuli posadila drvored lipa dug jedan kilometar, jer Blato je prije toga bilo poznato kao selo razbojnika i pljačkaša… I pčele odmah osjete tu frekvenciju pa se košnice rade od drva lipe…
IMATE I PČELINJAK, JESTE LI I TO PLANIRALI?
Jesam, dugo sam znao da ću se baviti i pčelama, iako imamo uglavnom samo jednu košnicu, za sebe. Ja sam došao s gotovom vizijom, još kad sam bio jako mlad znao sam da su trening i priprema 80 posto posla. Kada sam došao, izgradio sam sve u jednom dahu, potpunost vizije je bila jako važna.
KAKVA JE VAŠA NOVA VIZIJA?
Postoji jedna dolina u vršnom dijelu Velebita koju sam kupio, kao i projekt na ovom području koji razvijam, nije da samo sjedim tu, već samo ne radim s gostima. Ono što me okupira je jedna vrsta Noine arke, što je sigurno pretenciozan naziv. U 15 godina rada s mojim gostima se pokazalo da su svi ljudi koji su tu ikada bili, bez obzira na financijsku snagu, imali jednak pogled na život. Svi su u jednakom frekvencijskim polju i svi smatraju da svijet ide prema jednom neodrživom modelu. To je prije deset godina zvučalo kao teorija zavjere, a danas su katastrofe poput požara i poplave normalne i u svakodnevnim vijestima. Svi ti ljudi traže sigurno mjesto i žele imati svoju oazu i ovdje provoditi neko vrijeme. Cijeli moj poslovni setup je do sada bio posložen na principu filtera, pa ljudi koji ovdje ne pripadaju nisu ni dolazili. Tako bi moglo biti i s novim projektom, koji je zamišljen kao ‘privatni otok’, dom za istomišljenike.
Tekst Darko Šupuk
Fotografije Kristina Peračić & Linden Tree Retreat & Ranch
