Sektor telekomunikacija u današnje vrijeme se najbrže mijenja od svih grana industrije, a u tim vodama odlično pliva nekadašnji vaterpolist koji danas vodi tehnički dio Vipneta, s odličnim rezultatima iza sebe i jasnom vizijom naše tehnološke budućnosti
Nekada standardni bek splitskog Jadrana svoju je vaterpolsku karijeru prije gotovo dva desetljeća uspješno zamijenio poslovnom. Prvi pravi rezultati za Adriana Ježinu, Splićanina sa zagrebačkom adresom, došli su kroz uspjehe tvrtke B.net, a on danas obavlja važnu ulogu u poslovanju Vipneta: ‘Član sam uprave za tehniku, takozvani Chief Technical Officer, za Vipnet Hrvatska i OneVip Makedonija, u jedinstvenom klasteru za te dvije države, gdje smo mi jedinstvena uprava i menadžment. Zadužen sam za razvoj, planiranje i održavanje naših tehnoloških sustava. Telekomunikacije su na neki način uslužna djelatnost koja se temelji na tehnologiji. U tehnološkom sektoru zaduženi smo za planiranje mreža, fiksnih, mobilnih i IT sustava, njihovo održavanje, a sve s ciljem da naši sustavi u svakom trenutku budu optimalno pripremljeni za pružanje što kvalitetnijeg korisničkog iskustva.’
Zahtjevi su vam danas jako visoki?
Tehnološke promjene idu jako brzo i industrija u kojoj sam već petnaest godina danas definitivno nema previše dodirnih točaka s poslom u doba kada sam započinjao svoju karijeru u telekomu. Za razliku od npr. autoindustrije u kojoj tehnologija također igra bitnu ulogu, ali se u periodu od 15 godina nije ni približno toliko promijenila kao telekom industrija. Prije petnaest godina imali smo analognu kabelsku televiziju, interneta gotovo i nije bilo, na našim prostorima nije bilo svjetskih OTT igrača, nije bilo konvergencije, digitalne interaktivne televizije, clouda, niti Europske unije sa svojim jedinstvenim digitalnim tržištem. Setup se promijenio u potpunosti. Okruženje u kojem radimo se i tehnološki i gospodarski sasvim promijenilo. Prije su zasebno djelovali ISP-ovi, zasebno fiksni priključci, zasebno mobiteli, zasebno kabelske televizije, zasebno satelitski operatori, sistem integratori… Ako sve to danas ne radimo objedinjeno, ne možemo opstati.
Što nas kao korisnike sljedeće očekuje kad su u pitanju usluge?
Preduvjet za daljnji razvoj je da se napravi mrežna infrastruktura nove generacije, kako bismo imali dovoljnu propusnost za potrebe interneta. To znači da fiksne mreže treba podići na novu razinu, a bakrena ‘parica’, odnosno klasična telefonska žica, tu jednostavno ne funkcionira, iako se može s nekim tehnologijama poboljšati, ali nikad na razinu mreža nove generacije i zato optika treba doći barem do zgrade ili u njenu blizinu. Mi radimo optičko-kabelsku mrežu koja može ponuditi veće brzine od par stotina megabita, stiže softverska tehnologija tzv. Docsis 3.1 koja će to podignuti i do 10 Gbit/s. Što se tiče mobilne mreže, imamo 4G+/LTE s brzinama do 225 Mbit/s i uskoro će Hrvatska biti potpuno pokrivena, a već se rade i standardi za 5G. Mreže se prilagođavaju pojačanoj potražnji za podatkovnim prometom, a projekcije su jednostavno nesagledive. Nama je potrošnja podataka, odnosno podatkovnog prometa, u špici turističke sezone na obali u 2015. skočila za 76 posto u odnosu na 2014. Gotovo dvostruko u godinu dana, a ove će godine narasti još toliko. Uspoređujući to s, recimo, turizmom gdje porast u malim postocima puno znači, mi ovdje govorimo o ‘poduplavanju’ mreže da bismo spremni dočekali ljeto. Potražnja za podatkovnim prometom raste eksponencijalnom brzinom, a danas je najveći generator video. YouTube i Facebook čine više od 50 posto potrošnje svih podataka.
Kako je to u inozemstvu?
Mi smo dio Telekom Austria grupe koja posluje u osam država u Europi, sve skupa smo dio America Movila koji je četvrti najveći telekom operater na svijetu. Prema tome, nema nikakve razlike u odnosu na inozemstvo, imamo globalne ugovore s globalnim dobavljačima na razini grupacije i koristimo najbolju tehnologiju najboljih svjetskih pružatelja usluga. U našim državama nema bitne razlike jer su i zahtjevi korisnika svuda isti.
B.net je bio temelj vašeg uspjeha u telekomunikacijama?
B.netov početak se sastojao od nekoliko lokalnih priča čiji je zajednički nazivnik bio DCM. Tada je krenula konsolidacija i razvoj. Sjećam se da smo 2001. povukli prvi optički kabel, uz sve probleme koje je to sa sobom nosilo. Danas imamo nešto manje od 400.000 domaćinstava u Hrvatskoj koja su spojena na Vipnetovu optičku kabelsku mrežu. Svako od tih domaćinstava je dobilo novi kabel koji je njihov prozor u svijet interneta, televizije i telefonije. Prvi smo uveli flat rate u Hrvatsku, mislim da je to bila 2003. godina – a danas bez flata ne možeš živjeti. Prvi smo uveli triple play pakete usluga i multiscreen usluge. Bili smo mali i zato smo se morali boriti. Srećom, imali smo vlasnike koji su vjerovali da taj tim to može i bili su nas spremni pratiti. Uvijek treba imati i malo sreće i pogoditi pravi trenutak u vremenu, po koji pravi potez… Mislim da smo izabrali pravi put, bilo je dosta drugih tvrtki koje su puno brže narasle, ali su jednako brzo i nestale jer su išle u principu preprodavati uslugu, a tako ne možeš kontrolirati korisničko iskustvo. Mi smo nudili uslugu samo tamo gdje smo bili prisutni s našom infrastrukturom, pa kada se dogodi kvar, mi to možemo i popraviti. U samo par sati, a iskustvo u Hrvatskoj je bilo par dana. Ako mogu istovremeno ponuditi kvalitetniju TV sliku, jeftiniji telefon, brži internet – uspjeh ne može izostati.
Što vam je danas izazov?
Bilo je i lijepih i ružnih vremena, primjerice u trenucima kada je država uvela dodatne namete, financijski pokazatelji su nam bili znatno lošiji, došla je reorganizacija, minimalan broj kolega nas je morao napustiti, a to je vrlo težak posao, pogotovo kad se radi o ljudima s kojima provodiš mnogo vremena. Nakon akvizicije B.neta integrirali smo sve tehnološke sustave, što je zaista zahtjevan posao. Tehnološke kompanije uglavnom se dosta muče s povijesnim sustavima koji moraju podržavati stare usluge, a nisu adekvatne za sadašnje ili buduće zahtjeve. U to se ubraja i transformacija mreža, ali je dosta zahtjevna i pozadinska transformacija IT-a, tzv. business supporting systems – billing, provisioning, CRM… Nešto je građeno da bude samo mobilno, a sada to mora podržavati i televiziju i fiksnu telefoniju, cloud i sl… Kompleksnost drastično raste, kao i pritisak na troškove s obzirom na to da je konkurencija jaka, a gube se neki prihodi, poput roaminga u EU-u, dolaze OTT igrači. Pritisak je sa svih strana na optimizaciju, a istovremeno treba raditi kontinuiranu transformaciju i modernizaciju, koja košta. Izazov je sve to pomiriti u tako dinamičnom okruženju i osigurati da tvrtka bude spremna za sve nove tehnologije, a da pritom uvijek bude prvi izbor korisnika.
To je niz zahtjevnih zadataka; što smatrate najvažnijim?
Mislim da je presudno ono što smo mi odavno shvatili, a to je način na koji korisnik doživljava uslugu. Možete imati najbolju mrežu, ali ako cijeli sustav naslonjen na tehnologiju ne funkcionira savršeno, korisnik ne može u potpunosti doživjeti sve prednosti koje takva mreža donosi i zato je korisničko zadovoljstvo izuzetno važan, ključan segment poslovanja. Postoji metodologija koja se zove ‘Net Promotor Score (NPS)’ koja postavlja samo jedno pitanje korisniku – na ljestvici 1 do 10, koliko si spreman svom prijatelju preporučiti određenu tvrtku ili uslugu. Samo devet i deset se smatraju pozitivnim odgovorima, sedam i osam su neutralni, a sve ispod šest su ljudi koji će se na neki način negativno izraziti o tvrtki ili usluzi. Primjerice, B.net je u Hrvatskoj bio tvrtka s najvećim zadovoljstvom korisnika. To počiva i na kulturi koju zaposlenici donose od kuće do kvalitete mreže. Danas i Vipnet ima najbolje ocjene u Hrvatskoj. Na svjetskoj razini možemo pogledati što Apple nudi u odnosu na konkurenciju. Jest kvalitetan i dobro dizajniran, ali nije tehnološki superioran telefon u odnosu na konkurenciju poput, recimo, Samsunga, ali Apple nudi doživljaj.
Kako danas doživljavate vaterpolo?
Zadnju utakmicu odigrao sam 2000. godine, ali sam nastavio igrati za veterane. Imamo dobru ekipu u Splitu, slični smo i po godinama i nastupali smo po cijelom svijetu na službenim natjecanjima za veterane. Bili smo i momčadski prvaci svijeta za našu generaciju. Nekoliko puta smo uzimali i medalje na europskim prvenstvima, što je dobro jer tu sport u potpunosti dolazi do izražaja. Nije sve podređeno rezultatu, već i užitku igranja, druženju, putovanjima. To daje dimenziju više. A danas sam aktivan u klubu i u vaterpolskom savezu.
I more je vaš ambijent?
Otkad sam se odselio u Zagreb i otkad su djeca krenula u školu, ritam života prilagodio sam njihovom. Pokušavam i dalje što više biti u Splitu – ‘doma’, ali to je daleko od svakog vikenda. Ljeti, osim kupanja ‘na Jadrana’, ne stignem vikendom roniti, ići na đite i sl. što sam prije radio. Kada sam na godišnjem odmoru odemo na Pelješac gdje unajmim neki manji brži brodić i uživam s obitelji dva tjedna, lovim puškom iako i to manje nego prije. Ali postoje gušti bivanja na brodu, uz more, i to je ono što me najviše odmori. Volim i jedrenje, većina prijatelja iz djetinjstva su mi ili jedriličari ili vaterpolisti, ali zadnjih nekoliko godina nisam toliko redovit po regatama, kao npr. na Mrdujskoj koja mi često pada na rođendan, što mi također fali.
