Đakovo, grad s titulom ‘Srce Slavonije’ vrelo je europske civilizacije i živa kulturna scena koja na poseban način spaja tradicionalno i suvremeno
S koje god strane prilazili Đakovu, prvo što ćete ugledati jest žar opeke dvaju tornjeva i kupola najljepše katedrale na prostoru od Venecije do Istanbula, kako ju je nazvao papa Ivan XXIII. S te najviše đakovačke točke vidi se cijeli grad kako od drevnog središta teče i razlijeva se u svim pravcima, u polja koja gotovo da dodiruju nebo.
Đakovo kao biskupski grad
Područje Đakovštine naseljeno je još od doba neolitika, negdje oko 5500 godina prije Krista, a u vrijeme Rimljana nedaleko od današnjeg Đakova nalazilo se rimsko naselje Certissia, čiji se nalazi čuvaju u Muzeju Đakovštine. Đakovo se prvi put spominje u pisanim dokumentima 1239. godine, u darovnici hrvatskog kneza Kolomana bosanskom biskupu Ponsi, čime biskupi postaju gospodarima Đakova i Đakovštine. Tada počinje povijest biskupije u Đakovu, koji je i dandanas biskupski grad, odnosno sjedište Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Monumentalna katedrala sv. Petra, koju je 1866. godine dao podići biskup Josip Juraj Strossmayer, svojevrsni je svjetionik grada Đakova i cijele Slavonije. Njezina je gradnja trajala punih 16 godina, tijekom kojih je potrošeno sedam milijuna komada opeke pečene u Đakovu, dok je kamen dopreman iz Istre, Mađarske, Austrije, Italije i Francuske. Trobrodna katedrala izgrađena je u romaničkom i gotičkom slogu prema nacrtima bečkih arhitekata, duga je 74 metra, a resi je kupola visine 59 metara, s dva zvonika od 84 metra.
Poseban sklad unutrašnjosti daju freske Aleksandra-Maximiliana Seitza i njegova sina Ludwiga te čak sedam oltara i brojni kipovi, a jedna od najvećih vrijednosti su njezine orgulje sa 73 registra, tri manuala i 5486 svirala na pjevačkom koru s velikom rozetom u pozadini. Prisutnost i djelovanje đakovačkih biskupa kroz stoljeća zaslužni su i za gradnju ostalih kulturnih znamenitosti: Bogoslovno sjemenište, Biskupski dom, samostanska crkva presvetog Srca Isusova te samostan Milosrdnih sestara sv. Križa, koji je ujedno najljepši primjer secesije u istočnom dijelu Hrvatske.
Gradska jezgra Đakova
Uža gradska jezgra Đakova i danas čuva svoje obrise koji su oblikovani u 18. i 19. stoljeću. Ta činjenica Đakovu daje poseban šarm i ostavlja pozitivan dojam na svakoga tko navrati u grad, posebice za lijepa vremena, kada glavna gradska ulica postaje šetalište i mjesto druženja. Unutar gradske jezgre 33 zgrade vode se kao zaštićeni spomenici kulture, među kojima se izdvajaju katedrala sv. Petra, crkva Svih svetih, barokni Biskupski dvor, Spomen-muzej biskupa Strossmayera i kanoničke kurije te nekoliko secesijskih zgrada.
Najveći i najljepši trg u Đakovu jest Strossmayerov trg, koji na malom prostoru okuplja povijest europskih graditeljskih stilova: od romanike do secesije. Kao i u većem dijelu Hrvatske, u 19. stoljeću srušeni su srednjovjekovni bedemi, a podignuti parkovi i šetališta. Nastaje tada tako znameniti đakovački park, ukras i ‘pluća’ grada, omiljeno šetalište i mjesto prvih ljubavnih sastanaka naraštaja Đakovčana. Iako park danas svi nazivaju Strossmayerovim, njegov nastanak seže u vrijeme jednog drugog zaslužnog đakovačkog biskupa – Mirka Raffaya.
Na porušenim obrambenim zidinama starog grada, biskup Raffay dograđuje južno krilo dvora, te uređuje vrt ispred južnog pročelja i započinje s uređenjem voćnjaka i sadnjom egzotičnog drveća. Na istaknutom mjestu u parku nalazi se i neobičan kamen za koji Đakovčani smatraju kako je riječ o meteoru. Nažalost, riječ je samo o kamenu rožnjaku, najvjerojatnije zaostalom od gradnje katedrale, ali dovoljno zanimljivom da golica maštu Đakovčana i njihovih gostiju.
Početkom godine, kada zimska hladnoća okuje slavonske gradove i sela, na ulicama Đakova pojavljuju se bušari. To znači da je vrijeme poklada i karnevala, kada maskirani bušari obilaze kuće i domaćinima izvode kojekakve dosjetke i pjesme, a zauzvrat ih domaćin dariva. Ova se tradicija danas njeguje kroz karneval pod imenom Đakovački bušari.
‘Divim se ljepoti slavonske ravnice, žitnice Hrvatske’, kazao je prilikom posjeta Đakovu papa Ivan Pavao II., pozdravljajući narod šokačkim šeširom
Đakovačka ergela predivnih lipicanaca
O novijoj povijesti Đakova ne može se pisati a da se ne kaže nešto o Đakovačkim vezovima, najvažnijoj smotri hrvatskoga folklornog stvaralaštva koja svakog ljeta okuplja na desetke tisuća sudionika. Prvi su održani 1967. godine, od kada se svakog srpnja u Đakovu okupljaju folklorne skupine iz Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema te drugih krajeva Hrvatske, ali i svijeta, uz prateće manifestacije – otvorenje raznih izložbi, konjičke priredbe te druga kulturna i turistička događanja.
Zasigurno još jedno mjesto neizostavno u posjetu Đakovu jest Državna ergela, koja danas predstavlja živi spomenik povijesti i tradicije uzgoja konja, a ujedno je i dom 160 predivnih lipicanaca. Ergela svojom turističkom ponudom objedinjuje kulturno-povijesni, ruralni i tradicijski doživljaj istočne Slavonije, a pri tome svim posjetiteljima nudi cjelokupni užitak druženja s konjima, vožnje fijakerom te rekreativno jahanje.
Za posjetitelje su zanimljivi i brojni stručni zapisi, originalni rodovnici najvrjednijih primjeraka, stotine pozlaćenih i srebrnih pehara osvojenih od strane đakovačkih konja na velikom broju prvenstava, pohranjeni u uredima Pastuharne. Među tim zapisima, počasno mjesto zauzima crno-bijela fotografija britanske kraljevske obitelji, snimljena u Pastuharni tijekom njihova posjeta ergeli 1972. godine, potpisana od strane same kraljice Elizabete II., princa Filipa i princeze Ane. Godine 2016. Državnu ergelu posjetila je i vojvotkinja od Cornwalla, Camilla.
Ni gladni ni žedni iz Slavonije i Baranje
Đakovo ima i svoje prirodne oaze mira i tišine. Izletnicima, ribičima i lovcima, jezera i šume Đakovštine pružaju užitak u nedirnutoj prirodi. Tako je jezero Borovik jedno od najatraktivnijih mjesta za šaranski ribolov (kapitalni šarani težine veće od 20 kg) i ribolov pastrvskog grgeča u Hrvatskoj u ovom dijelu Europe. U okolici Đakova nalazi se još i umjetno jezero Jošava namijenjeno za uzgoj riba, šport i rekreaciju, te Bajer i Mlinac. Iz Slavonije i Baranje se ne odlazi gladan i suha grla, odlazi se, kako je napisao poznati putopisac Peić: ‘Ruku toliko masnih od kulena i kobasica da se muškarac s muškarcem ne može muški rukovati.’
Poseban gastronomski dragulj čine tradicionalna jela – od fiš-paprikaša i šarana na rašljama, čobanca, raznih specijaliteta od divljači, do neizostavnog kulena, kobasica, čvaraka i slanina. A tu su i medenjaci, šape, paprenjaci, makovnjače, orahnjače te pogačice i salenjaci kao dio tradicionalnih slavonskih kolača, koji svojim mirisima i okusima starije vraćaju u djetinjstvo, a mlađe pozivaju na kušanje starih specijaliteta. Bilo da ste u potrazi za zabavom, specifičnim okusima i mirisima kuhinje ili, pak, u otkrivanju najboljih vinarija i vinskih podruma u zemlji, posjetite Đakovo – savršen ambijent za odmor i bijeg od svakodnevice.
Fotografije: Ivo Pervan, Mario Romulić i TZG Đakova
