Stopama kraljevske obitelji

by Yachts Croatia

Grad s titulom ‘Srce Slavonije’ vrelo je europske civilizacije i živa kulturna scena koja na poseban način spaja tradicionalno i suvremeno

S koje god strane prilazili Đakovu, prvo što ćete ugledati jest žar opeke dvaju tornjeva i kupola najljepše katedrale na prostoru od Venecije do Istanbula, kako ju je nazvao papa Ivan XXIII. S te najviše đakovačke točke vidi se cijeli grad kako od drevnog središta teče i razlijeva se u svim pravcima, u polja koja gotovo da dodiruju nebo. Područje Đakovštine naseljeno je još od doba neolitika, negdje oko 5500 godina prije Krista, a u vrijeme Rimljana nedaleko od današnjeg Đakova nalazilo se rimsko naselje Certissia, čiji se nalazi čuvaju u Muzeju Đakovštine. Đakovo se prvi put spominje u pisanim dokumentima 1239. godine, u darovnici hrvatskog kneza Kolomana bosanskom biskupu Ponsi, čime biskupi postaju gospodarima Đakova i Đakovštine. Tada počinje povijest biskupije u Đakovu, koji je i dandanas biskupski grad, odnosno sjedište Đakovačko-osječke nadbiskupije. Monumentalna katedrala sv. Petra, koju je 1866. godine dao podići biskup Josip Juraj Strossmayer, svojevrsni je svjetionik grada Đakova i cijele Slavonije.

Đakovo

U srcu povijesnog i najljepšeg dijela Slavonije, na 111 metara nadmorske visine, smješteno je Đakovo

Njezina je gradnja trajala punih 16 godina, tijekom kojih je potrošeno sedam milijuna komada opeke pečene u Đakovu, dok je kamen dopreman iz Istre, Mađarske, Austrije, Italije i Francuske. Trobrodna katedrala izgrađena je u romaničkom i gotičkom slogu prema nacrtima bečkih arhitekata, duga je 74 metra, a resi je kupola visine 59 metara, s dva zvonika od 84 metra. Poseban sklad unutrašnjosti daju freske Aleksandra-Maximiliana Seitza i njegova sina Ludwiga te čak sedam oltara i brojni kipovi, a jedna od najvećih vrijednosti su njezine orgulje sa 73 registra, tri manuala i 5486 svirala na pjevačkom koru s velikom rozetom u pozadini. Prisutnost i djelovanje đakovačkih biskupa kroz stoljeća zaslužni su i za gradnju ostalih kulturnih znamenitosti: Bogoslovno sjemenište, Biskupski dom, samostanska crkva presvetog Srca Isusova te samostan Milosrdnih sestara sv. Križa, koji je ujedno najljepši primjer secesije u istočnom dijelu Hrvatske. Uža gradska jezgra Đakova i danas čuva svoje obrise koji su oblikovani u 18. i 19. stoljeću. Ta činjenica Đakovu daje poseban šarm i ostavlja pozitivan dojam na svakoga tko navrati u grad, posebice za lijepa vremena, kada glavna gradska ulica postaje šetalište i mjesto druženja. Unutar gradske jezgre 33 zgrade vode se kao zaštićeni spomenici kulture, među kojima se izdvajaju katedrala sv. Petra, crkva Svih svetih, barokni Biskupski dvor, Spomen-muzej biskupa Strossmayera i kanoničke kurije te nekoliko secesijskih zgrada. Najveći i najljepši trg u Đakovu jest Strossmayerov trg, koji na malom prostoru okuplja povijest europskih graditeljskih stilova: od romanike do secesije. Kao i u većem dijelu Hrvatske, u 19. stoljeću srušeni su srednjovjekovni bedemi, a podignuti parkovi i šetališta. Nastaje tada tako znameniti đakovački park, ukras i ‘pluća’ grada, omiljeno šetalište i mjesto prvih ljubavnih sastanaka naraštaja Đakovčana. Iako park danas svi nazivaju Strossmayerovim, njegov nastanak seže u vrijeme jednog drugog zaslužnog đakovačkog biskupa – Mirka Raffaya.

Đakovo

U Đakovu se posebno njeguju tradicija i narodni običaji – od vezova, bećarca, šokačkog kola do uzgoja lipicanaca

Na porušenim obrambenim zidinama starog grada, biskup Raffay dograđuje južno krilo dvora, te uređuje vrt ispred južnog pročelja i započinje s uređenjem voćnjaka i sadnjom egzotičnog drveća. Na istaknutom mjestu u parku nalazi se i neobičan kamen za koji Đakovčani smatraju kako je riječ o meteoru. Nažalost, riječ je samo o kamenu rožnjaku, najvjerojatnije zaostalom od gradnje katedrale, ali dovoljno zanimljivom da golica maštu Đakovčana i njihovih gostiju. Početkom godine, kada zimska hladnoća okuje slavonske gradove i sela, na ulicama Đakova pojavljuju se bušari. To znači da je vrijeme poklada i karnevala, kada maskirani bušari obilaze kuće i domaćinima izvode kojekakve dosjetke i pjesme, a zauzvrat ih domaćin dariva. Ova se tradicija danas njeguje kroz karneval pod imenom Đakovački bušari. O novijoj povijesti Đakova ne može se pisati a da se ne kaže nešto o Đakovačkim vezovima, najvažnijoj smotri hrvatskoga folklornog stvaralaštva koja svakog ljeta okuplja na desetke tisuća sudionika. Prvi su održani 1967. godine, od kada se svakog srpnja u Đakovu okupljaju folklorne skupine iz Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema te drugih krajeva Hrvatske, ali i svijeta, uz prateće manifestacije – otvorenje raznih izložbi, konjičke priredbe te druga kulturna i turistička događanja. Zasigurno još jedno mjesto neizostavno u posjetu Đakovu jest Državna ergela, koja danas predstavlja živi spomenik povijesti i tradicije uzgoja konja, a ujedno je i dom 160 predivnih lipicanaca. Ergela svojom turističkom ponudom objedinjuje kulturno-povijesni, ruralni i tradicijski doživljaj istočne Slavonije, a pri tome svim posjetiteljima nudi cjelokupni užitak druženja s konjima, vožnje fijakerom te rekreativno jahanje.

Đakovo

‘Divim se ljepoti slavonske ravnice, žitnice Hrvatske’, kazao je prilikom posjeta Đakovu papa Ivan Pavao II., pozdravljajući narod šokačkim šeširom

Za posjetitelje su zanimljivi i brojni stručni zapisi, originalni rodovnici najvrjednijih primjeraka, stotine pozlaćenih i srebrnih pehara osvojenih od strane đakovačkih konja na velikom broju prvenstava, pohranjeni u uredima Pastuharne. Među tim zapisima, počasno mjesto zauzima crno-bijela fotografija britanske kraljevske obitelji, snimljena u Pastuharni tijekom njihova posjeta ergeli 1972. godine, potpisana od strane same kraljice Elizabete II., princa Filipa i princeze Ane. Godine 2016. Državnu ergelu posjetila je i vojvotkinja od Cornwalla, Camilla. Đakovo ima i svoje prirodne oaze mira i tišine. Izletnicima, ribičima i lovcima, jezera i šume Đakovštine pružaju užitak u nedirnutoj prirodi. Tako je jezero Borovik jedno od najatraktivnijih mjesta za šaranski ribolov (kapitalni šarani težine veće od 20 kg) i ribolov pastrvskog grgeča u Hrvatskoj u ovom dijelu Europe. U okolici Đakova nalazi se još i umjetno jezero Jošava namijenjeno za uzgoj riba, šport i rekreaciju, te Bajer i Mlinac. Iz Slavonije i Baranje se ne odlazi gladan i suha grla, odlazi se, kako je napisao poznati putopisac Peić: ‘Ruku toliko masnih od kulena i kobasica da se muškarac s muškarcem ne može muški rukovati.’ Poseban gastronomski dragulj čine tradicionalna jela – od fiš-paprikaša i šarana na rašljama, čobanca, raznih specijaliteta od divljači, do neizostavnog kulena, kobasica, čvaraka i slanina. A tu su i medenjaci, šape, paprenjaci, makovnjače, orahnjače te pogačice i salenjaci kao dio tradicionalnih slavonskih kolača, koji svojim mirisima i okusima starije vraćaju u djetinjstvo, a mlađe pozivaju na kušanje starih specijaliteta. Bilo da ste u potrazi za zabavom, specifičnim okusima i mirisima kuhinje ili, pak, u otkrivanju najboljih vinarija i vinskih podruma u zemlji, posjetite Đakovo – savršen ambijent za odmor i bijeg od svakodnevice.

Fotografije: Ivo Pervan, Mario Romulić i TZG Đakova

Park vila i leptira