Restorani na Paklenim otocima omiljena su oaza brojnih domaćih i stranih nautičara. S obzirom na popularnost, ali i povijesni značaj ovog akvatorija u razvoju nautičkog turizma, donosimo vam priču iz nekolicine, po nama onih najboljih
Posjet ‘nautičkim’ restoranima prilika je za uživanje u autohtonim jelima koje, koliko god one razvikane restorane po cijelom svijetu obilazili, izvan naših granica nećete pronaći. Dobru hvarsku gregadu ili prvoklasnu svježu ribu ‘na gradelama’ jednostavno ne možete ni uživati izvan ambijenta kojem takva jela pripadaju. Stoga je, koliko god novo lice turizma na Jadranu za neke bilo odbojno, iskustvo uživanja u njegovu delikatesnom dijelu još uvijek je na najvišoj razini.
Restorani na Paklenim otocima na korak do mora
Restoran Antonio Patak u uvali Ždrilca
U jednom od najprometnijih i najljepših tjesnaca – uvali Ždrilca, u restoranu Antonio Patak, teško da ćete u sezoni naći mjesta, osim ako se danima unaprijed niste najavili. Najkvalitetnije domaće namirnice i stare recepture dovedene su do savršenstva, zbog kojih je ovaj restoran među najposjećenijima u hvarskom akvatoriju.
Za goste koji dolaze svojim brodom, do 15 m duljine, restoran Patak osigurava pet bova, s tim da se veći brodovi mogu usidriti u Ždrilcu uz obavezno ostavljanje prostora za nesmetan pomorski promet. Obiteljski objekt koji vode supružnici Ante (čuveni Patak) i Nada Dujmović, uz pomoć kćerki Marijane i Katarine, ima onaj poseban feeling i, naravno, okus tradicijske kužine i kućne atmosfere, što hranu čini još ‘začinjenijom’.
Jahtaši i jedriličari, izletnici i Yacht Week, domaći i strani, svi oni na Paklinskim otocima uživaju u prirodnom šarmu i vrhunskoj gastronomiji arhipelaga u neposrednoj blizini grada Hvara
S ponosom ističu riblje specijalitete lokalno ulovljene, jer u kuhinji gospođe Nade svježe namirnice obrađuju se minimalno kako bi okus bio što iskonskiji, pa možda nema boljeg predjela od hobotnice na salatu, gdje se sve svježe namirnice povežu domaćim ekstra djevičanskim uljem, koje je inače temelj svih ovdje pripremljenih jela.
Za veću posadu, brujet ili gregada nepogrešiv su izbor, a zbog jakih morskih struja u prolazu, čuvanje svježih školjki i jastoga u moru ovdje je upravo idealno. Kad je u pitanju izbor vina, Dalmacija je predstavljena kroz zanimljiv izbor lokalnih vinara – Tomića, Zlatan Otoka i nova vina braće Pavičić, ali i pošipa i grka (Bire), no pronaći ćete i malvazije Meneghettija, Kabole, Kozlovića, ali i ozbiljnijeg Griffin Sur lie, a od crvenih vina definitivno treba kušati prvi međunarodno nagrađeni plavac mali – Vron Bod Marjan.
Restorani na Paklenim otocima u uvali Vinogradišće
Restoran Meneghello
Diljem Mediterana razbacane su nebrojene prekrasne uvale za sidrenje, tirkizne plaže i vrhunski restorani za profinjena nautičarska nepca, no nigdje nije to sve tako skladno ukomponirano u prirodu i još oplemenjeno s umjetnošću, kao što je to u uvali Vinogradišće na imanju obitelji Meneghello.
Još prije više od stotinu godina na posjed obitelji Meneghella dolazili su prvi gosti ili, bolje rečeno, istraživači Jadrana i uživali u tada netaknutoj prirodi i gostoprimstvu ove obitelji koja je oduvijek imala drukčiju viziju turizma na Paklenim otocima.
Podosta se Vinogradišće promijenilo i tijekom ljetnih mjeseci vlada nesnosna gužva, no okruženi arboretumom u ovom obiteljskom restoranom, i luksuznim pansionima s prekrasnim pogledom na cijelu valu, kao da ste zaštićeni u gnijezdu kojim se neprestano širi miris kužine nekih izgubljenih vremena.
Forte menija uvijek su plodovi mora, u raznim varijantama, no najpopularnija je dakako gregada od škarpine i grdobine s otvorene vatre, crni rižoto od sipe, carpaccio od bakalara, svježa salata od hobotnice, a sve pripremljeno na reduciran način za očuvanje okusa izvorne hrane, bez aditiva i uljepšavanja dojma, jer stvar je u okusima dalmatinske tradicije i tu nema kompromisa. Od ove godine za ljubitelje mesa u ponudi su svinjska rebra s umakom s roštilja (R&B hrana), kuhana na vanjskom roštilju.
Restoran Toto’s Beach
Nazvan prema ocu nautičkog-gastronomskog ‘đira’ na Paklenim otocima, istodobno i ocu vlasnika restorana Đenka Meneghella, ovaj objekt nezaobilazno je mjesto nautičara. Smješten na jednoj od najljepših jadranskih terasa, odmah iznad plažice u uvali Vinogradišće, samo stotinjak metara od restorana Meneghello, ovaj objekt uživa u jedinstvenom ambijentu, nalazeći se i u botaničkom vrtu s više od 60-ak različitih vrsta palmi koje je obitelj desecima godina njegovala, te u jednom od najljepših pogleda na Jadranu koji gleda na uvalu i pučinu.
Još bolja od samog ambijenta je ponuda restorana koja se temelji na morskim delicijama. Kako je i Đenko sam odličan ribar, te dobro poznaje lokalne prilike, pravu ćete namirnicu uvijek imati za stolom u restoranu Toto’s. No, Đenko je sve više po strani prepuštajući, kako i priliči ovoj obitelji, sinu Pavi da nastavi tamo gdje je on stao.
‘Palmižana je postala razvikana destinacija i ne biste vjerovali, ali ljudi dolaze kod nas i samo da bi imali sliku za Instagram. Međutim, u moru posjetitelja, među kojima ima jahtaša, jedriličara, izletnika, uvijek smo puni onih koji cijene to što radimo već niz godina, i zato se uvijek vraćaju’, ističe Pave Meneghello.
Kako u životu, tako i u poslu, uvijek se traži nekakav balans, pa je Toto’s pretvoren u restoran s dva dijela. Dok je u jednom dijelu bar s ponudom laganijih jela, drugi je posvećen pravim gurmanima, a tu ‘plivaju’ gregade, brujeti, te riba i jastozi na žaru u duhu ribarske tradicije.
Na pitanje koja su ipak top tri jela u restoranu, Pave sa smiješkom odgovara: ‘Top tri jela su sva od ribe. Počevši od nekakvih predjela poput tuna tartara, cevichea ili, pak, sashimija, sve su to jela od svježe ribe, koja se minimalno tretira. Jedno od naših prepoznatljivih jela je ‘tuna i sve što možemo napraviti od nje na pjatu’ i tu se možda najbolje ogleda naš pristup gastronomiji. Vizija mog oca za nastavak obiteljske tradicije jest čisti hedonizam, i ja tu nemam što dodati – ili jesi ili nisi!’
Laganini Lounge bar, Palmižana
Iako na prvi pogled lounge bar Laganini predstavlja idealnu beach destinaciju za mlade partijanere željne cjelodnevne zabave, posebno poznatu po ‘after beach party’ događanjima u smiraj ljetnih dana, vlasnik Ivan Novak nije se zadovoljio samo s ponudom koktela i premium šampanjaca.
On je za odabranu klijentelu, u svojevrsnom backstageu osmislio ugodnu oazu u kojoj se može, ako ste otvoreni prema drugačijim iskustvima i nemate rigidne stavove o onome što bi gastronomija trebala biti, istinski doživjeti inovativnu kuhinju na Jadranu. Ono što Laganini izdvaja je korištenje modernih kuharskih principa koji uvijek svježoj namirnici daju novu perspektivu, a vaše nepce stavi na istinsku kušnju.
Kažu da se neka tradicionalna jela ipak ne smiju mijenjati, a tradicija samo poštovati, a kada netko uspije takvom jelu unijeti još jednu dimenziju, onda je, kao i u rock and rollu, sve dopušteno. Kušate li poput nas tunu s kompotom od foie gras, tartar od tune, lagano podimljen, i serviran s džemom od kapule i hvarske gorke naranče, krekerima od integralnog brašna, i slatko-kiselkasti džem od kapara i limuna, ili platu u kojoj će ‘uz bok’ stajati kobasice od škampi i larda, baquet od liganja te čips od kamenice, jasno je da ovom chefu ne nedostaje kreativnosti i originalnosti.
I to je tek početak, jer na meniju ‘mora biti’ i tune na žaru s chutneyem od kruške i đumbira, ‘dark’ gregade, školjki, škampa i jastoga, te drugih jela.
Restorani na Paklenim otocima u uvali Vlaka
The FisherMan’s House & Pension Tonči
Samozatajno, ali s puno mota, The Fisherman’s House Tonči mala je i prekrasna oaza na Paklenim otocima koja baštini hvarsku ribarsku i gastronomsku tradiciju na onaj izvorni način i, premda niste možda čuli za njih, tu su na usluzi nautičarima od 1964.godine.
Za razliku od uglavnom prenapučene Palmižane i uvale Vinogradišće s razvikanim restoranima, uvala Vlaka kao da nije na Sv. Klementu, jer u ‘Ribarskoj kući’ lovi se i priprema riba, baš kao nekada. U mreži će se naći i ušati, saruna, i svega što se izvadi tog dana iz mora, kao i druge ribe u kojoj će istinski ljubitelji morske gastronomije znati uživati, jednako kao da se radi o A klasi ribe.
Već nekoliko generacija obitelji Matijević, sada na čelu s kćeri Perinom, vjerno je svom izričaju i kuhinji lišenoj trendovskih ambicija, koji se najbolje očituju u brujetu ‘a la Tonči’ u kojem gosti mogu i sami posložiti ribu pa i jastoge, ili poznatoj gregadi, hvarskom ribarskom jelu, s dodatkom krumpira i bez pomidora, pripremljenima na pravoj vatri.
Vjerujte nam, ne može autohtonije od toga, jer ne samo da ribarski gen obitelji Matijević to ne dopušta, već je to i njihova svakodnevna prehrana i način života, a poznato je da i znanstvenici tvrde kako je upravo mediteranska prehrana najzdravija.
Osim vlastita maslinova ulja, koje ćete naći u hladnim predjelima, i raznih povrtnih i sezonskih priloga, također ubranih s njihova polja, obitelj Matijević ponosna je na vlastitu proizvodnju bijelih sorti bogdanuše i vugave i, prema njihovoj preporuci, najboljem ljetnom finišu za ‘ribarski’ ručak spremljen s ljubavi obitelji Matijević u uvali Vlaka. Premda je iz same uvale najbliži put do restorana, preporučujemo sidrenje u uvali Taršće s južne strane i romantičnu šetnju do restorana.
Colnago Winery & Snack Bar
U uvali Vlaka, do koje možete doći brodom ili laganom šetnjom od marine predivnom stazom najvećeg od Paklenih otoka – Sv. Klementa, nalazi se Colnago winery and snack bar. Gledano sa zapada, ovo je prva u nizu postaja na kojoj ćete se ukrcati na poseban osjećaj karakterističan za ovaj najveći otočić u arhipelagu i njegovu gastro i u ovom slučaju enološku ponudu.
S laganim predjelima i selekcijom vlastita vina, plavca malog i bijele maraštine, iz lokalnih vinograda, odnjegovanim po posebnim uvjetima u kojem je prste umiješala i znanost, dočekat će vas Nikola Colnago, čiji je diplomski rad ujedno bio i prvi rad s temom zinfandela (crljenka), čije nasade zahvaljujući njegovu trudu danas imamo i na Sv. Klementu.
U maloj vinariji, čiji je podrum još u nastajanju, možete, uz prethodni dogovor, obilnije prezalogajiti, a tamo vas čekaju tri generacije obitelji Colnago, koje u jedinstvenom ambijentu ljetne terase u prvom redu nude vrhunska vina koje Nikola Colnago danas više od desetljeća razvija. ‘Ovo sam otvorio zato što radim vino, te je ova terasa zapravo kušaonica vina, uz posluživanje uobičajenih napitaka poput kave. Radimo sve sami, nema zaposlenih, što odradimo sami – to je to.
Deset godina radim plavac, a grožđe kupujem u Sv. Nedilji jer je to najbolja pozicija za plavac mali u okolici. S tim vinom sam već došao gdje bih htio biti, stoji dvije godine u drvenim bačvama, a sada još pokušavam vidjeti koje su bačve najbolje. Na Sv. Klementu imam i nasad od tisuću loza crljenka, a plan je raditi kupažu njega i plavca’, govori Colnago. Na Paklenim smo otocima tako susreli i vrhunskog vinara, a kao zanimljivu crticu istaknuli bismo i da arheolozima pomaže u istraživanju rimske vile u uvali Soline, spajajući bogato povijesno naslijeđe s današnjim trenutkom i – aromama vrhunskih vina.
Restoran Dionis
Uvala Vlaka zapravo je već dugi niz godina sinonim za još jedno kultno mjesto, restoran Dionis, koji nadilazi prostorne i vremenske odrednice i ostaju vjerne svojemu izvornom škojarskom pristupu prije svega u životu, a potom i gastronomiji. Na meniju nećete naći poširane filete, glazure, dehidracije i dekonstrukcije, već istinske zalogaje s kojima zahvaljujući nevjerojatnom ambijentu, gotovo da putujete u vrijeme kad su nastajala tradicionalna jela domaćih ribara.
Jednostavna, rafinirana, obojena bazičnim začinima – takva kakva jela trebaju biti. Dok sa svakim zalogajem najpoznatijeg njihova predjela – torte s balancanama i šalšom, polako, ali sigurno uranjate u ambijent ovog zaštićenog arhipelaga, pogled na vinograde i maslinike evocira na neka vremena kada je hrana bila izvor sveg zemaljskog zadovoljstva.
Odabirom uvijek svježe ribe na gradelama i pokoje boce domaćeg vina, neće dugo proći a da se ne poželite ispružiti ispod neke obližnje masline i upijati mirise i zvukove s okusom Mediterana kakav je stvarno nekad bio. Vlasnik Pjerino Šimunović je, na naše pitanje ima li što novo u njegovu restoranu, očekivano odgovorio – baš ništa.
Ali je, gledajući ‘karijolu’ punu tikvica, i dodao: ‘Iz vrta imamo tikvice, pomidore, kapulu, brojne začinske trave, poput kadulje, ružmarina, domaće maslinovo ulje s maslina koje rastu ispred restorana, a vino koje za svoje potrebe proizvodi dida je s naših nasada.’ Pjerino je i strastveni istraživač povijesti ovog kraja, i to od prije grčko-rimskih vremena, te nam je sa zanimanjem pokazao bakrenu udicu koju je nedavno pronašao u svom polju. Povijesna vrijednost ovog područja je nedvojbena, a Pjerino je jedan od njezinih najboljih čuvara, ali i ugostitelj na čijem ćete trijemu možda shvatiti vezu čovjeka, otoka i mora u čijoj vibraciji ovaj samozatajni stanovnik Sv. Klementa jednostavno živi.
Fotografije Restoran Patak, FisherMan’s House & Pension Tonči, Mario Jelavić