Mladi kipar nalazi neiscrpan izvor oblika u svijetu kukaca, koji mu otkriva fascinantne poveznice s ljudima
Kipar Janko Petrović u svom radu istražuje odnos funkcije i oblika, a u njegovim se skulpturama prepoznaje interes za zatvorene, apstraktne forme kojima autor nalazi izvor u svijetu kukaca. Nastaju tako ljušture i oklopi iz čije se neprobojne vanjštine, kroz tek mali usjek, može uočiti njihova ranjiva unutrašnjost. Zapravo, Petrović vrlo smjelo suprotstavlja glatko i hrapavo, tvrdo i meko, odnosno sigurno i osjetljivo. Mladi je kipar završio Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Mire Vuce, i dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja, od kojih se ističe treća nagrada na natječaju za spomenik poginulim braniteljima Domovinskog rata i civilnim žrtvama u Glini te nagrada Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama, a njegove su skulpture mogli vidjeti i posjetitelji Zagreb Winter FairYtalea.
Kako bismo mogli opisati vaš umjetnički rad?
Mogli biste ih opisati svakako. Zanimljivo je čuti komentare ljudi koji nisu upoznati s mojim radom. To su obično ljudi koji nisu ni na koji način povezani s umjetnošću. Susjedi, rodbina, prijatelji. I ljudi iz struke imaju podjednake konotacije, što dokazuje da zapravo umjetničko djelo, bilo da je riječ o slici, skulpturi ili bilo kojoj drugoj umjetničkoj disciplini, budi slične asocijacije koje ponekad nisu onog značenja koje zapravo sam umjetnik želi prikazati. Danas se sve može prozvati umjetničkim djelom, tj. skulpturom, jer svaka stvar i jest skulptura ako se stavi u određeni kontekst. Prema tome, ona može sadržavati i više značenja. Tako moji radovi bude asocijacije na svemirske brodove, jaja, plodove, odnosno sjemenke, što mi se zapravo više sviđa. Radi se o čistim oblicima koji nastaju proučavanjem i percipiranjem prirode te pretvaranjem u kiparske forme. Pod prirodom mislim na svijet insekata, nepresušni izvor oblika koje kiparskom varijacijom nastojim prikazati u vidu skulpture.
Kako nastaju vaše skulpture? Od čega ih izrađujete?
Skulpture nastaju klasičnim pristupom oblikovanja, odnosno modeliranjem željenog oblika u glini. Nakon toga, oblik, tj. već skulptura, lijeva se u gips. Lijevanjem u gips proces je u mom slučaju na pola puta. Ono što predstoji jest obrada istog. S obzirom na to da su skulpture često napete forme, igra ritmova i tekstura, one se ručno dorađuju, bruse, napinju. Ima tu i eksperimenata s gumom za lijevanje, rezanja, spajanja pa ponovnog brušenja i sl. Gotove skulpture naposljetku se lijevaju u završni materijal koji je najčešće aluminij (ponekad i akrilna smola). Aluminijski odljev potrebno je obraditi na željeni način. Stupanj cizeliranja i poliranja određujem ovisno od skulpture do skulpture, no to je svakako najmukotrpniji i prljaviji posao koji zahtijeva upornost i strpljivost. Tek kada je posljednja faza završena, preda mnom se stvori ono što sam zamislio i zadovoljstvo je tu.
Polazite li u svom radu primarno od forme ili sadržaja?
I jedno i drugo mi je bitno. Sadržaj me doveo do forme. Formom iznosim svoju interpretaciju oblika koje, inspirativno gledajući, pronalazim u prirodi, u kukcima i njihovu načinu funkcioniranja. No, ti oblici sačinjavaju pregršt zanimljivih činjenica. Oni otkrivaju meni fascinantne poveznice s našim životima. Ovdje ne govorim samo o kornjašima-tvrdokrilcima koji su specifični po svojem oklopnom karakteru, već o cjelokupnoj slici kukaca. Oni me vode u razmišljanje o suvremenom funkcioniranju čovjeka u odnosu na prirodni makrosvijet. Njihova sposobnost preživljavanja, međusobni odnosi i superiornost zapravo nas u nekom obliku čini inferiornim iako smo sigurni u suprotno. Jednako tako, sadržajno ih povezujem u subjektivnom smislu s temom osjećaja i emocija. Obrambenim mehanizmom. Moja entomološka znanja su minorna, no dozvolio sam si prisvojiti sadržaj prirode u nastojanju da se na svojevrstan način kiparski izražavam. Naposljetku, uzimajući prirodne oblike, igram se i variram u formi koja nosi estetsku vrijednost. Iz tog razloga bih rekao da mi je bitno i jedno i drugo.
Dosta se bavite i funkcijom oblika u prirodi, posebno oklopa…
Da, nazivi radova poput ‘bubolika forma’, ‘ljuštura’ ili ‘štit’ neminovno sugeriraju na njihovo stvarno značenje, odnosno funkciju u prirodi. Njihov obrambeni mehanizam s vremenom se pretvara u umjetnički koncept ili priču koja stoji iza svake skulpture. Štit i oklop u funkciji obrambenog mehanizma u prirodi prevodim kao obrambeni mehanizam čovjekovih slabosti koje ga određuju u mnogočemu. Dakle, ako se vratimo na prošlo pitanje, pitanje sadržaja, kroz skulpture se dade naslutiti da prikazujući oklop koji u prirodi znači obranu od neprijatelja tj. zaštitu, u mojoj interpretaciji on je sredstvo kojim se svaki čovjek služi u prikazivanju sebe prema ostalima. Drugim riječima, mislim da svatko ima svoj štit kojim u određenim trenucima, koristeći ga, može stvoriti privid svog emocionalnog stanja koji u tom trenutku nije stvaran.
Osim u prirodi, gdje sve pronalazite inspiraciju?
To je svakako psihološki moment. Mislim da sam pomalo opterećen međuljudskim odnosima, ponašanjem i raznovrsnošću modela razmišljanja. Zanimljivo mi je kod ljudi koje poznajem, ili barem mislim da poznajem, prepoznavati njihove ličnosti. Trenutke u kojima nisu prirodni, kada koristeći svoj obrambeni mehanizam, mijenjaju obrazac ponašanja da dođu do određenog cilja. Naravno, ne mislim da sam ja lišen takvih obrazaca, no ti psihički procesi koji reagiraju na vanjske podražaje nešto su što me zanima i što kompariram i kroz značenje skulptura.
Na čemu trenutno radite?
Krajem prošle godine imao sam samostalnu izložbu u Galeriji Oranžerija Gradskog muzeja Vukovar, gdje sam izlagao velike i produkcijski zahtjevne skulpture. Sada razmišljam o skulpturama manjih dimenzija kao svojevrstan odmor od velikog formata. Bit će to skulpture slične tematike, istog ili sličnog materijala.
Gdje možemo razgledati vaše radove?
Radovi se uvijek mogu pogledati u ateljeu uz prethodni dogovor. Na mjestu kao što je atelje dobijete najbolji uvid u umjetnikov rad, uz direktnu komunikaciju s autorom.
Pripremate li uskoro neku izložbu?
Ne izlažem često. Produkcija radova u mom slučaju nije izvediva na brz način tako da ove godine nisam u nekom od izlagačkih programa. Nažalost, nisam u mogućnosti živjeti isključivo od svog likovnog rada. Faktor vremena i financijske mogućnosti realizacije skulptura pomalo diktira izlagački tempo. Unatoč tome, nisam opterećen čestim izlaganjem. Prioritet je ipak na užitku koji mi pruža izrada skulptura. Trenutačno, među ostalim, koristim vrijeme i za novu produkciju i očekujem izložbu sljedeće, 2020. godine.
Fotografije Petra Dinjaški
