Južni Tirol je po mnogim parametrima najpoželjnije mjesto za život. Uz jedinstvenu ljepotu Dolomita, krajolik prožet kontrastom između alpskih vrhova i Mediterana, turizam, gastronomija i mala seoska gospodarstva jak su adut ove velebne destinacije
Već je dugi niz godina Južni Tirol najpoželjnija zimska baza brojnih Hrvata, koji hrle na beskrajna skijališta koja se unedogled spajaju s nebom, i osjećaju se tu i više nego dobrodošlima. Alpski šarm i mediteranski štih sjedinili su se u ljudima Južnog Tirola i odrazili i na gastronomiju.
Uz tradiciju svakodnevnog ispijanja aperitiva, blagovanja ukusnih predjela i suhomesnatih narezaka, knedli u bezbroj verzija, savijača, štrudli, sireva i mliječnih proizvoda, jela od divljači te vrlo ukusnog voća, osobito onog bobičastog, i jabuka po kojima su svjetski poznati, domaćini se mogu pohvaliti da je u njihovoj regiji više od 20 restorana s Michelinovim zvjezdicama, što dovoljno govori o visokoj razini usluge i kvalitete hrane.
No izvan fine dininga, ovdje je toliko dobrih bistroa, gostionica, slastičarnica, ali i kušaonica u sklopu obiteljskih gospodarstava gdje smo kušali, primjerice, neke od najboljih sireva ikad. S obzirom na to da snijeg i upravo sad lagano pada i skriva čarobna zelena prostranstva, Dolomiti se spremaju opet ugostiti svoje vjerne posjetitelje pa vam iz tog razloga nudimo nekoliko preporuka gdje dobro jesti, provesti dan, posjetiti sjajnog proizvođača ili jednostavno kupiti visokokvalitetne namirnice.
Alpski šarm i mediteranski štih Južnog Tirola sjedinili su se na najljepši mogući način i odrazili na gastronomiju
Neupitno najbolji restoran u cijeloj regiji je St. Hubertus, koji se nalazi u mjestašcu San Cassiano, desetak minuta vožnje autom od Badie. Restoran koji krase tri Michelinove zvjezdice nalazi se u sklopu legendarnog hotela Rosa Alpina 5*, a vodi ga chef Norbert Niederkofler, vjerojatno najzaslužnija osoba za promicanje ‘planinske kuhinje’. Iz njegova su restorana iznjedrili brojni mladi chefovi koji sada vode sjajne restorane i bistroe u ovoj regiji.
Tradicija hotela Rosa Alpina seže od 1850., kada je sagrađen, a važan trenutak se dogodio 1939., kada ga preuzima obitelj Pizzinini i uzdiže na renomirani nivo. Norbert je okružen fantastičnim lokalnim farmerima koji svakodnevno skrbe za St. Hubertus, tako da je filozofija restorana ‘nula kilometara’ ovdje potpuno zaživjela. To znači da sve namirnice dolaze iz neposredne blizine i taj se koncept pokazao iznimno uspješnim.
St. Hubertus smo posjetili nekoliko puta i to je doista jedan od najboljih svjetskih restorana koji se isplati posjetiti uspijete li rezervirati mjesto na vrijeme, s obzirom na to da je zimi potražnja za rezervacijama vrlo velika. Sat vremena dalje od St. Hubertusa nalazi se još jedan sjajan restoran koji vrijedi posjetiti. Hrana je jednostavnija, cijene značajno niže, no kvaliteta hrane i usluge je fantastična. A tek pogled! Na samom vrhu Plan de Corones, na visini od 2250 n/m tik iznad Kronplatza, nalazi se restoran AlpiNN.
Restoran je spojen s muzejom planinske fotografije Lumen, koji se proteže na gotovo 1800 četvornih metara, a čiji je prostor dizajnirao renomirani dizajner Martino Gamper. U AlpiNNu možete uživati u lokalnoj kuhinji s vrhunskim mikrosezonskim namirnicama s nekih od 1600 farmi i obiteljskih gospodarstava iz uže regije. Kuhinju vodi mladi i supertalentirani Fabio Curreli, za kojeg vrijedi pravilo 100 posto iskorištenja svake namirnice, tako da ne odbacuje niti jedan dio namirnice, već nastoji ‘food waste’ svesti na čistu nulu.
Voda je vrlo kvalitetna i nude vam je isključivo iz slavine, sve s ciljem očuvanja prirodne održivosti i ekološke osviještenosti. Dvadesetak kilometara dalje nalazi se Brunico. Zimi je divno uređen i poznat po svom božićnom sajmu i ponudi u centru grada. Tu se nalazi odličan bistro b.local koji vodi Thomas Gantioler, a cilj mu je prezentirati lokalnu kuhinju s namirnicama iz Južnog Tirola na moderan, jednostavan i ukusan način, što mu svakako i uspijeva.
Nude i bogat doručak, otvoreni su, naravno, i za ručak i večeru i mjesto je za svaku preporuku. U samom Brunicu posjetite i Acherer Patisserie.Blumen. Koncept koji vani nije stran, no u Hrvatskoj se još nije pojavio, spoj je elegantne i sofisticirane slastičarnice i cvjećarnice. Andreas Acherer vrstan je slastičar i chocolatier s međunarodnim iskustvom i radi vrlo kvalitetne slastice, kolače, čokoladne praline, macaronse, dok u istom prostoru Barbara Strondl postavlja cvjetni atelje s kreacijama koje možete kupiti i ponijeti kući.
Majstor za sireve Hubert Stockner prilagodio je uski bunker skriven među stijenama u prostor za zrenje sireva koje radi od sirova mlijeka
Ako ste, kao i ja, obožavatelj sira, onda vam svakako želim preporučiti sva obiteljska gospodarstva koja možete posjetiti i uživati ne samo u siru, već i u brojnim drugim proizvodima, a jedno od njih je GenussBunker, koji se nalazi 15-ak minuta vožnje od Brunica visoko u brdima. Kao što ime ukazuje, mjesto se nalazi u bunkeru ukopanom u planinu kao ostavština iz Drugog svjetskog rata. Tu je majstor za sireve i možda najveći stručnjak kojeg sam do sada upoznao, Hubert Stockner, preuredio i prilagodio bunker u prostor za zrenje velikih kolutova sireva koje radi od sirovog mlijeka.
Bunker je toliko dubok, uzak i skriven među stijenama da je temperatura od 10 Celzijevih stupnjeva gotovo nepromijenjena cijelu godinu, a vlaga nevjerojatnih 99 posto, što ćete uvidjeti na svakom koraku. Hubert rado prima znatiželjnike na degustacije sireva, a zanimljivo je da kao sljubljivanje ne nudi vina, već fantastična craft piva iz regije te prirodne sokove od jabuka ili krušaka i, za kraj, čokoladu koju također znalački uparuje uz svoj sir.
Radi tvrde sireve, plave sireve i pecorino, koji kroz godine zrenja postaju kremasti i meki, a okusom nezaboravni i često se sjetim koliko sam uživao posjetom GenussBunkeru jer se ti sirevi ne zaboravljaju. Neki od ponajboljih svjetskih restorana drže upravo ove sireve u ponudi. Za razliku od Huberta, mladi sirar Michael Steiner nedavno je otvorio vrlo modernu degustacijsku salu za kušanje sireva, ali i jednostavnu hranu, piva, sokove, brojne druge proizvode koje se ujedno može kupiti u trgovini unutar njihove obiteljske sirane Eggemoa.
Pomalo u skandinavskom stilu, inovativan prostor minimalistički uređen na 1300 metara nadmorske visine, s čije se terase pruža pogled k planinama koji oduzima dah, Eggemoa je pokupila brojne nagrade za svoje sireve posljednjih godina. Obitelj koja skrbi o 15 krava koje pasu tik do kušaonice svoje sireve začinjava brojnim biljem i začinima koji u Selvi dei Molini ne rastu, kao što su papar i paprika, no koriste i koru smreke, klekove bobice i drugo začinsko bilje.
Uz fine dining, Južni Tirol ima toliko dobrih bistroa, gostionica, slastičarnica, ali i kušaonica u sklopu obiteljskih gospodarstava
Michael je znanje stjecao kod poznatog švicarskog sirara Willija Schmida i povratkom te preuzimanjem sirane potpuno promijenio asortiman koji su postavili njegovi roditelji 2001., kada su pokrenuli ovo seosko gospodarstvo. Kušajte njihove suhomesnate proizvode, craft piva i sjajne sokove, osobito one jabučne. Jabuke su također jedan od zaštitnih znakova ove regije pa ćete nerijetko u hotelskim sobama dobivati pune košare raznih jabuka, a po gostionicama i restoranima moći kušati sjajne štrudle i druge kolače koje od njih rade.
Nekoliko je i vinarija koje rade vrhunska vina i vrijedno ih je posjetiti. Girlan, St. Michael/Eppan, Elena Walch, Terlan, Manicor, Franz Haas, Alois Lageder, a najzastupljenije sorte su gewurztraminer, rizling, moscato rosa, sauvignon, lagrein, crni pinot. Nadam se da smo vam ovim putem barem malo pomogli u bogatoj gastroponudi Južnog Tirola i nadam se da ćete uživati kušajući ove delicije. Za one koje su običavali posjećivati ga zimi još jedna napomena: ljeti i u kasno proljeće je možda još i ljepše!
Tekst Hrvoje Petrić
Fotografije IDM Südtirol-Alto Adige, Alex Filz, Eggemoa, Gerd Eder, Patrick Schwienbacher, Luca Dal Gesso & Genussbunker
