Mate Grgat – Dalmatinski bard

by Yachts Croatia

Mate Grgat

Tenor impozantne pojave, u čijem se glasu miješaju Luciano Pavarotti, Lucio Dalla, Oliver i Elvis, koji je surađivao s velikanima klapskog pjevanja Mojmirom Čačijom i Ljubom Stipišićem Delmatom, a operni as Stojan Stojanov formirao ga je u ozbiljnog pjevača

Što dobijete kada spojite Dalmatinsku zagoru, tenor, Luciana Pavarottija, Lucia Dallu, Elvisa Presleyja i Vinka Cocu. Odgovor je Matu Grgata, talentiranog baršunastog tenora impozantne pojave koji spaja najbolje od opere, rock’n’rolla i klapskog pjevanja. Pravog dalmatinskog barda, s prepoznatljivim šeširom na glavi… Mate je rođen u malenom mjestu Otoku, u podnožju planine Kamešnice, na pola puta između Sinja i Trilja. Ljubav prema glazbi razvila se već u ranom djetinjstvu, a najveći ‘krivci’ za to bili su Matini roditelji. ‘Kao i svako dijete, bio sam živahan, pa su roditelji imali posebnu taktiku uspavljivanja. Ubacili bi u kazetofon Olivera i uz njegovu bih glazbu spavao i po nekoliko sati. Sviđale su mi se i opere, slušao sam gotovo pobožno Tri tenora, mislim da se traka izlizala (smijeh, nap.a.) od silnog premotavanja. Pokušao sam imitirati te glazbene velikane i zamišljao kako bi bilo super da se i ja time mogu baviti. Prva mala stuba prema tome bilo je pjevanje u župnom dvoru, a nakon kraćeg sam vremena imao čast biti pozvan u lokalnu mušku klapu Sv. Luka. Srce mi je zbog ponosa bilo veće od obližnje planine Kamešnice. Imao sam 16 godina i bio sam jedan od najmlađih prvih tenora u Hrvatskoj koji pjeva u ozbiljnoj klapi. To je razdoblje za mene bilo posebno jer sam imao priliku doživjeti i velikane klapskog pjevanja – Mojmira Čačiju i jedinstvenog Ljubu Stipišića Delmatu.’ Dolaskom u Zagreb na fakultet Mate je postao član klape Falkuša, a istovremeno je upisao i glazbenu školu ‘Vatroslav Lisinski’ u kojoj se susreo sa svojom dječačkom ljubavlju – opernim tehnikama pjevanja. Usput postaje honorarac u kazalištu Komedija, a paralelno je i član klapa Fjabula i Batuda, nakon kojih slijedi poziv u klapu Janjevo, u kojoj je aktivan više od 10 godina. Sam kaže kako mu je još jedna prekretnica u karijeri bila upoznavanje pokojnog opernog asa, tenora i pedagoga Stojana Stojanova, koji ga je puno toga naučio i formirao kao ozbiljnog pjevača. Praktički je oblikovao njegov specifični glas. ‘Lijepo je kada čovjek može ostvariti nešto o čemu dugo mašta, a ja sam jednu od svojih želja ispunio nastupom u Hrvatskom narodnom kazalištu, gdje sam odradio dva projekta. Upoznao sam i Vinka Cocu, surađivao s brojnim klapama – Iskon, Dalmati, More Split, Grdelin, Kampanel, a s klapom More Split sam u dva navrata gostovao u SAD-u. Jedna od najvećih uspomena mi je pjevanje esenciji Dalmacije – pokojnom Oliveru. Pozvao me prijatelj da sa svojom klapom pjevam jednom čovjeku za 60. rođendan. Nisam znao tko je on dok nismo ušli u prostoriju. A tamo je bio ‘najbolji od najboljih’. Tu ću scenu zapamtiti za čitav život.’ Prije nekoliko mjeseci, točnije u ožujku, napunio je i malu dvoranu Lisinski, a snova ima još. ‘Obožavam talijansku kanconu, a san mi je duet s Andreom Bocellijem. To je čovjek koji je opernu muziku gurnuo prema mainstreamu. Iako možda nema toliko moćan glas kao Tri tenora, prepoznao je ‘nišu’ u kojoj je vrhunski i postao je svjetska zvijezda.’ Grgarotti, kako ga u šali zovu prijatelji, i Andrea Bocelli. Bura i sol alla Italiana. Ne zvuči loše…

Fotografija Zvonimir Ćurić

Kako Mate Rimac zamišlja automobilsku budućnost
Simone Moro je čovjek za kojeg ne postoji nemoguće