Nakon egzotičnih Maldiva naš suradnik Damir Zurub poveo nas je u novu ronilačku avanturu – divljim prostranstvima papuanskog nacionalnog parka Raja Ampat
Raja Ampat je poznat kao epicentar morske bioraznolikosti ili kao koraljni greben ‘na steroidima’ jer čak 75 posto svih poznatih vrsta koralja živi na tom malom području. Arhipelag je površinom velik kao Hrvatska, a na njemu živi oko 60.000 Papuanaca u stotinjak sela, od kojih neki do 2002. godine uopće nisu poznavali novac. Gosti su ovdje uglavnom bogati ronioci iz zapadnih zemalja i Kine, a ako se zateknete u ovom dijelu svijeta, nekoliko je mogućnosti za ronjenje.
Možete iznajmiti luksuzni jedrenjak s iskusnim licenciranim voditeljima ronjenja, smjestiti se u jednom od luksuznih odmarališta što uključuje i zarone s licenciranim voditeljima ronjenja ili, pak, odsjesti s lokalnom obitelji koja posjeduje otočić (ili barem kuću), plažu i čamac. U tom slučaju voditelji ronjenja obično nemaju licenciju, no to ne znači da ne nećete uživati u netaknutoj prirodi otočja ili barem u ‘snorklanju’.
Što se tiče ronilačkih lokacija, ima ih uistinu bezbroj, a mi smo u ovom dalekom kutku svijeta proveli 55 dana, od čega dva tjedna na brodu ploveći najljepšim dijelom ovog arhipelaga. Ilike je drveni motorni jedrenjak koji sa svojih 35 metara pruža komfor svim gostima, a ima i dva speed boata za odlazak na ronjenje i izlete.
Nakon ukrcavanja i upoznavanja s planom puta, napokon smo mogli krenuti prema otoku Misoolu i prvom dijelu našeg putovanja. Plan i raspored ronjenja bili su zaista detaljni i posloženi u minutu od prvog jutarnjeg zarona u šest sati do zadnjeg u sumrak ili noćnog zarona. Naše prvo ronjenje izgledalo je nestvarno lijepo – jata tropskih riba, velika stabla gorgonije i sve moguće vrste mekih koralja uz temperaturu mora od 30°C. Brod lagano kreće prema sljedećoj lokaciji i sve se više udaljavamo od civilizacije. Slijedi detaljan brifing o novoj ronilačkoj lokaciji i eto nas ubrzo opet u moru.
Na mnogim lokacijama u Raji Ampat prevladavaju nešto jače struje koje nama fotografima otežavaju ronjenje, međutim što su struje jače, to ima više jata riba i akcije. Ako samo na trenutak zastanete pored zida prekrivenog gorgonijama, možete primijetiti kako se jata riba slijevaju u naletima i pri svakom vašem izdahu mjehurića zraka brzo se razmaknu i opet slože u formaciju. Na svakom od ovih zarona slijedili su prekrasni prizori mekih i tvrdih koralja, riba, pužića, kornjača, morskih pasa… pa sve do podvodnih procijepa kroz koje možete proći na drugu stranu otoka ili špilja.
Sljedeće jutro zaplovili smo prema lokaciji Shadow Reef gdje se okupljaju mante. Jedva smo čekali kako bismo skočili u more. U svega minutu do dvije ugledali smo četiri velike oceanske mante koje se elegantnim i gotovo svemirskim prikazom probijaju kroz nepregledna jata manjih riba. Teško je opisati takve prizore jer to su trenuci koji se pamte čitav život. Nakon gotovo 93 minute jedva su me izvukli iz mora jer smo već debelo prošli limitiranu granicu zarona, ne zbog dubine ili nedostatka zraka, već zbog isplaniranog rasporeda i satnice. Te smo večeri uspjeli vidjeti i rijetku vrstu morskog psa – walking shark.
Maleni je to morski pas koji naraste do 70 cm i potpuno je bezopasan, a kreće se po dnu doslovno hodajući na vrhovima peraja i iz skrovišta izlazi noću kako bi se prehranio. Da ne mislite kako smo ovdje samo ronili, pobrinula se sljedeća lokacija. Naši vodiči pokazali su nam prekrasne lagune i špiljske sustave koje skriva otočje Farondi. Već rano ujutro more nas je iznenadilo prizorom kita omura koji je izronio svega nekoliko metara od našeg broda. Dobra dva sata uživali smo u pogledu, a onda je došlo vrijeme za izlet u skrivenu lagunu punu bezopasnih meduza i špilju šišmiša.
U špilji smo se provlačili po kanalima, penjali, spuštali i istraživali… a potom se rashladili u laguni meduza. Iako su nam rekli da su meduze bezopasne i neotrovne, izbjegavali smo svaki mogući dodir s njima, no to je bilo gotovo nemoguće. Nakon sat vremena ‘snorklanja’ bilo je vrijeme za povratak na brod jer nas je čekao noćni zaron. Omura kit i dalje je bio tu i to je potrajalo tri dana. Sve to vrijeme nismo vidjeli niti jedan brod ili imali susret s drugim ljudima, a jedina mogućnost komunikacije s vanjskim svijetom bila je putem satelita.
U ta dva tjedna krstarenja prošli smo zaista najljepše lokacije koje pruža nacionalni park Raja Ampat. Ako bih mogao birati mjesto kamo bih se opet vratio, onda bi to definitivno bio ovaj brod, ova posada, ova ruta i ronilačke lokacije. Nadam se samo da će pravi turizam u Raja Ampat doći što kasnije jer se bojim da će dolaskom civilizacije nestati mnoge ljepote ove divlje, ali lijepe Papue.
Tekst & fotografije Damir Zurub
