Umjetnička direktorica pariške parfemske kuće Goutal, čije upečatljive kreacije osvajaju i muškarce i žene, otkriva koji je mirisi i sjećanja vraćaju u djetinjstvo te pobuđuju posebne emocije
Već dvadeset godina Francuskinja Camille Goutal svojom osobnošću nadograđuje mirisnu ostavštinu svoje majke Annick. Po završetku školovanja, doduše, radila je kao fotografkinja na tjednima mode te u različitim publikacijama, no teško je bilo ostati izvan parfemskog biznisa kada je osjećaj za mirise razvila još u ranom djetinjstvu.
Kako se stvarala povijest niche mirisa
Majka joj je bila pijanistica i model, te jedna od prvih kreatorica niche mirisa. Za malu Camille stvorila je Petit Cherie, nježnu kombinaciju mirisa kruške i mošusne ruže, što je uz citrusno drvenasti Eau d’Hadrien jedan od najprodavanijih mirisa Maison Goutal.
Annick je preminula od karcinoma dojke u dobi od 53 godine, stvorivši do tada dvadesetak parfemskih kreacija. Camille se te 1999. pridružila kompaniji, a kao kreativna direktorica ove parfemske kuće dva puta je reinterpretirala uspomenu na majku: prvo je nastao Les Nuits d’Hadrien, a potom i Bois d’Hadrien. Više od trideset mirisa snažnih osjetilnih nota za muškarce i žene te brojni proizvodi za njegu tijela nastali su u kući Goutal, a ekskluzivno su dostupni u parfumerijama Lana u Splitu i Zagrebu. U vrijeme blagdana najtraženije su njihove mirisne svijeće i difuzeri za bajkovitu atmosferu u toplini doma.
Što vi najviše volite u vrijeme blagdana?
Pripreme i cijelu tu magiju koja ih prati. Najljepši događaji za mene su kupnja božićnog drvca, izvlačenje nakita za njega i dekoriranje našeg doma, u čemu stvarno uživamo i mi odrasli i djeca. Iako živimo u malom stanu, ne mogu si pomoći, uvijek kupim veliki bor, a s putovanja u prosincu iz Londona i New Yorka uvijek sam donosila dekoracije za kuću.
Koji vas mirisi najviše podsjećaju na svečanu atmosferu zimi?
Puno je različitih sastojaka u našim mirisnim kreacijama koje mi stvaraju takav osjećaj, no osobito volim miris iglica na božićnim drvcima izloženim na ulici ili u cvjećarnici. Volim miris svježeg zimskog jutra nakon što je cijele noći sniježilo, miris vatre iz kamina i dim dok se u tom hladnom jutru širi iz dimnjaka.
Mirisi djetinjstva
Zvuči kao da opisujete miris legendarne svjećice Noel koju su vaša majka i ‘nose’ Isabelle Doyen kreirale sredinom devedesetih. Zašto ju je Maison Goutal preimenovala u Une Foret d’Or (Zlatna šuma)?
Željeli smo stvoriti atmosferu iz bajke, specifičnu za Božić, kada sunce u šumi bliješti na snijegu. Pomisao na miris drva vraća me u djetinjstvo. Jedno od mojih prvih mirisnih sjećanja vezano je za djeda kada je sjekao stabla trešanja u mjestu Aix en Provence. Taj miris svježe posječenog drva trešnje veoma je specifičan i uvukao mi se u nosnice. Općenito, mene drvo podsjeća na šumu, prirodu i drveni namještaj u antikvarnicama.
Koliko često odlazite u vašu kuću na otočiću Ille de Re u Atlantskom oceanu, uz zapadnu obalu Francuske?
Svaki mjesec, tamo imam konja i uživam se brinuti za njega. Ille de Re je moj drugi dom. U djetinjstvu sam tamo odlazila s mamom, još pamtim miris smilja i šume u jutro koji se miješaju s mirisom mora. Dok su mi kćerke bile male, dolazili bismo u lipnju i rujnu, otkako su krenule u školu, na otoku smo bili poput turista u srpnju i kolovozu, a sada kad Mila ima 21, a Maia 18 godina, dovoljno su odrasle da mogu ostati kod kuće u Parizu i bez nas. Ove nove okolnosti odlične su za boravak na svježem zraku, za bijeg od radne svakodnevice, a šetnja uz morsku obalu na mene djeluje umirujuće.
Otkako s Isabelle Doyen posljednjih dvadesetak godina kreirate mirise Goutal, u potrazi za egzotičnim nadahnućima proputovale ste svijet. Kako sada radite u vrijeme pandemije?
Inspiraciju sada crpim iz muzeja, botaničkih vrtova, iz prirode… Trenutna situacija potiče nas da više posegnemo u vlastitu maštu. Nadahnuće za nove mirisne kreacije srećom ne dolazi samo s putovanja. Crpim ga i iz literature i umjetnosti, a najvažnije mi je zadržati znatiželju.
Tekst Dubravka Tomeković Aralica
Fotografije Maison Goutal
