I za kraj prošle jako uspješne 2022. godine, ne samo godinu, mogu reći i karijeru mi je obilježila nagrada HOO-a za najuspješnijeg sportaša Hrvatske
Znam samo jedno, oduvijek na TV-u gledam dodjelu priznanja i pritom mi razni osjećaji i pitanja u tim trenucima prolaze kroz glavu: ‘hoću li ikad osvojiti to priznanje?, pa onda ono negativno ‘ma nisam siguran baš…’, zatim ‘oću sigurno, al kad će doći taj dan?’… I stvarno je došao taj dan. Za mene je 21. prosinca bio zaista poseban dan!
Nakon brončane medalje na Svjetskom prvenstvu, znao sam da sam u igri za osvajanje nagrade za najuspješnijeg sportaša Hrvatske, ali isto od silne želje znam da je bolje ne uvjeravati sebe da ćeš je osvojiti…
Sredinom prosinca sjedili smo cila ekipa ispred Mornareva hangara, čekajući da zapuše da možemo izaći na more i zazvonio mi je telefon s nepoznatog broja. ‘Dobar dan, dobar dan… zovemo iz HOO-a, nominirani ste za najuspješnijeg sportaša… i pozivamo vas u Zagreb…’ ispunila me prava nervoza i opet onaj vrtlog pitanja: ‘ovo znači da sam dobio nagradu!’, ‘ma ne, nominiran sam sigurno, ali ovo ne znači da sam među nagrađenima?’
Nekoliko dana nakon, među punom dvoranom sportskih imena koja su obilježila povijest hrvatskog i svjetskog sporta, pred cijelom nacijom uživo s HRT-a, za najuspješnijeg sportaša Hrvatske, prozvali su moje ime. Iako donekle pripremljen na mogući scenarij, u trenutku me ispunio osjećaj takvog ponosa i sreće da je to riječima jako teško opisati. Pravi dani ponosa i slave.
Sretno se vraćam u Split misleći na kratki odmor koji me zasluženo čeka i blagdane koje ću sa svojima provesti u prelijepom zimskom ugođaju Hvara, ni ne slutim da će nakon ludnice i dočeka kojeg su mi sugrađani priredili početkom lita, kada sam se vratija iz Meksika s medaljom, Hvar opet organizirati nešto posebno za moj povratak i uplovljavanje u luku s katamaranom na svakodnevnoj liniji Split-Hvar u 17.00.
Prošli smo tako puntu Pelegrina i za par minuta smo tu, kapetan broda me na razglas poziva da izađem na provu broda i pozdravim male optimiste iz JK Zvir koji su po mraku isplovili do porta i ušli u Mandrač, kao i sve okupljene na rivi koju su mi došli uveličati još jedan povratak kući. To je bilo nešto posebno, momenti koje ću pamtiti cijeli život!
Nakon božićnog ugođaja u Hvaru otputovao sam na jedno lipo putovanje s djevojkom i prijateljima do Madrida i Madeire. U Madridu sam bio prvi put i baš mi se svidio, kao i Madeira koja me impresionirala vegetacijom i klimom, pravo mjesto za odmor.
I tako proleti par dana odmora i evo nas opet na legendarnoj Malti. Otok na kojeg smo kao tim, prvi put došli 2019. i od tada provodimo gotovo svaku zimu trenirajući u bogatim uvjetima na moru koje Malta nudi. Lipo je osjećati se ka’ doma, a za to je zaslužan Sailcoach tim i domaćin Royal Malta Yacht Club. Zaista nas ugoste i tretiraju kao najveće zvijezde.
Ovu godine smo u sklopu priprema odjedrili i dvodnevno Prvenstvo Malte, na kojem je sudjelovalo trideset i četiri standarda od kojeg nažalost ni jedan malteški. Napeto kao i na svakom treningu i drugim regatama, pobjeda je ovog puta pripala meni, drugo mjesto Tončiju i treće Pavlosu.
Regatu su obilježili veliki val i jak vitar u kojima se regatni odbor nije mogao usidriti, pa su se snašli i vezali za obližnju bovu koja služi velikim brodovima za ulazak u Vallettu, takvu situaciju nisam nikada doživio.
Bilo je to sedamnaest uspješno iskorištenih dana na Malti, nakon čega slijedi onaj finalni touch u Splitu prije prve ‘velike’ regate ove sezone, Europskog prvenstva u Andori (Italija) koje starta sredinom ožujka.
Split u veljači je u glavnom jako hladan i oscilirajuća s vjetrovima, pa je na moru teško skupiti veliki broj sati ‘višenja’. ali zato ćemo vrijeme iskoristi za dobro pripremiti i istestirati nove Devoti brodove koji nas čekaju zamotani u celofanu.
