Šime Fantela: Od karipske dominacije u Wallyju do snova o America's Cupu

Nakon godina bespoštedne borbe u malim klasama, najtrofejniji hrvatski jedriličar odlučio je nakratko promijeniti perspektivu. Šime Fantela, vlasnik olimpijskog zlata i brojnih svjetskih odličja, upisao je svojevrsni 'sabbatical' što se tiče olimpijskog jedrenja, ali to nipošto ne znači odmor.

Ove godine njegova radna mjesta su strateg na palubi Wallyja V, kokpit ultra brzog Motha te uloga taktičara na posadi Stig u klasi Cape 31, gdje su nedavno u Porto Cervu pobjedom otvorili sezonu. To su tri potpuno različita broda i tri različite filozofije jedrenja, ali jedna zajednička poveznica: konstantno guranje granica vlastitih mogućnosti. Prije nekoliko tjedana završila je karipska serija regata na kojoj je posada V obranila naslov u klasi Wally. 

MOŽETE LI NAŠIM ČITATELJIMA PRIBLIŽITI KLASU WALLY? KOJA SU TO SPECIFIČNA PRAVILA KOJA JE DEFINIRAJU I KAKO U PRAKSI IZGLEDA UPRAVLJANJE TAKVIM SUSTAVOM?
Osnovna specifičnost Wallyja je da su to owner-driver brodovi na kojima vrijedi pravilo da je kormilar uvijek vlasnik broda. U slučaju Wallyja V, to je Karel Komárek. On je taj koji upravlja, dok smo mi tu da mu pružimo podršku te osiguramo da brod i posada izvuku svoj maksimum.

Uži tim koji vodi brod kroz regatu funkcionira kao precizan mehanizam: Karel je na kormilu, Ken Read je taktičar, ja sam zadužen za strategiju, a tu je i navigator koji nam u realnom vremenu dostavlja ključne podatke o telemetriji i vremenskim modelima. To je stalna komunikacija u trokutu ili četverokutu; dok se navigator i ja fokusiramo na širu sliku, vjetar i optimalnu rutu, Ken se bavi neposrednom borbom s konkurencijom na moru. Takva podjela odgovornosti na brodu je nužna, jer uz posadu od 25 ljudi, svaka odluka mora biti rezultat brze zajedničke analize.

NEDAVNO STE ZAVRŠILI KARIPSKU SERIJU REGATA, JEDREĆI NA EGOTIČNIM LOKACIJAMA POPUT ST. BARTHSA I DJEVIČANSKIH OTOKA. ŠTO KARIBE ČINI POSEBNIMA KAO REGATNU DESTINACIJU?
Karibi su specifični zbog stalnih pasata i toplog mora, kako jedriličar vole reći 'champagne conditions'. Pasati pušu postojano, uglavnom između 15 i 20 čvorova, što su idealni uvjeti za brod poput Wallyja. Uz vrhunsko jedrenje, teško je zanemariti i samu kulisu. To su svjetski poznate jahting destinacije poput St. Barthsa i Antigve, mjesta koja su naviknuta na kulturu vrhunskog jedrenja. Organizacija i logistika koja stoji iza ovakvih događanja ne zaostaje ni za jednom europskom regatom. Ove smo godine imali posebnu ulogu, tim Wallyja V bio je jedan od suorganizatora BVI regate na Djevičanskim Otocima gdje smo i obranili naslov pobjednika serije.

KAKAV JE OSJEĆAJ JEDRENJA NA BRODU KOJI IMA DULJINU OD PREKO 30 METARA I TEŽINU OD SKORO 50 TONA?
Bez obzira na tih 30 metara duljine i 50 tona težine, dimenzije brzo zaboraviš jer jedriš protiv suparnika sličnih gabarita. Naravno, da takva jedrilica ne može biti agilna poput olimpijskih klasa, ali ono što ovo jedrenje najviše razlikuje od malih brodova je način razmišljanja. Nekako je najbliže šahu na moru. Svaki manevar moraš planirati nekoliko poteza unaprijed. Primjerice, za dizanje gennakera sustavu treba 20-ak sekundi, a ako to radimo 'na ruke', traje i po nekoliko minuta. Zbog nevjerojatnih sila koje su u igri, svaka odluka mora biti precizna. Mala pogreška ovdje ne znači samo gubitak pozicije, već može dovesti do pucanja konopa ili jarbola, što u sekundi može značiti kraj sezone.

Šime na Wallyju V blisko surađuje s Kenom Readom. Kao jedno najprepoznatljivijih imena američkog jedrenja posljednjih desetljeća, Read je karijeru na America's Cupu započeo 1995. kada je kao strateg i trener sudjelovao u America’s Cup kampanji tima Young America. Taj je angažman bio uvertira u dvije kormilarske uloge (2000. i 2003.) pod vodstvom legendarnog Dennisa Connera.

Nakon America's Cupa okrenuo se offshore jedrenju: najprije kao član Ericssonove posade u posljednje četiri etape Volvo Ocean Racea 2005-06., a zatim kao skipper Puminih brodova Il Mostro i Mar Mostro u izdanjima 2008-09. i 2011-12....

'S Kenom ulazim u četvrtu zajedničku godinu i suradnja je doista izuzetna. U svakom se trenutku osjeti to njegovo golemo iskustvo na velikim brodovima i offshore regatama.

Budući da imamo dosta navigacijskih regata, Ken zna što je bitno i na što u kojem trenutku treba obratiti pozornost. Bilo da se radi o strategiji ili taktici, Ken ima nevjerojatan osjećaj za brod. Na Maxiju imamo 'tisuću' jedara za svaki mogući kut vjetra, a on je tu najjači -  točno zna koje jedro i kada treba postaviti kako bismo izvukli maksimum.

Puno komuniciramo; Ken, navigator i ja stalno analiziramo lokalne uvjete i ono što nas čeka na ruti. Zaista uživam u tom zajedničkom donošenju odluka na palubi s čovjekom takvog znanja.'

LJUDI S KOJIMA JEDRITE NA WALLYJU IMAJU AMBICIOZAN PLAN ZA AMERICA'S CUP S IZAZIVAČEM TEAM USA. VLASNIK KAREL KOMÁREK FINANCIJSKI PODUPIRE PROJEKT, DOK JE KEN READ PREDSTAVLJEN KAO CEO NOVOG AMERIČKOG TIMA. S OBZIROM NA TO DA S NJIMA VEĆ GODINAMA USPJEŠNO SURAĐUJETE, PITANJE SE NAMEĆE SAMO PO SEBI. POSTOJI LI ŠANSA DA I VAS VIDIMO U SASTAVU NOVOG AMERIČKOG TIMA NA NAJSTARIJEM SVJETSKOM SPORTSKOM NATJECANJU?
Kandidatura novog tima je predana i to je u jedriličarskim krugovima velika vijest, a što se tiče detalja oko sastava posade, u ovoj fazi ne mogu ništa ni potvrdili, ali ni opovrgnuli. Ipak, mogu samo reći kako bih se kao jedriličar vrlo rado okušao u projektu America's Cupa. To je san svakog jedriličara i ja nisam iznimka.

Cijeli moj dosadašnji put, od olimpijskog zlata preko klase Moth do uloge stratega na Wallyju, zapravo je neka vrsta pripreme za tako visoku razinu natjecanja. Suradnja s Kenom i ljudima okupljenim oko Karela Komáreka kroz protekle četiri godine stvorila je jedan poseban odnos povjerenja i profesionalnog razumijevanja. Raditi u takvom okruženju, gdje su resursi i znanje na vrhunskoj razini, idealno je za svakog sportaša. Vidjet ćemo što budućnost nosi, ali izazov borbe za 'Auld Mug' definitivno je nešto što me motivira i za što se osjećam spremnim.

PROTEKLI PAR GODINA POSTALI STE AKTIVNI U MOTHU....
Ulazak u Moth bio je prirodan i logičan korak. Danas je to postao svojevrsni standard u svijetu profesionalnog jedrenja, ako pogledate posade u SailGP-u ili America's Cupu, vidjet ćete da gotovo svi treniraju upravo u Mothu. To je najbolji poligon za brušenje osjećaja za foiling i donošenje odluka pri velikim brzinama. Kad ste sami na takvom brodu, svaki pokret tijela i svaka sekunda čine razliku, što je vrhunski trening koji se kasnije lako preslikava na sve ostale high-performance projekte.