Domen Prevc: Zlatni olimpijski letač

Rijetke su prilike kada svijet vrhunskog sporta dotiče jahting industriju, a takve su suradnje još rjeđe u našoj regiji. Upravo je to slučaj sa suradnjom MennYachta i velike zvijezde slovenskog skijanja Domena Prevca, koji je postao brend ambasador te jahting kompanije. S obzirom na ono s čime se bavi, nije čudno da se malo više priklonio brendovima sa 'sportskim srcem', kao što su Pershing i Technohull. Najbolji slovenski skijaški skakač inače živi sezonu iz snova. Nakon što je prošle godine osvojio nagradu za najboljeg skakača svijeta, u ožujku 2025. oborio svjetski rekord u duljini, letom od nevjerojatnih 254,5 metara, ove je godine osvojio Svjetsko prvenstvo i najpoznatije skakačko natjecanje, novogodišnji turnir Četiri skakaonice. 

Domen dolazi iz čuvene sportske obitelji čiji su put utrli brat Peter kao letač svjetske klase i četvererostruki olimpijski medaljonoša, brat Cene sa 'samo' jednom osvojenom olimpijskom medaljom, te iznimno talentirana mlađa sestra Nika s nizom uspjeha već na početku karijere koja svojim medaljama ispisuje olimpijsku povijest na ZOI Milano-Cortina. Domena smo uhvatili dan prije odlaska na Olimpijadu na kojoj je dokazao klasu osvajanjem zlatnog odličja u mješovitom timskom nastupu. Inače je i dobar poznavatelj nautike, te rado bira uvale i motorne jahte, čime smo počeli naš razgovor.

KAKO JE DOŠLO DO VAŠE SURADNJE S MENNYACHTOM?
To je bio potpuno prirodan proces, jer nautika mi je draga. Kad sam bio dijete svake smo godine sa stricem išli četrnaest dana na plovidbu s jedrilicom po Dalmaciji. Nekako ti to ostane u krvi. I kada sam prošle godine s jednim kolegom išao na plovidbu jahtom, kazao sam si – to je stvarno nešto čarobno. Tu vladaju slične vrijednosti kao u skijaškim skokovima – sloboda i elegancija. Ali ono što me zaista uvjerilo u suradnju s MennYachtom nisu bile samo jahte i brendovi koje zastupaju, nego prije svega ljudi koji stoje iza cijele priče. Već od prvog razgovora osjetio sam iskren, osoban pristup i pravu strast prema onome što rade. Njihov tim razumije performanse, preciznost i dugoročnu posvećenost na isti način kao i mi u vrhunskom sportu. Nikada to nije djelovalo kao klasično sponzorstvo, već kao partnerstvo temeljeno na zajedničkim vrijednostima, međusobnom povjerenju i želji da zajedno stvaramo posebna iskustva – na moru i izvan njega. Upravo su ta ljudska dimenzija i profesionalnost presudili da odluka o suradnji bude potpuno prirodna.

GDJE I KAKO PROVODITE VRIJEME NA MORU?
Korčula mi je jako draga, Dubrovnik je čaroban, kao i cijeli južni Jadran. Za mene pravo more počinje u Dalmaciji. Sve zajedno čini taj moment na brodu posebnim. Kada pogledaš brod kako plovi, kako pramac reže površinu, a kapljice se odbijaju od nje... Zatim tu su zalasci sunca, pogled na horizont, to je nešto najljepše. I ribarenje je tu važan je moment kada se u zoru probudiš, baciš udicu i nije važno hoćeš li uhvatiti ribu ili ne. Ako je nema, tu je Čokolino (smijeh).

KAKO IZGLEDA VAŠ TIPIČAN DAN NA PRIPREMAMA?
Evo, kao danas, tipičan dan izgleda tako da sam ujutro ustao, slijedi hladni tuš pa razgibavanje, za doručak pijem crni čaj s mlijekom, za mene nije kava, pa smo otišli na skakaonicu, tamo sam odradio zagrijavanje, priprema tijela, aktivacija mišića, imitacija skokova, pa smo skakali. Nakon treninga odradimo nekoliko medijskih obaveza, te imam regeneraciju do tri sata popodne, nakon čega odlazim u teretanu. Onda ponovno regeneracija, pregled doktora, pa masaža. Nakon toga treba ići spavati, pa sutradan sve ponoviti.

KOLIKO VAM DUGO TRAJE SEZONA I KAKO TEMPIRAŠ FORMU?
Moja sezona traje od dvadesetog studenog do prvog vikenda travnja, četiri i pol mjeseca. Najbolje je da je dobar start, pa je dobra cijela sezona. Dobro je kada na početku ostaviš i malo rezerve, da možeš doći s kojom kilom više pa da te bolest lako ne uhvati. Ako imaš premalo kilograma nije dobro, bolje je da si teži pola kile ili kilu, jer te stres, adrenalin i sve drugo iscrpi. Ako imam malo rezerve na početku sezone, onda je i mentalno lakše, kako sezona ide.

KOLIKO ZAPRAVO OSCILIRAŠ U KILAŽI TIJEKOM SEZONE?
Od 500 do maksimalno 800 grama.

DOLAZIŠ IZ PRAVE SPORTSKE OBITELJI. U ČEMU JE VAŠA TAJNA?
Nas je petero djece, imam dva brata i dvije mlađe sestre, jedna mlađa sestra također skače (op.a. srebro na ZOI 2026.), dva starija brata su u sportskoj mirovini, i oba imaju olimpijske medalje, a mlađa sestra je balerina. Imam sreću da imam stroge roditelje, koji su odradili pravi odgoj, te smo dobili dobru podlogu za uspjeh, odnosno prave vrijednosti koje govore da je rad jedina vrijednost koja se zaista broji. Stoga lako treniram pa mi se čini da zbog toga u sportu puno postižem, i vidim prave korijene tog uspjeha. Uz to, kada imaš dva brata koja slijediš i s kojima se moraš izboriti za svoj prostor na drugim područjima, kada dođeš u svoju konkurenciju je malo lakše. Iako je bilo teško odrastati dok si bio mlađi, to te čini jačim, a nakon toga sve je jednostavnije kada si malo stariji.

JESI LI PRIJE PET GODINA MISLIO DA ĆEŠ NADMAŠITI SVOG BRATA PETERA?
Kada sam bio mlad nisam tako mislio, kada sam imao petnaest godina kazali su mi da ću teško biti tako dobar kao moj brat. Sada se stvari poklapaju, vraćaju mi se rad i trud, nekako imam tu sreću da sam u pravom trenutku to doživio.

JE LI I NA TRENINZIMA DUGO LETIŠ?
Ne, zato što je previše nesigurno, dugi skokovi su rezervirani samo za natjecanja, i to uz prisustvo doktora. Tada letimo brzinama preko 130 km/h, a ako tada padneš, to je jako, jako opasno.

KAKAV JE OSJEĆAJ LETJETI PREKO 250 METARA?
Kada se to jednog dana dogodi, to je jednostavno čaroban trenutak koji samo tada doživiš, i koji je jako teško s bilo čim usporediti. To je stvar koju ne treniraš, nego ti se dogodi jednom na natjecanju, u tom trenutku su posebna brzina i snaga, uz osjećaj da te zrak diže... To se doživi rijetko.

KAŽU DA LETIŠ NISKO I BRZO, ŠTO TO ZNAČI?
To je tehnika kojom u drugom dijelu skoka koristiš veliku brzinu, koja stvara moć (uzgonsku silu) pod skijama, koja je veća što je brzina veća, što u biti omogućuje dulji skok. Tu tehniku razvijam godinama, svaki dan radim na njoj, pažljivo je gradim, što omogućava da traješ kroz sezonu.

GDJE JE RAZLIKA U ODNOSU NA KONKURENTE, JANICA KOSTELIĆ JE NEDAVNO KAZALA KAKO NE MISLI DA JE FIZIČKI BILA BOLJA OD DRUGIH?
Nešto je u tehnici, nešto u osjećaju, ali na posljetku je najveća razlika u glavi. Koliko vjeruješ sebi, svom tijelu, i koliko si 'poštiman', da na natjecanju lako daš najbolje od sebe. Mislim da su to glavne prednosti, Kostelići su imali dobro ‘naštimanu’ glavu jer su se cijeli život borili, znali su što znači rad i odricanje. Bili su gladni uspjeha, pa su kada su izašli na scenu pokazali su svoje.

NOSITE I SLOVENSKU ZASTAVU NA ZOI?
To mi je jako, jako lijepa stvar, posebno jer je nosi i moja sestra Nika. Još mi je čarobnije što se to događa u Italiji gdje je naš sport tradicionalno prisutan. Iako mi je to pomalo nepoznato jedva čekam da sve doživim jer su mi to prve olimpijske igre, kojima se jako veselim.

ŠTO ZA VAS PREDSTAVLJA OLIMPIJSKA MEDALJA?
Nadam se da ću je osvojiti i da će se stvari tako poklopiti. Ako se dogodi, to mi je velika potvrda i veliki plus da mi se stvari slažu, te je za mene ona baš veliko postignuće.