Claire Fountaine o zlatnom jubileju Fountaine Pajota

Kao žena na čelu jedne od najvećih svjetskih grupacija za proizvodnju brodova više od 25 godina, Claire Fountaine doživjela je mnoge lijepe, ali i izazovne trenutke, kroz koje je dovela brodogradilište do svoje 50. obljetnice. Imali smo zadovoljstvo podijeliti njezine misli o tom značajnom jubileju.

ODRASLI STE OKRUŽENI JEDRILIČARSKOM ZAJEDNICOM. ŠTO STE OSOBNO DOBILI TIME?
Od malih nogu sam osjećala privlačnost prema moru, vodi i svijetu oko sebe. Jedrim gotovo cijeli život. Prvo sam otkrila jedrenje na jezeru u regiji Landes, zatim u južnoj Bretanji kod Ile aux Moinesa i na rijeci Marni, istočno od Pariza. Plovidba mi je dala veliki osjećaj neovisnosti, uz želju za slobodom i glad za otkrivanjem svijeta oko sebe. Otkrila sam jedrenje i na moru i na jezerima i rijekama, na raznim lokacijama, i prilično rano sam usavršila vještine na manjim, a zatim i na većim jedrilicama. Nikada nisam prestala jedriti i natjecateljski i to na visokom nivou, na raznim morima diljem svijeta, a nakon toga sam i krstarila Mediteranom, Karibima, zapadnom obalom SAD-a, Kanadom, Afrikom, oko Cape Horna, vodama Irske, Škotske, Norveške, Hebridima i Arkadijom. Iz strasti prema moru i svijetu brodova, vrlo sam pomno pratila naše brodogradilište, kako u izgradnji, tako i u njegovu vlastitom razvoju. Fountaine je nastao kao mali škver 1976. godine i prvo je gradio male jedrilice, zatim klasu od pola tone, katamarane za utrke na otvorenom moru, a zatim logično i katamarane za krstarenje, od 1980-ih i početkom 1990-ih. Fountaine je, prije svega, jedna velika avantura.

MOŽETE LI SE OSVRNUTI NA VAŠU ULOGU KOD FRANCUSKE OLIMPIJSKE JEDRILIČARSKE REPREZENTACIJE?
Istodobno, kao učiteljica sam trenirala mnoge mlade natjecateljskom jedrenju u La Rochelleu, što me dovelo do položaja voditeljice Sport Études Voile u La Rochelleu i do direktorice francuske reprezentacije na Olimpijskim igrama u Ateni i Pekingu. Bilo je to uzbudljivo i zahtjevno iskustvo, morala sam odabrati i podržati jedriličare i njihove trenere sve do Olimpijskih igara, s naglaskom na izvrsnost. Bio je to timski rad temeljen na suradnji, a u svakom trenu su ga karakterizirali strogost, transparentnost i poštovanje. Bilo mi je veliko zadovoljstvo voditi najmlađe sportaše do najviše razine, a najtalentiranije do uspjeha na Olimpijskim igrama, do medalja i naslova. To je, prije svega, bilo jedno zajedničko putovanje, kao i težnja k visokim standardima i performansama.

KAKO SU SE TA VAŠA ISKUSTVA ODRAZILA NA KUĆU FOUNTAINE? 
Kao predsjednica Upravnog odbora Fountaine Pajota od 2014., u svoj posao sam donijela strogi fokus na kvalitetu među timovima, koji svi rade na istim ciljevima, s poštovanjem i ljubaznošću.

PREUZELI STE TAJ POLOŽAJ 2000. GODINE, ŠTO ZNAČI DA VODITE GRUPU VIŠE OD POLOVICE POSTOJANJA. MOŽETE LI NAVESTI TRENUTKE U KOJIMA STE SE NAŠLI PRED NAJVEĆIM IZAZOVIMA?
Rast nijedne tvrtke nikad nije duga, ravna cesta – postoji mnogo različitih faza. Sve tvrtke prolaze kroz različita razdoblja rasta i usporavanja rasta. Morate znati kako se prilagoditi, inovirati, preuzeti proračunate rizike i vjerovati svojim zaposlenicima, baš kao i u jedrenju. Svatko mora biti sposoban izraziti se u svom području, svatko mora doprinijeti u skladu sa svojim vještinama. Tijekom težih vremena poput financijskih kriza, pada poslovanja ili obrnuto, razdoblja vrlo velike potražnje, moramo pronaći sposobne ljude i dodatno ih obrazovati, da omogućimo rast. Također smo se naučili kako smanjiti broj zaposlenih bez gubitka proizvodnje i kako se prilagoditi u skladu s tim. 

KOJIH SE VESELIH TRENUTAKA SJEĆATE? 
Bilo je toliko nezaboravnih trenutaka. Sretniji, svečaniji trenuci su veliki izvor zadovoljstva. Recimo, na okupljanjima vlasnika krasno je vidjeti vlasnike brodova iz cijelog svijeta kako uživaju u plovidbi na svojim brodovima, slušati njihove priče o krstarenjima i razgovarati s njima – sve nam to daje tako zanimljive povratne informacije. Također mi pruža ogromno zadovoljstvo vidjeti brodove izišle iz našeg brodogradilišta kako plove svjetskim morima, do najudaljenijih uvala. Ponosna sam i na našu kvalitetu, na brodove koje su naši zaposlenici izgradili s najvećom pažnjom, izložene na danima otvorenih vrata i večerima za zaposlenike i njihove obitelji. Vidjeti ponos oca ili majke koji rade u brodogradilištu kako svojoj djeci pokazuju svoje radno mjesto, pokazuju svojoj djeci ili obitelji katamaran koji su izgradili, to je isto divan osjećaj. Volim i šetati pogonom i razgovarati sa zaposlenicima u radionicama, kad ih posjetim, to je pravo zadovoljstvo, vrlo je informativno i uzbudljivo.

MOŽETE LI UKRATKO OPISATI PUTOVANJE GRUPE FP?
Počevši od male radionice 1976. koja je gradila modele 505, 420, a zatim 470 za natjecanja, pa prešla na polutonske i četvrttonske jedrilice, te brodove za oceanske regate i naposljetku katamarane za krstarenje, misao vodilja bila je donijeti radost ljudima. Željeli smo stvarati okretne, performantne brodove ugodnog dizajna, s lijepim linijama, komfornim prostorom, visokom razinom udobnosti i puno svjetlosti, a istodobno ostati vjerni našem DNK-u: ravnoteži između performansi i užitka jedrenja. Danas imamo četiri proizvodna pogona, 1600 zaposlenika i udjele u raznim tvrtkama. Brodogradilište je danas Grupa Fountaine Pajot, ali zadržali smo filozofiju i stil upravljanja na ljudskoj razini. 

ZAŠTITA MORSKOG OKOLIŠA VAŽNIJA JE NEGO IKAD. KOJI JE VAŠ STAV O TOME?
Drugi izazov pred nama je naš plan vezan za ekoplovidbu i karbonski neutralno krstarenje. Bili smo pioniri u tom području, oduvijek se savjesno odnosimo prema morskom okolišu, svjesni smo da ga je potrebno zaštititi. Naravno, to nas je dovelo do toga da posebno obratimo pažnju na zaštitu mora, očuvanje i poštovanje bioraznolikosti kroz našu predanost WWF-u za zaštitu i očuvanje posidonije uz WWF, te na savjesno korištenje i izgradnju naših brodova. To postižemo kroz inovacije: ekoplovidba, zatim pametna električna plovila, kao i naše rješenje koje su razvili i koriste i drugi graditelji: ODSea+. Dakle, radimo i napredujemo na svim frontama za smanjenje karbonskog otiska, kroz energetsku tranziciju i električne brodove, kao i unutar naših pogona, a istovremeno se prilagođavamo promjenjivim potrebama nautičara sa sve više inovacija u našim proizvodima i odgovora na praktične zahtjeve. Osjećamo i odgovornost dugoročne obaveze prema našim vlasnicima, koji znaju da će kupnjom Fountaine Pajota dobiti kvalitetu i ime koje očekuju, uz određeni ponos pripadnosti našoj obitelji.

IMALI SMO VAS ZADOVOLJSTVO VIDJETI I U HRVATSKOJ. MOŽETE LI JE MALO PROKOMENTIRATI, ALI I KAZATI GDJE SU VAŠE MATIČNE VODE? 
Jedrila sam na mnogim mjestima, diljem svijeta. Počet ću s Morbihanskim zaljevom, jer sam tamo zaista otkrila more, jedreći između otoka. Bilo je to sjajno iskustvo učenja dok sam bila mlada. Tamo sam naučila sve, od struja do samostalnosti. Mnogo je posebnih mjesta s toliko uspomena zbog posada s kojima sam jedrila, ali gajim posebnu naklonost prema Hrvatskoj, prema krajolicima hrvatskih otoka, njihovoj povijesti, njihovoj baštini i njihovim vrlo različitim pričama. Često plovim uz hrvatsku obalu, otkrivam otoke, uvale, sidrišta. Kornati, rijeka Krka i njezini slapovi, Brač, Trogir, Hvar sa svojom baštinom i uvalama, Vis, Lastovo i sva njegova sidrišta, Mljet i njegov samostan, Korčula i, naravno, Dubrovnik. I na kraju, susret vlasnika Fountaine Pajota u Hrvatskoj, među otocima kao što su Šolta, Drvenik Veli i Brač bio je nezaboravno iskustvo zahvaljujući razgovorima s vlasnicima, mjestima koja smo otkrili u Hrvatskoj. Sve je to omogućilo neke uistinu prelijepe zajedničke trenutke.