Majka petero djece i supruga nogometne legende Leonarda Boban nakon gotovo tri desetljeća pauze otkriva izazove modelinga
Slučajan pogled na njezinu suknju i noge u cipelama s visokim potpeticama bio je presudan da Leonarda Boban nakon gotovo tri desetljeća ponovno stane pred objektiv profesionalnog fotografa. Dok se šetala ulicom u središtu Züricha, iza nje je hodala Ljiljana Kanižanec Kajfež, legendarna vizažistica u svijetu mode poznatija kao Mitzi, čijem iskusnom oku nisu promakli manekenski vitki i lijepo oblikovani listovi.
A onda je prepoznala i zvonki glas žene čije je lice šminkala još dok je, tada djevojka, džeparac zarađivala kao model. Nisu se vidjele više od dvadeset godina, no slučajni susret na asfaltu švicarskog grada u kojemu obje žive, opet ih je spojio.
‘Počele smo se družiti i Mitzi me pozvala na zabavu kozmetičke kuće Dior za koju ona radi. Ljudi iz njezina miljea pitali su me zašto ne radim kao model, jer sada su u trendu manekenke zrele dobi. Kada sam to ispričala mojima kod kuće, djeca i Zvone su me počeli nagovarati da barem probam pa ako mi se svidi, da povremeno prihvatim pokoji angažman’, priča Leonarda Boban.
Zapravo i nije imala razloga oduprijeti se tom izazovu. Jer njezin suprug Zvonimir Boban, internacionalno slavna nogometna legenda često je na putu. Najstarije dijete Bobanovih, Marija (25), ostala je u Zagrebu kada se obitelj prije tri godine selila u Zürich, a četvero djece u dobi od devet, četrnaest i šesnaest godina veći dio dana zauzeto je školskim obvezama. Premda za sebe kaže da je tipična ‘mama kvočka’ koja stalno bdije nad obitelji, svidjela joj se ideja da na pragu pedesete u svoj život unese neke promjene.
Najveći luksuz za mene je kada smo svi zajedno na brodu, kada njih pet imamo na tih par četvornih metara s nama, i kada nakon večere svi sjedimo vani na palubi, a Zvonko i ja gledamo zvijezde. To je meni najveći luksuz – materijalni i emocionalni, pojašnjava Leonarda Boban
‘Priznajem, malo me bilo strah: mislila sam da ću se pred kamerom osjećati nelagodno jer sam ispala iz forme. Međutim, kada smo počeli raditi, izgledalo je kao da nikad nisam ni prestala. Mitzi mi je laganom šminkom podigla samopouzdanje i bez njezina poticanja ne bih ni počela snimati. S fotografom sam uspostavila divan odnos pun povjerenja i mislim da sam, unatoč dugoj pauzi, sada puno kvalitetnije i opuštenije odradila snimanje jer sam zrelija i smirenija osoba’, kaže Leonarda Boban, ugodno iznenađena poimanjem ženske ljepote i poželjne životne dobi u svijetu modelinga.
Naime, modne agencije od Milana, Pariza, Beča i Münchena, pa do New Yorka, zastupaju modele i starije od Leonarde, žene čija su djeca odrasli ljudi, koje su već ostvarile neku drugu karijeru, odlično izgledaju, njegovane su i u dobroj su fizičkoj formi. Na njihovim licima, umjesto tragova botoksa i filera, ocrtava se – karakter.
Mogućnost da između dvije kave s prijateljicama skoknete do estetskog kirurga po injekciju privremene mladosti, Leonardu ne privlači. Draže joj je tri puta tjedno otići na sat joge u blizini kuće, gdje joj se, osim tjelovježbe i meditacije, sviđa i ritual spravljanja i ispijanja čaja. Zadovoljna je, kaže, svojim starenjem. Riješila se viška kilograma pa bez problema ulazi u dizajnerske haljine koje je kupila još prije 25 godina, dok su živjeli u Milanu. U tim vintage kreacijama uvijek je zapažena, a to je, smatra, njezin doprinos održivosti modne industrije.
‘Odjeća se tada šivala od kvalitetnijih materijala, a sve što sam kupila u finim buticima imalo je oznaku ‘Made in Italy’. Neke od tih haljina odjenula sam možda samo desetak puta, a nakon kemijskog čišćenja još uvijek izgledaju kao nove. Drago mi je da se u svijetu toliko raspravlja o zagađenju planeta zbog prekomjerne proizvodnje u modnoj industriji, a mladi umjetnici izrađuju puno lijepih stvari od recikliranih materijala. Rado bih nosila takvu torbu ili natikače, kupila nešto za uređenje doma, na glavu stavila šešir, no još uvijek radije odjenem rublje i haljinu od prirodnih tkanina’, objašnjava Leonarda Boban, definirajući svoj odjevni stil kao blago otkačeni.
U dnevnoj njezi najviše pažnje posvećuje licu i vratu. Ako kod kuće nema piling iz ljekarne, pouzdaje se u vlastitu kreativnost: napravi ga sama od sitnije mljevenog kukuruznog brašna i jogurta, a na lice ga nanosi svaki drugi dan, da joj koža bolje upije kreme. Bore oko očiju je ne brinu.
‘Kada su talijansku glumicu Anu Magnani pitali zašto, poput svojih kolegica, nešto ne zategne na licu, rekla je: ‘Toliko sam se namučila da dobijem te bore i sada da ih maknem?! Ne dolazi u obzir.’ Meni je najvažnije zdravo se hraniti’, dodaje Leonarda.
‘Uvijek sam bila sklonija voću i povrću, premda se mesa ne želim odreći. Dva puta tjedno odlazim na tržnicu blizu naše kuće u nabavu namirnica. Ako negdje putujemo, obvezno naručim da me u hotelskoj sobi čeka košara s voćem, a djeci stalno guram jabuke u ruke dok šećemo gradom. Tijekom dana pijem jako malo tekućine i uopće ne razumijem kako bih u sebe utrpala tri litre vode dnevno – što je preporuka nutricionista – kada nisam žedna. Kako sam u predmenopauzi, koristim integratore – mješavinu minerala i vitamina te kolagena. Ipak, najvažnijim za ravnotežu organizma čini mi se zrelost duha. Zvone kaže da je to i zbog života u Zürichu. Već dugo nismo imali takav red: kada on nije na putu, s djecom kod kuće i ručamo i večeramo’, otkriva Leonarda Boban.
U obitelji Boban svi se vesele zajedničkim odmorima na Antigvi i na skijanjima, no Lei je ipak najdraži njihov brod Aprea Mare 54. Mogla bi, kaže, na njemu živjeti. Ukrcaju se na sjeveru Italije, gdje je njihova jahta ‘Mi tierra 2’ usidrena, i krenu obilaziti draga im mjesta i ljude u Istri, potom oplove Kornate i vraćaju se istom rutom natrag.
‘Najveći luksuz za mene je kada smo svi zajedno na brodu, kada njih pet imamo na tih par četvornih metara s nama, i kada nakon večere svi sjedimo vani na palubi, a Zvonko i ja gledamo zvijezde. To je meni najveći luksuz – materijalni i emocionalni.’
Tekst Dubravka Tomeković Aralica
Fotografije Shkelzen Konxheli
Make up MITZI for Dior
