Rovinj su slikari, pisci i moderni turistički nomadi proglasili jednim od najromantičnijih europskih gradića. U njemu ljeti na terasama gore svijeće, a putnik namjernik – koji dođe pun znatiželje i raznih očekivanja – otići će sve prije negoli ravnodušan, i to kao obožavatelj
Bone da bati mar – dobre da pobijede more!… Svaki Rovinjanin zna što to znači; vi ne morate, ali ako namjeravate posjetiti ovaj lijepi stari grad na zapadnoj obali Istre, dobro je znati da dolazite u mjesto koje ima muzej jedinstven u hrvatskoj, posvećen batani – ribarskoj brodici koja je simbol lokalne zajednice – a koji je svrstan među dvadeset najinventivnijih Europskih muzeja.
Rovinj: Što vidjeti?
Batana, to je ključna riječ, a riječ je o najčešćemu tradicionalnom plovilu u Rovinju. Ona je svjedok rovinjske pomorske i ribarske baštine, toplo sjećanje na prošlost i ono vrijedno izraslo iz tradicije, a sadašnjost je treba čuvati, njegovati i cijeniti kao ikonu – brend za budućnost, jer je kadra ploviti ususret otvorenomu moru, baš kao što to i rovinjski turizam treba i mora.
Njenih (oko) pet i pol metara drvene duše živi je nositelj pomorske tradicije – na ulazu u spomenuti muzej možete uživati u pogledu na neke od najuspješnijih maketa batana s osebujno ukrašenim jedrima, a možda i vaš posjet doprinese jedinstvenoj svrsi te kuće, odnosno da se batana vrati u lučicu odakle su je istisnule moderne plastične brodice.
Rovinj je prepun romantike – stoga nije čudno da smo njegovo predstavljanje započeli upravo ovom romantičnom barkom. Čak i najobičnija razglednica ovoga grada u Istri ne može biti loša i tako ‘jeftina’ poput većine sličnih na kioscima primorskih mjesta, jer i usputna snimka, primjerice večernje vizure gradske jezgre, i amatera pretvara u vrhunskog fotografa. Naprosto nije moguće loše snimiti taj grad, prepun boja i skladnih kompozicija, kao stvorenih da budu zahvalna kulisa jednoga značajnog umjetničkog djela.
Rovinjska galerija snova
Na Obali Vladimira Nazora rovinjska je galerija ADRIS sjecište likovne ljepote i kvalitetan projekt suradnje kulture i gospodarstva. Veliki Edo Murtić pobrinuo se da keramički zid ispred galerije postane njezin simbol, ‘točka na i’ njegovog stvaralaštva i same institucije – kao i onih koji su tamo izlagali ili se usrdno nadaju da će i njihova djela jednoga dana tu pred rovinjsku i namjerničku javnost. Galerija ADRIS nezaobilazna je rovinjska doživljajna adresa, jer popisom dosad ugošćenih zaokružuje panteon umjetnika koji su obilježili hrvatsku umjetnost prošlog stoljeća. Bukovac, Medović, Crnčić, Vidović, Meštrović, Gliha, Račić, Becić, Kraljević, Kulmer… Jeste li se naježili?
Zamislite ih na jednomu mjestu, ali ne u isto vrijeme – jer, presnažni su da bi ih izdržali temelji bilo koje galerije… a u tom i jest čar. Nikada nećete znati na kojeg ćete velikana u ovoj galeriji naići, kada iz tko zna kojeg razloga posjetite Rovinj, biser istarske obale. Kultura je u duhovnosti – ili je duhovnost neizostavan dio kulture?
Duh aristokracije na Crvenom otoku
Tko to zna… Zapravo, i ne treba nam odgovor – svi ga nosimo negdje u sebi i samo mi sami možemo odrediti smjer našeg interesa spram jednog ili drugog. U svakom slučaju, grad Rovinj nudi pregršt toga što može nahraniti vaše potrebe za duhovnošću i kulturom istovremeno.
Dvorci i ljetnikovci na otočićima rovinjskoga arhipelaga pripovijedaju povijesnu priču: tamo vam je duh aristokracije nadohvat ruke. Svojim stilskim obilježjima otkrivaju ljepotu zaboravljenog svijeta i vremena. Na Crvenom otoku je u ranomu srednjem vijeku izgrađen benediktinski samostan, koji se kasnije spominje kao samostan Sv. Marije i Sv. Andrije. Sredinom 15. stoljeća obnovili su ga franjevci, a stjecajem povijesnih okolnosti, tek nakon što ga kupuje ugledna obitelj njemačkoga grofa Georga Hutterotta, ovaj otok doživljava pravu renesansu.
U njegovoj udobnosti i bujnoj mediteranskoj vegetaciji oko dvorca uživali su prijestolonasljednik Franz Ferdinand, bavarska princeza Marija Terezija, princeza Stefanie von Habsburg, mnogobrojni vojvode i nadvojvode, manje poznate okrunjene glave, respektabilna gospoda iz redova bogatoga građanstva… Na Crvenom otoku obavezno posjetite ribarski restoran Lanterna; jedinstveni užitak pružaju okusi i mirisi istarske kuhinje – uz pogled na romantične samostanske zidine kojima je okružen.
Otok Sveta Katarina ima najljepši pogled na Rovinj
Susjedni otok Sveta Katarina austrijski je nadvojvoda Karl Stefan kupio za 516 kilograma srebra – da bi ga prodao za 2.333 kg istoga plemenitog metala poljskom grofu Ignazu Karolu von Korwin Milewskom, koji ga je sustavno pošumljivao i na njemu izgradio otmjen dvorac. Otok danas pripada gradu – a čini se da je Rovinj time kupio čarobno ogledalo, jer se upravo otamo pruža najljepši pogled na stari dio grada. Nekoć je u njemu uživala europska aristokracija – danas mi.
Na Sv. Katarini je istoimeni hotel, pri gradnji kojega su u novo zdanje integrirani ostaci dvorca, dajući hotelu romantičnu notu austrijskoga stila. I tako s tih otoka uživate u pogledu na grad umjetnika, ribara, ugostitelja i vedrih stanovnika, uživate u pogledu na njegove kamenite uličice i slikovita pročelja, a s visokoga crkvenog tornja – čvrsto držeći kormilo grada – na vas budno motri sveta Eufemija.
Legenda o Svetoj Eufemiji
Najveći i najznačajniji gradski spomenik upravo je crkva Svete Eufemije, smještena na vrhu poluotoka. Barokna građevina venecijanskog stila ime je dobila po djevojci koju su, kao petnaestogodišnjakinju, zarobili Dioklecijanovi vojnici i – budući da se nije htjela odreći kršćanstva – mučili i naposljetku bacili lavovima… koji su je usmrtili, ali ne i proždrli njezino tijelo! Predaja kaže da je, nakon velikog nevremena, u zoru 13. srpnja godine 800, do obale pred Rovinjem doplutao mramorni sarkofag s njenim tijelom.
Ovo se čudo danas obilježava svetkovanjem 16. rujna, dana Sv. Eufemije, gradske zaštitnice, kada se tradicionalno blaguje ovčetina s kiselim zeljem (ovca z kapuzom, po domaću), uz fritule. Kada se uspnete na vrh brijega, pa podno crkve Sv. Eufemije na stoljetnim izlizanim bijelim kamenim stubama postanete svjesni ljepota što vas okružuju, znajte da će i vaša priča u Rovinju ostaviti trag.
Grisia je najvažnija ulica u Rovinju
Najvažnija rovinjska ulica koja vodi do vrha brda zove se Grisia – a puna je malih galerija na otvorenom. Doživjet ćete ju kao hodočašće s mnogo rituala. Ona je izazov mnogim ljubiteljima umjetnosti: tamo su strateški raspoređeni slikari, kipari, grafičari, djeca umjetnici, pjesnici i vlasnici kuća koji – za istoimene svečanosti – nude svoje ulaze, zidove i ljubaznost! Povijesni dio grada na poluotoku splet je uskih uličica, a tijekom šetnje valja gledati pročelja kuća i uživati u starinskim prozorima i bojama… pazeći da se ne okliznete na kamenu uglačanom milijunima koraka!
Glavna gradska ulica, Carera, puna je kafića i trgovina, malih prolaza i – naravno – ljudi. U Rovinj je šteta doći na samo jedan dan, a došli u prolazu ili na ljetovanje, (pre)spavati možete u zaista velikom – i visokom – stilu. Hoteli Monte Mulini, Lone, Grand Park Hotel pružit će vam vrhunsku kvalitetu svih sadržaja, posebice restorana i vinskih podruma s visoko personaliziranom uslugom. To su hoteli sa snažnim i jedinstvenim vizualnim identitetom, predvodnici luksuznog turizma u Hrvatskoj.
Rovinj je predvodnik luksuznog turizma
Okruženi su bujnom mediteranskom vegetacijom stoljetne park-šume Zlatni rt, koja opušta, smiruje i hrani duh. Što tamo možete očekivati?… Recimo, masažu čokoladom ili medom – probali ste? A što kažete na luksuzni tretman zlatom?Ili obrok u restoranu Monte vrijedan vrijedan Michelinove zvijezdice.
U svakom slučaju, sjećanja na boravak u Rovinju starit će s vama baš poput patine na zlatu. Blještavilo će postati toplo, mekano svjetlo što pada na vaše uspomene. Kažu da su zdravlje, harmonija tijela i duha, temeljni turistički trend 21. stoljeća. Rovinj, modri istarski biser, to umije prepoznati.
Rovinj su slikari, pisci i moderni turistički nomadi proglasili jednim od najromantičnijih europskih gradića. U njemu ljeti na terasama gore svijeće, a putnik namjernik – koji dođe pun znatiželje i raznih očekivanja – otići će sve prije negoli ravnodušan, i to kao obožavatelj.
Fotografije Nico Martinez, Maistra, Unspash, Pixsabay
