Joško Berket: Ispovijest kapetana



8 min

Tvorac Marine Kaštela progovara o tom posebnom projektu, od početka ideje do današnjih dana, ali i o važnim pitanjima zaštite okoliša i dobročinstvima koja su dio njegova životnog puta

Najpoznatiji kaštelanski kapetan Joško Berket u svojoj karijeri došao je do položaja pomorskog kapetana prije negoli se otisnuo u menadžerske vode u pomorstvu. Tijekom tog razdoblja, prije dvadeset godina je započeo s projektom izgradnje Marine Kaštela, koja je po mnogo čemu jedinstven projekt izgrađen na hrvatskoj obali u posljednjih trideset godina. Ona ne bi bila jedinstvena da njezin tvorac nema odličnu procjenu i čvrstu kapetansku ruku kojom ostvaruje svoje projekte.

Osim što je uspješan poduzetnik, gospodin Berket je aktivan i u lokalnim političkim vodama, jer je obnašao funkciju kaštelanskog gradonačelnika kao nezavisni kandidat. Također, pomaganje drugima uvijek mu je bilo pri srcu, na temelju čega su izrasli mnogi, danas uspješni humanitarni projekti. Teško je sve to staviti u jedan novinski tekst, ali smo barem malo zagrebali po površini pitanjem kako je projekt njegove marine započeo.

marina Kaštela zračni pogled na vezišta i jahte
Marina Kaštela jedinstveni je projekt u sklopu kojeg, uz privatne i čarter jahte, postoje vezovi za komunalne brodice

‘Prije dvadesetak godina sam plovio i u inozemstvu imao firmu u pomorskom menadžmentu. Počinjao sam i s čarterom kupovinom pet Bavaria jedrilica koje su bile na vezu u ACI marini. Tada su mi dolazili ljudi svaki tjedan i nudili prilike za ulaganje jer su mislili da imam viška novca, a oni valjda viška pameti. Neki su bili dobronamjerni, a neki su se htjeli okoristiti. Tada mi je prišao jedan čovjek kojeg sam znao iz viđenja, i koji je bio u lokalnom ribičkom društvu, i kazao da im treba strateški partner. Zvao se Čedo Mihaljević. On mi je pokazao prijedlog za marinu i prvi put u životu sam doživio da netko ne traži ništa za sebe. Znao sam da je dobričina i cijenjen u lokalnoj sredini, ali sam mislio da nema baš smisla za biznis da bi ulijevao povjerenje. Kada mi je pokazivao projekt, ‘u jedan put’ on vadi riješenu prostornoplansku dokumentaciju! To je ‘Biblija’ svake priče, od ideje do projekta, i jako ju je teško dobiti. Došao je i s generalnim i lokalnim urbanističkim planom u kojem se nalaze i sportska lučica i luka nautičkog turizma.

Marina je tada u planu imala 180 vezova, a ja sam mislio da je to baš zgodno za proširiti se s čarterom, grubo rečeno. U Grazu je bila banka koja me pratila, a njezin direktor dr. Bruckbauer bio je strastveni nautičar, koji je počeo ploviti Jadranom još šezdesetih godina i koji je bolje poznavao naše uvale od mene, primjerice, pokazivao mi je fotografije Palmižane prije ACI-ja. On je u tome vidio budućnost i nije tražio hrvatsku kolateralu, već naše privatne imovine u Austriji. Napravili smo studiju isplativosti i on je dao kredit za prvih šest milijuna eura. S vremenom smo dobili luku posebne namjene od državnog značenja, a u prvom planu, koji je prezentiran Gradu Kaštela, marina je bila točno onakva kakva je danas. Uključivala je jedriličarski centar i bazen, a ja sam dodao SPA centar i s time smo donekle zaokružili našu priču.

Koliko ste do sada uložili u marinu?
Ulagali smo postupno. U početku sam kazao Čedi da nemam novaca za takav projekt, ali marina nikada nije dizala dobit, živjeli smo od drugog biznisa, i sve ulagali u daljnji razvoj. Procjenjujem da smo tako ukupno uložili tridesetak milijuna eura.

novouređeni dio zgrada u Marini Kaštela
Organizacijom jedriličarskih regata novouređeni dio marine dobio je dodatno značenje

Važnu ulogu imao je i veslački klub?
Devedesetih godina, čim je prestao rat, osnovali smo veslački klub u Kaštelima, koji sam ja mogao financirati. Našao sam ekipu lokalnih prijatelja, te smo uz neke ‘malomišćanske otpore’ to i realizirali. Zamislio sam da bi moja tvrtka u Hrvatskoj koja proizvodi profit mogla biti sponzor tog projekta, pa su Čedina ideja o marini i moja o firmi koja je uključivala čarter glavna dva razloga zašto je nastala Marina Kaštela. Ta priča je potrajala do danas, upravo smo prikupili 50 posto novca za kupovinu novog četverca za veslački klub. Ne možete vjerovati koliko se ljudi javilo i uplatilo za klub, tu su bivši veslači, obitelji, prijatelji… Ostatak će uplatiti Marina.

‘Na svijetu nema većeg pritiska na kvadratni centimetar zemlje od onoga na pomorsko dobro hrvatskog dijela Jadrana’

Onda je došao i jedriličarski klub?
Jedriličarski klub je bio u planu marine, jer sam u Španjolskoj vidio da jedriličarski klubovi na otocima ne mogu biti u istom položaju kao na kopnu. Ne možete zadržati djecu na otocima ako oni nemaju neku aktivnost, klapu, folklor i sport, a ti sportovi su jedrenje i veslanje. Vela Luka je najbolji primjer, oni su ‘trali Europu’ u veslanju i danas su dobri, ali oni da bi otišli na regatu, moraju otići s otoka, prespavati kod nas, otići na regatu, opet prespavati kod nas i tek onda trajektom otići kući. Isto je i s hvarskim jedriličarima. Također, veslanje i jedrenje su sportovi u koje roditelji šalju djecu znajući da će završiti fakultete, poslije smo dodali i odbojku, također je smatrajući akademskim sportom.

Svaki fakultet u svijetu koji drži do sebe ima veslačku ekipu. To nije Berket izmislio, to je akademski sport zato što možete i završiti fakultet i biti vrhunski sportaš, kao idealan spoj. Imamo danas sto djece i dva trenera, a sada obnavljamo i veslački dom, koji je temelj kluba, i koji će zauvijek biti u vlasništvu Grada Kaštela i kada Berketa ne bude. To je najljepša zgrada u Kaštelima, bivših trgovaca vina obitelji Prkut. Tko će davati novac i koja će biti djeca u klubu nije važno. To je usporedivo s Marjanom, kada su se prije više od sto godina ljudi odlučili pokloniti zemlju, nije bilo važno koja će djeca trčati po njemu…

Joško Berket s obitelji
Joško Berket s obitelji

Pomaganje je važan dio vašeg života?
Nisam ja to izmislio, u to vrijeme samo mi je bilo važno kako odgojiti svoju djecu, jer danas imam četvero djece i pet unuka, s ovo dvoje mlađe djece i nadom da će još biti unučadi. Nema šanse da ćeš odgojiti svoju djecu ‘kako Bog zapovida’ ako ti je poslovna priča jedina i na prvom mjestu. A od drugih sam u Austriji naučio da oni koji nešto postignu moraju živjeti ‘low profile’ ili će ti imovina ‘izist dicu’. Jako je grubo kada nemate, ali još je gore kada imate puno. Ima jedna izreka koja kaže da ‘ne možeš dobiti za života ovdje plaću’. Ako dobiješ ovdje plaću zato što radiš dobro, onda je gotovo, a ako ne dobiješ, onda ćeš je dobiti ‘gori’. Ja u to vjerujem, jako je važno pomoći onome koji ti ne može vratiti jer ako može vratiti, kakva je to pomoć? Mi od početka imamo mjesečne stipendije za djecu s potrebama.

A moja djeca se s njima druže, osim sportske imamo i bosansku priču s više od dvjesto djece koja svake godine dođu kod nas. I naša djeca se druže s njima, i dobiju iskustvo druženja s ‘normalnom’ djecom. Uvijek povezujem davanje i imanje. Kada imaš puno, imaš veliku opasnost da će ti djeci ‘udrit u glavu’ i onda te stipendije i bosanska djeca stvaraju balans. Najveća mi je satisfakcija bila kada smo išli u male bosanske varoši u kojima žive Hrvati, a časne sestre su mi najviše pomogle i nekoliko fratara koji su selektirali kome treba najviše pomoći, uključujući pravoslavnu i muslimansku djecu. Više su oni meni pomogli nego ja njima. Ovo ljeto je jedini problem što su ukrajinska djeca zamijenila bosansku.

I vaša djeca su danas preuzela sličan pogled na život?
Luka je sada izrazito aktivan u Mirnom moru, sada je on to pokupio, Katarina je preko ljeta prevoditelj za Mirno more, a Fabijan je student prava u Beču i uključio se u bečki ogranak organizacije s kojom svakog rujna u našoj marini ugostimo 1100 ljudi, doktora i bolesne djece. Sada je to i njima gušt. Također, moja djeca nemaju auto jer im u Lyonu i Beču ne treba, a naučili su se služiti gradskim prijevozom ili unajmljenim vozilom kada im treba. Mi nemamo ni jahtu, već iz svog čartera organiziramo po koji tjedan jedrenja. Iako bi se mlađa djeca nekad htjela malo pokazati.

Joško Berket
‘Jako je grubo kada nemate, ali još je gore kada imate puno’

Kakva je vaša poslovna filozofija?
Ja sam kapetan duge plovidbe i gradio sam se kroz navigaciju i kasnije menadžment, nisam nikakav profesionalni developer. Sada nam stalno dolaze potencijalni kupci marine sa završenim najboljim školama na svijetu, a ja sam uvijek konzervativan, a kapetana poput mene samo u Splitu ima 300. Svi smo iz iste škole izašli i istog Jadroplova, i sada isto mislimo jednako. Kod ulaganja se stoga ponašam kapetanski, ne smije brod ići ‘šoto’, moraš uvijek biti u plusu.

Kakav je plan za budućnost marine?
Imamo zakonsko pravo na produljenje, te idemo sa zahtjevom za dva nova gata u servisu i dva nova komercijalna gata u okviru postojeće koncesije, jer unutar nje plaćamo površinu koja nije iskorištena. Nabavit ćemo novi travel lift od 240 tona i napraviti betonsku kadu za njega, uredit ćemo i neke zgrade. Također, na području bivšeg Jugovinila predajemo lokacijsku dozvolu za luku posebne namjene nautičkog turizma, uz uvjet da se sanira prostor bivše tvornice. Ušlo je u proceduru, pa će biti studija utjecaja na okoliš, pa plan sanacije da bi Jugovinil postao gradska šetnica, a morski dio marina od 280 vezova.

Joško Berket na najstarijoj hrvatskoj regati - Mrduji
Joško Berket okušao se i u političkim vodama kao gradonačelnik Kaštela, ali ponosi se i pobjedom na Mrduji, najstarijoj hrvatskoj regati

Danas je naša obala pod velikim pritiskom. Kako na to gledate?
To predstavlja ogroman problem i mi jednostavno trebamo učiti od drugih. Mora se proglasiti da Jadran na neki način bude tretiran kao nacionalni park s utvrđenim načinom ponašanja. Činjenica je da su svi ‘galamdžije’ koje je potjeralo s Ibize i Mallorce došli kod nas. Tamo je uveden zakon o dopuštenoj količini buke, jednostavno rečeno, ne može svaka vala postati Zrće. Ako si na sidru, možete drmati do zore. Na svijetu nema većeg pritiska na kvadratni centimetar zemlje od onoga na pomorsko dobro hrvatskog dijela Jadrana, koje nam je Bog dao. Primjerice, za more i pomorsko dobro u Italiji ima četiri ili pet državnih organizacija koje o tome brinu, uz petnaest tisuća zaposlenih. U Zagrebu imamo dvadeset ‘genijalaca’ koji o svemu tome brinu, što je jednostavno nemoguće. Po meni se treba drukčije organizirati uz petsto ljudi koji će o tome brinuti.

Na cijelom području Jadrana treba odrediti granicu pomorskog dobra, a lokalne zajednice će imati puno više koristi ako to odlučimo samo u nadležnom Ministarstvu. Oni su za to stručni, i o tome se mora brinuti onaj koji je za to odgovoran. Tu ima jedan problem – morate se brinuti za nasljeđe, ali i za to što ćete ostaviti budućim generacijama. Jadran se ne može pretvoriti samo u partijanersku destinaciju. Moramo paziti da uvijek ima prostora za vlasnike brodova, one prave nautičare, a posebno lokalne ljude kojima pripada pravo krstariti Jadranom s manjim brodovima. Sa sadašnjim cijenama vezova i bova po otocima to je nemoguća misija. Zato treba iz jednog mjesta napraviti plan za cijeli Jadran. Ovako pilamo granu na kojoj sjedimo, jer ako nam turizam ide u stihiju… Kako je sada krenulo, toliko smo atraktivni da će se sve pokupovati. Postoji primjer Bleda, to je i plan Schladminga, ne može stranac zarađivati na snijegu Schladminga, niti kupiti pola Bleda samo zato što ima novca… Tako se može zaštititi Hvar ili Brač. Nema vrjednijeg mjesta na svijetu danas od hrvatske obale.

Tekst Darko Šupuk
Fotografije Archives Joško Berket

Share this article:


Besplatni Newsletter

Pretplatite se za ekskluzivni sadržaj, vijesti i posebne ponude

Besplatni Newsletter

Pretplatite se za ekskluzivni sadržaj, vijesti i posebne ponude
yachts.croatia
Let us open your eyes to Croatia!
Follow #YachtsCroatiaMagazine, find the magazine on the nearest newsstand & read us on the link above
yachts.croatia
Let us open your eyes to Croatia!
Follow #YachtsCroatiaMagazine, find the magazine on the nearest newsstand & read us on the link above