Željko Baotić: Vizija iza uspjeha Dalmatia Boat showa

U Marini Baotić u travnju je održan još jedan, drugi po redu, nautički sajam pod nazivom Dalmatia Boat Show. Ove godine mogli smo vidjeti značajno veći broj izlagača nego lani, a uređenost sajma nas je podsjetila na međunarodno iskustvo koje organizacijski tim unosi u, možemo slobodno kazati, najuređeniji hrvatski sajam. Na njemu su bili prisutni svi najvažniji brendovi srednjeg segmenta tržišta koje gospodin Baotić i vidi kao najznačajniji dio nautičke ponude.

KAKO STE ZADOVOLJNI SAJMOM?

Nakon 2022. i 2023. godine, koje su bile fantastične za nautiku, 2024. mi čarteraši i prodavači brodova osjetili smo veliki pad, u čarteru se on broji smanjenjem prodanih tjedana i cijena, a u prodaji procjenjujem da je pad bio i do 40 posto. Usprkos tome, moj tim uspio je dobiti 30 posto više izlagača. Naš trud i angažman prošle godine je primijećen, a ove godine imamo i dosta međunarodnih izlagača, iz cijele regije, što je jako dobar znak.

KAKO VIDITE BUDUĆNOST SAJMA?

Dobili smo glavne izlagače, glavni prodavači s hrvatskog tržišta su svi tu. Potrudit ćemo se ne samo dobiti brodove od 10 do 15 metara, nego možda i koji veći, ali to ovisi i jesu li ti brodovi zastupnicima dostupni. Svi znamo da živimo u ‘piramidi’ i da uglavnom živimo od srednjeg sloja, čiji prodavači su uglavnom svi zastupljeni. Za budućnost ima i jedna dobra stvar. Mi ćemo po potrebi sajam uvijek moći proširiti. Kada imate vlastitu marinu, onda je moguće dosta jednostavno 20 posto prostora proširiti.

SPOMENULI STE I KRIZU, KAKO VI VIDITE BUDUĆNOST NAUTIKE? 

Jako je bitno, i to se pokazalo uvijek dobro, da glavni igrači ostaju do kraja. Oni brzo vide promjene na tržištu, brzo vide da oni nešto trebaju promijeniti, ili smanjiti lager ili uzeti neke nove brendove i slično. Mi smo svi više od 25 godina u nautici, i ona kao takva sigurno neće stati, uvijek će se ploviti. Povezanost čovjeka s prirodom je esencijalna. Ljudi koji žive u velikim gradovima Europe više nemaju dodira s prirodom i zato idu na skijanje i jedrenje. Oni misle da idu na skijanje, ali zapravo se vraćaju svojim korijenima. Uvijek je bilo bogatih koji si to mogu priuštiti, a mi imamo sad sreću da je skoro svaki brodić dostupan svim slojevima. Tu komunikaciju s prirodom ne možete napustiti.

MOŽETE LI POVUĆI PARALELU S NJEMAČKOM?

Nijemci su uvijek malo oprezniji narod, a svi ljudi koji su došli do novca doživjeli su neke krize u svom životu. Unatoč tome, kada počnete prodavati brendove 'preko milijun' shvatite koliko na tržištu ima ljudi koji imaju novca, i ako se 'zaljube', onda će taj segment uvijek ići. Oni to ne financiraju iz mjesečne plaće, milijun eura nekim ljudima ne znači gotovo ništa. Pa tako ja za sebe kažem da imam najbolji posao na svijetu, jer poslujem samo s ljudima koji imaju samo luksuzne, a ne egzistencijalne probleme.

KAKO IDE BAOTIĆ YACHTINGU OVE GODINE?

Moram kazati dobro, kvaliteta naših brendova nas nosi. De Antonio ima fantastičan dizajn i odlično ide, o Axoparu ne moram puno pričati, oni na istoj platformi imaju tri do četiri modela sa zavidnim performansama koje vi najbolje poznajete.

IMALI STE EMOTIVNO OTVARANJE SAJMA, NA KOJEM STE SE ZAPITALI I DO KADA ĆE HRVATI ŽIVJETI U HRVATSKOJ, IAKO NAS NITKO ODAVDE NE TJERA? 

Hrvatska ima očiti demografski pad, idem od svog djeda koji je imao četrnaestero djece, ima 40 unučadi, 68 praunučadi i 24 šukununučadi. Znači, od 1907., kada se on rodio, moj djed Josip je sa svojom suprugom Anom napravio potomstvo od 140 ljudi. Jedan dio otišao je u Kanadu, jedan dio u Meksiko, jedan dio u Njemačku. Što želim time kazati? Oni su se razišli, a mi smo mala nacija.

Istina, nitko nas ne tjera iz svoje zemlje, međutim moramo biti toga svjesni. To se vidi sada kada dolazi strana radna snaga, kada Hrvatska ekonomski prosperira. Bit će veliko pitanje možemo li mi asimilirati sve te došljake, baš kako smo i mi kroz povijest asimilirani, stvorivši jedan dobar miks, što se dobro vidi u sportu. Moramo jačati osjećaj, ljubav prema domovini, jer se to danas rijetko nađe. U Njemačkoj neke skupine uopće ne znaju što je to domovina. To su uništili iza Drugog svjetskog rata i praktički sami uništavaju svoju naciju, i ja se najviše plašim da se to ovdje ne dogodi.