Kate McCue: Prema novim horizontima

Prva Amerikanka koja je postala kapetanica megakruzera Kate McCue nakon gotovo tri desetljeća na moru privremeno se povukla sa zapovjednog mjesta. Govori o vodstvu, luksuzu, Dubrovniku i onome što bi je moglo ponovno vratiti za kormilo.

KOJI VAS JE DIO KARIJERE NAJVIŠE OBLIKOVAO KAO KAPETANICU?
Mislim da su me najviše oblikovale godine prije nego što sam postala kapetanica. Kao kadetkinja, a zatim napredujući kroz časničke pozicije na palubi, upoznala sam svaki segment operacija i, što je još važnije, naučila kako je biti osoba koja prima odluke, a ne ona koja ih donosi. Vrlo brzo naučite da vodstvo nije samo u tome da imate odgovor. Važno je kako komunicirate, kako se odnosite prema ljudima pod pritiskom i vjeruje li vam vaš tim kada stvari ne idu prema planu. Do trenutka kada sam postala kapetanica radila sam s nekim nevjerojatnim liderima, ali i s onima koji su mi pokazali upravo kakva ne želim biti. I jedno i drugo bilo je jednako vrijedno iskustvo.

TKO JE KATE MCCUE KADA NIJE CAPTAIN KATE?
To je nešto što zapravo tek sada otkrivam. Gotovo 30 godina moj su identitet i moj život bili potpuno isprepleteni s morem. Volim biti Captain Kate, ali Kate je i partnerica, kći, sestra, prijateljica, ljubiteljica životinja, putnica i netko tko je beskrajno znatiželjan. U srcu sam i dalje itekako kapetanica. Sada samo imam više prostora otkriti što se još može uklopiti uz taj dio mene.

ŠTO VAS JE PRIVUKLO SVIJETU LUKSUZNIH JAHTI I PROJEKTU FOUR SEASONS I?
Privukla me prilika da sudjelujem u stvaranju nečega od samog početka i da iskusim mnogo intimniju stranu gostoprimstva na moru. Na megakruzeru upravljate plutajućim gradom. Na jahti s nešto više od 200 gostiju sve postaje mnogo osobnije. Poznajete goste. Oni poznaju vas. Odnosi među članovima posade prisniji su, a i ritam života na brodu drukčiji je. Operativno gledano, odgovornost nije ništa manja, ali način na koji doživljavate plovilo jest drukčiji. Mnogo ste bliže svakom detalju, svakom odjelu i svakoj interakciji s gostima.

ŠTO KAPETAN MOŽE DONIJETI PROJEKTU JAHTE TIJEKOM NJEZINE GRADNJE?
Preuzeti zapovjedništvo nad brodom koji je već u plovidbi znači ući u postojeći sustav. Pridružiti se projektu dok je plovilo još u gradnji znači sudjelovati u stvaranju tog sustava. Tijekom gradnje kapetan je uključen u sve, od rasporeda na zapovjednom mostu i navigacijske opreme do operativnih procedura, sigurnosnih sustava, načina rada posade i praktičnih pitanja o tome kako će brod funkcionirati kada zaplovi. Neki nacrt može izgledati savršeno na papiru, ali netko tko je desetljećima upravljao brodovima može ga pogledati i odmah pomisliti: ‘Ovo će biti problem u dva ujutro, po lošem vremenu.’ Nakon godina provedenih na moru skupite tisuće malih lekcija o tome što u praksi funkcionira, a što postaje nepotrebno komplicirano kada je brod jednom u službi. Faza gradnje pruža priliku da ta iskustva primijenite prije nego što nešto postane trajno. Svakako je bilo područja u kojima je moje iskustvo utjecalo na rasprave, posebno kada je riječ o funkcionalnosti zapovjednog mosta, operativnim procesima, sigurnosti i tome kako će ljudi koji ondje rade zaista koristiti pojedine prostore. Ne preuzimate samo plovilo. Pomažete mu udahnuti život.

ŠTO ZA VAS ZNAČI PRAVI LUKSUZ NA MORU?
Za mene su pravi luksuz vrijeme i sloboda. Prekrasno okruženje, iznimna hrana i vrhunska usluga svakako su važni, ali najveći je luksuz osjećati da vas netko vidi i da vas ništa ne požuruje. To je sloboda da ostanete malo dulje jer je zalazak sunca spektakularan, da destinaciju doživite bez osjećaja da ste dio mase i da oko sebe imate ljude koji predviđaju vaše potrebe, a da pritom cijelo iskustvo ne djeluje iscenirano. Iz perspektive kapetanice, luksuz je kada je sve ono složeno što se događa iza kulisa gostu potpuno nevidljivo.

KOJI DIO KAPETANOVA POSLA GOSTI RIJETKO RAZUMIJU?
Koliko se velik dio tog posla svodi na predviđanje. Ljudi često zamišljaju kapetana kako stoji na zapovjednom mostu i upravlja brodom, ali najveći dio posla odnosi se na donošenje odluka mnogo prije nego što nešto postane problem. Dobar dan na brodu gostu može izgledati kao da se nije dogodilo ništa posebno upravo zato što su iza kulisa doneseni deseci odluka kako bi tako i ostalo.

ŠTO VAM DANAS VIŠE ZNAČI: BITI PRVA ILI VIDJETI SVE VIŠE ŽENA KOJE IDU VAŠIM STOPAMA?
Vidjeti više žena koje dolaze nakon mene. Biti prva bila je nevjerojatna čast, ali nikada nisam željela da priča završi sa mnom. Cilj nikada nije bio da budem jedina žena na tom zapovjednom mostu. Cilj je bio da to postane normalno. Danas mi najviše znači kada upoznam žene koje mi kažu da su odabrale pomorsku karijeru zato što su vidjele nekoga poput sebe kako to radi. Godinama koristim jednu rečenicu: ‘If you can sea it, you can be it.’ Pravi uspjeh bit će kada sljedeća generacija više ne bude morala zamišljati je li nešto moguće jer je već vidjela da jest.

JE LI VAŠA POVEZANOST S HRVATSKOM PROMIJENILA NAČIN NA KOJI NJEZINU OBALU DOŽIVLJAVATE SA ZAPOVJEDNOG MOSTA?
U potpunosti. Kada Dubrovniku prilazite s mora, nemoguće je ne primijetiti koliko je lijep, ali za mene on više nije samo još jedna spektakularna luka. On je obitelj. To je mjesto iz kojeg dolazi moj suprug Nikola, u kojem živi njegova obitelj i koje je dio mog života gotovo dva desetljeća. Jedna od najdražih uspomena mi je uplovljavanje u Dubrovnik dok su Nikola i moj svekar stajali na Mostu dr. Franja Tuđmana i gledali kako manevriram Celebrity Beyondom prema luci. Peljar je primijetio kako je tradicionalno upravo supruga ona koja stoji na brdu i čeka povratak supruga s mora. Tog smo dana zamijenili uloge. Suprug je stajao na kopnu i gledao svoju suprugu kako dovodi brod kući. Uplovila sam u stotine luka diljem svijeta, ali Dubrovnik će za mene uvijek biti drukčiji.

ŠTO BI VAS MOGLO PONOVNO VRATITI ZA KORMILO?
Došla sam do trenutka u životu kada sljedeća prilika ne može biti samo još jedan brod. Moralo bi to biti nešto što me zaista uzbuđuje, nešto inovativno, smisleno i dovoljno drukčije da osjećam kako doprinosim nečim većim od samog čina i funkcije. Željela bih prave ljude, pravu kulturu i slobodu da pomognem oblikovati nešto posebno. Nikada nisam rekla da sam završila s morem. S razlogom zadržavam kapetansku licencu. Kad bi se pojavio pravi brod i prava prilika, svakako bih je razmotrila.