Zlatko Dalić

by Yachts Croatia

Kao izbornik nogometne reprezentacije, Zlatko Dalić autor je zaslužan za najveći uspjeh u povijesti hrvatskog momčadskog sporta

Zlatko Dalić voli nemoguće misije. Prije devet godina otisnuo se u nepoznato. U Saudijskoj Arabiji postao je trener novog prvoligaša Al-Faisaly. U manje od dvije godine klub je postigao najveće uspjehe u povijesti, a Zlatko Dalić proglašen je za najboljeg trenera lige. U idućih nekoliko sezona je kroz vođenje nekih od najpopularnijih klubova Bliskog istoka – saudijskog Al-Hilala te Al-Aina iz Ujedinjenih Arapskih Emirata – i brojne trofeje postao neslužbeni nogometni kralj tog dijela Azije. Nemoguća misija broj 2: 7. listopada 2017. Zlatko Dalić preuzeo je hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Samo dva dana uoči ključne utakmice kvalifikacija u Ukrajini ‘vatreni’ su bili tigar od papira. Sjajni igrači u vodećim europskim klubovima bili su samo prosječna momčad koja se mučila protiv višestruko slabijih suparnika. S dva gola Kramarića Hrvatska je prošla Kijev, Dalić je prošao prvo čistilište za Mundijal. Protiv Grčke u dvije utakmice dodatnih kvalifikacija, Hrvatska je osigurala nastup na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Zlatko Dalić dobio je mir za slaganje mozaika. Potom se dogodilo ljeto 2018. Ljeto iz snova. Redom su padale Nigerija, Argentina, Island, Danska, Rusija i Engleska. Veliko nogometno srebro postalo je najveći uspjeh hrvatskog momčadskog sporta u povijesti. Hrvatska je slavila danima, sport je još jednom pokazao koliko je moćan. Skoro godinu dana nakon finala u Moskvi, Zlatko Dalić je i dalje ‘rasprodan’ poput rock-zvijezde. Kroz promociju knjige ‘Rusija naših snova’ po Hrvatskoj nanovo proživljava slavne ruske dane.
Kada vratimo vrijeme unatrag, sedmi je listopada bio ključan za cijelu priču. Postali ste izbornik jedne momčadi opterećene prošlošću koja, unatoč sjajnim individualcima, nije izgledala dobro. Jeste li razmišljali o tome prije preuzimanja posla?
Nisam, jer da jesam, možda ne bih ni prihvatio posao. Kada su me zvali ljudi iz Saveza reagirao sam emotivno jer sam oduvijek htio biti izbornik hrvatske nogometne reprezentacije. Znao sam da to želim, hoću i mogu. U tom me trenutku nije bilo briga za sve negativnosti oko igrača, reprezentacije, Saveza, nogometa… Bilo mi je bitno stvoriti jedan pozitivni pomak. Kako je bilo samo dva dana do utakmice s Ukrajinom, bavio sam se samo mišlju kako da prođemo Kijev. Sve ostalo je u tom trenutku bilo nebitno. Jer da nismo bili dobri u Kijevu, teško da bismo mogli rješavati i ostale probleme.

Zlatko Dalic

Igrače nije učio igrati nogomet, bio je menadžer koji im je u ključnim trenucima davao samopouzdanje

Spomenuli ste tih ključnih 48 sati uoči Kijeva. Dečki su tu utakmicu dobili 2:0. Menadžerskim rječnikom, zaustavili ste propadanje brenda. Koja taktika je upalila, pritom ne mislimo na nogometnu?
Naši ljudi su dosta često od svega skloni raditi atomsku fiziku. Ciljevi koje sam si postavio bili su: harmonija u momčadi i stvaranje zajedništva radi višeg cilja. Taj viši cilj je bio prolazak dalje. Sa svakim sam igračem odradio individualne razgovore kako bi ih opipao i vidio što im paše. S ljudima treba razgovarati, ne postoji kompjutorski program koji to može simulirati. Kod menadžmenta s ljudima najbitnija je socijalna inteligencija. Ako vodite jednu skupinu ljudi, oni vam trebaju vjerovati kako ste vi prava osoba koja ih može dovesti do cilja. Zvuči jednostavno, ali pobjednički mentalitet je jedna od najbitnijih stvari u vrhunskom sportu. Pobjeda protiv Nigerije dečkima je otvorila oči, a nakon Argentine su postali lavovi. Na koncu su oni mene gurali naprijed.
Većina hrvatskih igrača članovi su velikih europskih klubova. Kako se postaviti prema ljudima koji su u svojim karijerama prošli Mourinha, Guardiolu, Ancelottija, Zidanea i brojne druge velike trenere. Kroz rad u klubu odnos igrača i trenera razvija se tijekom cijele sezone, a izbornik ima samo nekoliko tjedana za uštimavanje orkestra…
Nakon turneje po Americi dao sam za sebe jednu opasnu izjavu kako nisu samo izbornici uvijek krivi. Želio sam ih potaknuti na razmišljanje. Tim igračima nije trebao netko tko će im soliti pamet o nogometu, kod svih ovih trenera oni su ga igrali na vrhunskoj razini, ali trebao im je čovjek koji će dati samopouzdanje u ključnim trenucima, koji će ih saslušati kada im je teško, kojem će vjerovati. Naravno, kada idete malo raščlanjivati sve trenere koji su vodili ili vode naše reprezentativce, može vas uhvatiti neko strahopoštovanje ili respekt, ali ja sam se odlučio na neki svoj put. Bio sam dosljedan i samopouzdan. Igrači su u meni prepoznali čovjeka za kojeg se, figurativno rečeno, isplati kopati i raditi jer će im pomoći da ostvare veliki rezultat. Taj veliki rezultat je došao jer su oni bili složni. A koliko su bili dobra klapa, najbolji je pokazatelj večera nakon dočeka u Zagrebu. Obično se igrači razbježe nakon povratka s turnira, a ovdje su svi došli. Željeli su još jednom svi zajedno proživjeti te silne emocije.
Prema vašem opisu, bili ste im neka vrsta oca…
Momčad funkcionira poput obitelji. Netko je mama, netko tata, netko popustljiva baka, netko mlađi brat. Moj je pristup uvijek bio miran, bez vikanja, uvijek sam čekao u poluvremenu pet minuta da igrači dođu sebi. Dok u njima postoji adrenalin od utakmice, dok su još bijesni, nabrijani, ljutiti, nije bilo smisla govoriti. Tek kada su ušli u zonu komfora, krenula je analiza. Manje o onome što je bilo, a više o onome što treba ispraviti ili kako igrati dalje. Donosio sam im mirnoću.
Srebro u Rusiji postalo je sinonim za hrvatski uspjeh. Pritom ne mislimo samo na onaj sportski dio. Prema nekim mjerenjima, tijekom prvenstva stvoreno je 60 milijardi impresija o Hrvatskoj.

Zlatko Dalic

Dalićev pristup je miran, samouvjeren i dosljedan. Momčad ga je prepoznala kao vođu

Srebro u Rusiji postalo je sinonim za hrvatski uspjeh. Pritom ne mislimo samo na onaj sportski dio. Prema nekim mjerenjima, tijekom prvenstva stvoreno je 60 milijardi impresija o Hrvatskoj.
Sport je užasno moćno promotivno oružje. Hrvatska je, da se slikovito izrazim, u tom smislu nuklearna sila. Ne želim nabrajati sve vrhunske sportaše koje imamo jer ću nekoga izostaviti i uvrijediti. Više od 80 posto svijeta navijalo je za nas tijekom Mundijala. Meni je taj medeni mjesec u Rusiji, silni dočeci, pozitivna energija pokazatelj kakva Hrvatska treba biti. Sretna, jedinstvena, ujedinjena i emotivna. Pa mi smo do Trga putovali koliko traje let do Amerike. Te slike ću pamtiti čitav život i uvijek ih se sjetim kada mi je teško ili kada se treba motivirati.
San o klupi hrvatske reprezentacije ste ostvarili. Imate li još neki nogometni cilj?
Svaki trening je nova motivacija. Sport je posao u kojem teško možete živjeti na staroj slavi. Volio bih dobiti priliku u nekom dobrom klubu iz Lige petice. A nakon toga lagano povlačenje i brod. Ne mislim umrijeti na klupi. Prestresan je ovo posao za raditi u nekim godinama.
Spomenuli ste brod, s kojim u duhu Yachtsa možemo završiti razgovor…
Volim vodu i more. Kao klinac sam djetinjstva provodio na moru, a danas se najbolje opuštam u mojoj vikendici na Dravi. Jedno dugo razdoblje nisam imao vremena za pravi odmor jer su pripreme za novu sezonu započinjale u šestom mjesecu. Kad su svi na plaži, ja sam bio na terenu. Tek kada sam stigao iz Emirata prije nekoliko godina, uspio sam se odmoriti u ovom nekom našem terminu. I tada sam kupio brod jer sam želio proživjeti to iskustvo. Položio sam sve dozvole i krenuo se polako učiti. Sam ili s prijateljima. Prvo kraće đite oko Paga, a sada sam već dogurao do Brača. Imam ja još jako puno za učiti o plovidbi i brodovima, ali takav odmor mi paše. Mirna uvala s obitelji u kojoj imamo svoj mali privatni svemir.

Fotografije Damil Kalogjera & Shutterstock.com

Klaudio Marcelić
Ana Rončević