Vrboska – Nepretenciozan biser

by Yachts Croatia

Na kraju dugog kanala usječenog u sjevernu obalu otoka poput kakvog skandinavskog fjorda, Vrboska vas dočekuje skromno i pitomo. Stoga je najbolje pristupiti joj potiho, te sa strpljenjem otkriti bogatu povijest, od koje se, zbog položaja, najviše ističe ona pomorska

Možemo bez sustezanja reći kako je nepretencioznost otočnog života malo gdje tako fino osjenčana i gotovo taktilna kao u malenoj Vrboskoj, najmanjem gradiću jednog Hvara, toliko bogatog da bi skoro mogao ponijeti titulu otočnog bisera. Na kraju dugog kanala usječenog u sjevernu obalu otoka poput kakvog fjorda, Vrboska vas dočekuje skromno i pitomo, stoga joj je najbolje pristupiti potiho, te sa strpljenjem otkriti bogatu povijest, od koje se, zbog položaja, najviše ističe ona pomorska. ACI marina s gotovo 120 vezova i crpkom za gorivo siguran je i omiljen odabir mnogih skipera, naročito zbog opuštajuće atmosfere, koja je u posljednje vrijeme rijetko prisutna tijekom ljetnih mjeseci diljem Jadrana, a toliko potrebna nautičarima koji su nakon cijelog dana plovidbe željni samo mira. Za ovaj dio godine možda je najbolje vezati se uz mjesnu rivu, a većina znamenitosti, od kulturnih spomenika do šarmantne i očuvane kamene arhitekture, bit će savršena kulisa ugodnoj večeri u kokpitu. Visoko nad Vrboskom, baš na mjestu gdje dominira cijelim rukavcem, izgrađena je jedinstvena i jedna od najljepših u Europi – crkva-tvrđava sv. Marije iz XVI. stoljeća.

Jedinstvena i jedna od najljepših u Europi – crkva-tvrđava sv. Marije iz XVI. st.

Izvorno ribarsko naselje susjednog Vrbanja u srednjem vijeku poprima konture pravog naselja, pa upadi gusara nisu bili rijetkost, te je upravo nakon jednog napada turskih osvajača izgrađena i ova crkva. S vrha kampanela pruža se predivan pogled na cijeli zaljev Vrboske, pa i na jedan spomenik lokalnoj ribarskoj tradiciji – tvornici za preradu ribe, koja je vidjela puno bolje dane. Fascinantni artefakti ribarske tradicije izloženi su u jednoj od najljepših zbirki na našoj obali – Ribarskom muzeju. Kustos muzeja Mario Franičević uporan je i strastven ljubitelj maritimne baštine, i kao takav jedan od glavnih protagonista pokreta obnove tradicijskih drvenih brodova, lokalne udruge Lantina, koja je u kratkom vremenu obnovila flotu tradicijskih brodova s latinskim jedrom i kao takva je među najbrojnijima na Jadranu. Šetnjom dalje uz rivu naići ćete na legendarne natpise ispred kuća: vino, rakija, med, prošek, i ne zaobilazite ih, već uronite u mirise i okuse još uvijek tradicionalnih proizvoda i gostoljubivih Vrbovljana. Jedan od kantuna s idealnim omjerom šarma i autentičnosti jest Pinjata, konoba izvornog izgleda s ponudom domaćih sorti bogdanuše, parča, plavca, uz koje poslužuju i tradicionalni čok, hladna predjela, taman raznolika da vam zagolicaju nepca za bijelo i crveno vino, pa čak i ako treba završite s domaćim prošekom, a ako se zaželite tople nadogradnje na hladno predjelo, provjerite lokalnu legendu o najboljoj pizzi na otoku u restoranu Škojić. Od ostalih gastro-kutaka nemojte očekivati luksuznu ponudu, ali budite sigurni u iskrenu i toplu uslugu i namirnice koje se uglavnom dobavljaju iz polja razasutih oko Vrboske. Kao prava školjka, Vrboska svoj biser skriva u dnu vale, u predjelu zvanom Podva, zbog koje Vrboskoj nerijetko tepaju da je mala Venecija. I uistinu, zalutate li u ovaj dio Vrboske u magičnu večer, ako ste posjetili Veneciju, pratit će vas jednak osjećaj romantike, a po našem skromnom sudu i mnogo ugodnije, ako ništa zbog izostanka tisuća turista koji zuje oko vas.

Zaželite li se autentičnog ozračja malog mjesta, okrenite provu prema sjevernoj strani otoka Hvara i zavucite se u doboki rukavac na čijem kraju se nalazi mala Venecija

Negdje između mostova naići ćete i na konobu obitelji Carić s ponudom koja će nadmašiti vaša očekivanja. U nekoliko godina supružnici Ivana i Ivo u svoja su vina unijeli puno ljubavi (otuda i naziv jednog vina Jubo’v), s kojima polako osvajaju nepca od Europe do SAD-a i Brazila. Uz Cesaricu (bogdanuša), te vina plavac, od kojih je Ploški iz 2009. u ponudi nizozemskog restorana De Librije s tri Michelinove zvjezdice, od ove vinogradarske sezone pomalo stidljivo krenula je i proizvodnja njihova prirodnog pjenušca Danice (biser vino) upravo od bogdanuše, i to ubrane u Starogradskom polju koje je pod UNESCO-ovom zaštitom. Svježina i mineralnost sorte čine Danicu ne samo kao idealnu suputnicu za ljetne pa i jesenske plovidbe, nego i savršenim ‘oproštajnim pismom’ od ovog bisera sjeverne obale Hvara. Ali prije nego što odvežete cime, izgubite se još malo uzduž i poprijeko malenim i kogulanim kaletama, jer život ljudi, pa tako i arhitekture, ovdje je lišen kiča i pomalo je uljuljan u svoju hermetičnost, ali na onaj topao i ljudski način, tako da vam se pruža prilika upoznati i zavoljeti mjesto i ljude upravo onakve kakvi jesu i, naravno, vratiti se dogodine.

Tekst Filip Bubalo
Fotografije Ivo Pervan, Mario Jelavić, Damil Kalogjera & Ivana Krstulović Carić

Mistične rijeke