Žena koja oplemenjuje prostor

Fascinantna je karijera Austrijanke koja je u mladosti bila pop-zvijezda, a danas Ursula Polster svoje umjetničke vizije i ljepotu oblikovanja interijera dijeli s najcjenjenijim arhitektima diljem Europe

Privilegij je razgovarati s uspješnom poslovnom ženom koja je, uz to, i izuzetno lijepa. Ovu Austrijanku krasi skromnost i samozatajnost te jednostavnost pristupa životu. U mladosti je bila pop-zvijezda, a danas svoje umjetničke vizije i ljepotu oblikovanja interijera dijeli s najcjenjenijim arhitektima diljem Europe. Zaljubljena je u našu obalu, gdje više od pedeset godina provodi dio svog odmora, a osim što je velika radoholičarka, pronalazi vremena za druženje sa svojom boksericom Paulom.
Otkud ljubav prema umjetnosti, odnosno arhitekturi?
Kao mlada djevojka godinama sam živjela s jednim studentom arhitekture, puno smo putovali i otkrivali svijet oko sebe. Po prirodi sam znatiželjna, te sam svoju naobrazbu, kroz ljude raznih kultura, nastojala obogatiti novim saznanjima. Veliki dojam u početku je na mene ostavila Brasilia od velikog arhitekta Oscara Niemeyera.
Kako je tekao vaš umjetnički put? Tko je osobito utjecao na vas?
Imam više zanimanja, to je poznato, a moja karijera je počela pjesmom. Moj pokojni otac bio je operni pjevač, bas-bariton i imao je veliki utjecaj na mene. Njegovo pjevanje, kao i scenski nastupi, oduševljavali su me. Zatim se nastavilo s laganijom muzikom u kojoj su moji idoli Bob Dylan i Joan Baez trasirali moj put pjevačice. S vremenom se taj ukus prema glazbi promijenio u pravcu soula – Gladies Knight, Dionna Warwick, Tina Turner, Aretha Franklin… Nakon pjevačke karijere okrenula sam se svojoj drugoj ljubavi – arhitekturi. To me dosta okupiralo, pa sam otvorila dućan stilskog dizajnerskog namještaja. I do danas sam ostala privržena tom dijelu umjetničkog i poslovnog izražavanja, u kojem beskrajno uživam.

Uređujete interijere, koji je vaš stav o prostoru?
S godinama znaš kako zauzeti prostor i točno dobiješ osjećaj kakav je prostor kada je prazan, a kakav s namještajem. Kod ispunjenih prostora, određene stvari se moraju isprazniti kako bi udahnuli zrak i kako bi prostor poprimio i dobio na sadržaju. Čovjek mora jednostavno ući da bi izmaknuo nepotrebno i s otvorenim srcem kreirao, i dati novu dimenziju, dušu prostoru. Osoba se mora puno integrirati, naravno, najlakše je dizajnirati jedan prazan stan.
U kojoj fazi posla doživljavate najviše strasti?
To je jako teško reći, nekada sam kao mlada glazbenica nastupala pred 20 tisuća ljudi u Čileu i pjevala s Glorijom Gaynor i Umbertom Tozzijem. Najviše zadovoljstva u današnjem radu i zanimanju je to da mogu komunicirati s ljudima i ispunjavati njihove želje. Često su ti uređivački procesi dugotrajni, ali uvijek protkani zadovoljstvom kako bih pronašla optimalno stanje da to uređenje na kraju zrači zadovoljstvom i da je ugodno za stanovanje.
Na kojem biste projektu željeli raditi?
Kod svakog projekta, koji se uvijek razlikuje od prethodnog, pronalazim različite puteve i različite interese za rad. I to ću raditi do kraja svog života.
Osim kreativnosti, što je važno posjedovati?
Treba imati poseban osjećaj za boje, ponekad nijansa igra veliku ulogu, zatim dobru organizaciju i zdravi spoj između skupog, povoljnog i antičkog namještaja.
Imate ekskluzivan salon namještaja u centru Beča. Kako vidite budućnost?
Počelo je s ljubavlju s jednim arhitektom koji je u meni pobudio zadovoljstvo prema dizajnu i umjetnosti općenito. Ostalo je povijest (smijeh). Već 25 godina imam ekskluzivan dućan i mnogo sam mladih arhitekata za unutarnje uređenje odgojila, neki od njih danas imaju svoje dućane s potpisom. Na austrijskoj sam televiziji osam godina imala emisiju i kroz nju dijelila savjete, a posljednjih godina u svom salonu radim isključivo s klijentima po dogovoru.

Koji vas ljudi impresioniraju?
Mnogi arhitekti i dizajneri, primjerice, Frank Lloyd, čiju sam kuću s vodopadom poželjela imati, do jedinstvene Zahe Hadid, s kojom sam se susrela i vodila nevjerojatno zanimljiv razgovor, zatim Eileen Gray, koja je dizajnirala čelični namještaj, pa do Franka Gehryja, koji je napravio Guggenheimov muzej u Bilbau i koji sam, naravno, posjetila. Ipak, najveći je utjecaj na mene ostavio moj otac koji je od opernog pjevača došao do uspješnog poslovnog čovjeka, tako da je i moj put sličan njegovu.
Mnogo putujete…
Iako su putovanja naporna, uživam u njima, susrećem mnogo zanimljivih ljudi iz svijeta umjetnosti, kulture, ali i poslovnih ljudi. Naravno da se kroz te susrete i ja obogaćujem novim saznanjima i naučim mnoge stvari koje mene čine zadovoljnijom.
Neko vrijeme ste živjeli i u Americi…
U New Yorku sam 70-ih godina živjela pola godine kao pjevačica. To je bilo prekrasno razdoblje mog života, snimila sam i izdala LP u CBS Recordsu, gdje su bili i Pink Floyd, Chi Coltrane, Billy Joel, sve sam ih uspjela upoznati u backstageu na koncertima, ali put me vratio natrag u Austriju.
Kakav je privilegij uživati u vlastitoj slobodi?
Cijeli život sam samostalna, prvo kao pjevačica, a kasnije kao poslovna žena. Ali isto tako znam raditi s bor mašinom i napraviti dobar ormar, kao i jelovnik od sedam sljedova. Sve sam naučila od moje majke, koja je govorila: ‘Nemoj se nikada osloniti ni na jednog muškarca’.
Kako se opuštate?
Obožavam glazbu, a užasavam se prosječnosti. Obožavam nasmijane i dobre ljude. Volim otići u svoju kuću na jezeru kraj Beča i zajedno sa suprugom Karlom i psom Paulom ploviti malom barkom, plivati, ribariti… Obožavam i vašu obalu, ribu, vino i posebno vaš kruh. Vidimo se uskoro u Splitu.

Tekst Damir Vrdoljak Mandeta
Fotografije Arhiva Ursula Polster