Starogradsko polje

by Yachts Croatia

Starogradsko polje – Povijest pisana u suhozidu

Starogradsko polje živi je antički krajolik u čijim životnim ritmovima prepoznajemo odjeke gotovo svih povijesnih razdoblja od prapovijesti do danas. U nekadašnjem Farosu, današnjem Starom Gradu, i danas vas čeka mirno utočište i siguran vez

Otok Hvar, iako danas poznat po mondenom turizmu u samom gradu Hvaru, nudi pregršt kulturnih dragulja za one koji sjeverno od brdovitog otočnog hrpta potraže utočište od gužve i buke. Ovim centralnim dijelom otoka dominira Starogradsko polje. Dugo šest i široko tri kilometra, ono je najveća plodna ravnica na svim hrvatskim otocima. Zbog bogatstva zemlje, obilja pitke vode i četiri nautičke milje dubokog, sigurnog zaljeva, ovaj kraj su već u 4. stoljeću pr. Kr. odabrali Grci s egejskog otoka Parosa za osnivanje kolonije. Na mjestu današnjeg Staroga Grada 384. g. pr. Kr. utemeljili su grad – Faros. No, kolonisti nisu došli na nenaseljeno područje. Po cijelom otoku, pa tako i na vrhovima brda oko polja, nalazile su se gradine – utvrđena naselja ili manja pribježišta domorodnog ilirskog stanovništva. O prvim sukobima i pobjedi došljaka svjedoči natpis uklesan u kamenu na grčkom jeziku pronađen u Farosu, koji je ujedno najstariji pisani spomenik s područja Hrvatske. Faros danas leži skriven pod ulicama i gusto građenim kućama Staroga Grada i tek su na jednom vrtu prezentirani ostaci arheološki istražene arhitekture. Iz tog razloga teško je govoriti o veličini grada i mogućem broju stanovnika. Ono što se sa sigurnošću zna jest da je grad imao svoju kovnicu novca i keramičke radionice, o čemu svjedoče mnogobrojni nalazi. Samodostatnost grada omogućavalo je njegovo agrarno zaleđe; plodno Starogradsko polje (Faroska hora) hranilo je njegove stanovnike i stvaralo proizvodni višak koji je omogućavao trgovinu.

Starogradsko polje

Starogradsko polje najbolje je sačuvani antički krajolik na Mediteranu

Nakon utemeljenja grada Grci su pristupili ravnopravnoj podjeli zemljišta polja. Ishodišna točka izmjere (grč. omfalos = pupak) nalazi se na pola puta između Staroga Grada i Vrboske i u njoj se križaju dva glavna pravca podjele zemljišta. Polje je premjereno jednostavnim instrumentom za viziranje pravih kuteva i razdijeljeno na čestice uniformne veličine 180 m x 900 m. Upravo ova geometrijska struktura krajolika, koja se i danas lako razaznaje kao sustav putova i suhozidnih terasa, najbolje je sačuvani grčki katastar na Mediteranu. Iz tog razloga među osam hrvatskih lokaliteta na UNESCO-ovoj Listi baštine od svjetskog značenja nalazi se i povijesna jezgra Staroga Grada sa svojim ruralnim zaleđem – Starogradskim poljem. Svi kasniji stanovnici ovoga prostora dodavali su tragove svoje nazočnosti i tako je nastao kulturni krajolik iznimne ljepote i povijesne slojevitosti. Već krajem 3. st. pr. Kr., iako je grad Faros bio utvrđen bedemima, a polje imalo sustav obrane koji su činile tri kule, grad biva poražen u ratu te pada pod vlast Rimljana. U sljedećim stoljećima mira grad se obnavlja sada pod imenom Farija, a u Starogradskom polju podiže se tridesetak rimskih gospodarskih objekata (villa rustica) za proizvodnju vina i maslinova ulja. Ostaci tih vila nalaze se u vinogradima i maslinicima danas novih vlasnika. Na nekim mjestima rimski zidovi još uvijek gordo stoje u visini i do četiri metra, ali se ipak najčešće nalaze pod suhozidnim gomilama naknadno iskrčenog i na njih naslaganog kamenja. Upravo je kamen glavno obilježje Starogradskog polja, tipičnog mediteranskog krajolika. Od ovog osnovnog graditeljskog materijala podignute su mnoge kamene strukture i građevine. U suhozidu je označena i osnovna grčka podjela polja koja se, u neizmijenjenim osima, modificirala tijekom tisućljetnog korištenja.

Starogradsko polje

Pogled na Starogradsko polje iz zraka

U 14. stoljeću, kada su već formirana sela Dol i Vrbanj na blagim obroncima brda uz južni rub polja, te malo istočnije Pitve, obnavljaju se komunalni putovi. Tada su putovi antičke podjele zemljišta popločani kaldrmom i omeđeni visokim suhozidima. Ovi i danas očuvani pitoreskni putovi i brojne tada podignute crkvice daju dašak srednjega vijeka slojevitom povijesnom nizu polja. U suhozidu je nakon antičke zapisana i svaka naknadna pa i najmanja podjela zemljišta među brojnim nasljednicima polja. Kamen dobiven vađenjem iz zemlje prilikom obrade uvijek se slagao uz rub parcele. Tako su, ovisno o spretnosti graditelja, izgrađeni suhozidi različitih oblika – od onih jednostrukih (kamen na kamen) koji zahtijevaju visoko graditeljsko umijeće, do širokih nepravilnih gomila, u kamenitijim dijelovima polja građenih naraštajima. Vjerojatno najvažnija funkcija suhozida jest da kao podzid viših ili nižih terasa čuvaju plodnu zemlju od bujica. Suhozidom su regulirani potoci i kanali za odvod kiše. Najčešća suhozidna građevina u polju je trim (drugdje zvan bunja ili kažun) – dnevno sklonište od kiše i vjetra. U 19. stoljeću, prije velike bolesti grožđa – filoksere, nije samo polje bilo zasađeno lozom i maslinom već i sva okolna brda koja danas pod borovom šumom skrivaju mrežu terasa. Upravo u to vrijeme bogatstva, u polju se gradi nekoliko manjih zaselaka u kojima se stanovalo sezonski, vezano uz proljetno okopavanje vinograda ili jesensku berbu grožđa i maslina. Da bi se plodovi sačuvali od tuče, tada se na uzvisinama oko polja grade kamene kućice u kojima su bili smješteni topovi iz kojih se pucalo u oblake i pokušavalo rastjerati prijeteću neveru.

Starogradsko polje

Žetva lavande

Život ljudi uz polje, njihov godišnji kalendar, oduvijek je vezan uz ritmove obrade zemlje i životne cikluse najvažnijih poljoprivrednih kultura u polju – vinove loze i masline. Nova grana privrede – turizam, dovodi najviše posjetitelja u srpnju i kolovozu koji propuštaju vidjeti kako polje svoje ruho mijenja tijekom cijele godine. U veljači se ono crveni od tek uzorane zemlje – crvenice, dok cvjetaju prvi bademi. U ožujku pupa loza, a neobrađeni dijelovi polja daruju šparoge i samoniklo zelje. Loza, koja zahtijeva veliku brigu i rad, cvjeta u svibnju, dok se beru prvi plodovi polja poput boba i artičoka. Ovaj najnaporniji dio godine završava u lipnju žetvom lavande. U kolovozu se suše smokve, a u rujnu je prava svetkovina težaka – berba grožđa. U studenom polje oživi glasovima berača maslina i zamiriše dimom paljenih maslinovih grana i vatre na kojoj se priprema marenda. U prosincu i siječnju polje miruje u smeđim tonovima dok se u vrtovima naselja pod žarkonarančastim plodovima savijaju grane mandarina i divljih naranača.

Starogradsko polje

U rujnu je prava svetkovina težaka – berba grožđa

Stari Grad je ove godine u rujnu svečano proslavio 2400 godina od svog utemeljenja. U ovoj tjednoj proslavi, dok se održavao arheološki znanstveni skup i svakodnevno otvarale mnoge izložbe, brojni su nas tradicijski brodovi ploveći danju i noću u luci ostavljali bez daha. Svetkovina je bila potpuna jer su se slavlju pridružili Grci s matičnog otoka Parosa, još jednom, nakon dva i pol milenija, prijateljstvom približavajući ova dva mediteranska otoka. Kao da je znalo, proslavi se pridružilo i Starogradsko polje. Ono je vrijedan trud svojih težaka nagradilo izuzetno dobrim i bogatim urodom grožđa pa će se jubilarna godina pamtiti i po odličnom vinu. Razloga da vam se Stari Grad nađe na ruti ima na pretek, a fascinantnu povijesnu baštinu u njegovu zaleđu možete početi otkrivati već ove jeseni.

Raw food
Pustinja Blaca