Spoj istoka i zapada, kao strana svijeta i kao dviju različitih kultura – osmansko-islamske i austrougarsko-kršćanske – Sarajevo je uzbudljiva destinacija za istraživanje lokalne gastronomije te snježnih padina na četiri planine
Grad zanimljive povijesti, često vezane uz ne baš ugodna događanja, u svijetu je uglavnom poznat po atentatu iz 1914. kojim je započeo Prvi svjetski rat, Zimskim olimpijskim igrama 1984., opsadi grada od 1992. do 1995., a od tada i po svom najpoznatijem brendu – međunarodnom Filmskom festivalu.
U kolovozu kada se on održava, u grad dolaze tisuće filmaša i turista iz cijelog svijeta, krcati su hoteli, restorani i kafići, a kad se ugase reflektori festivala, isprazne se i ulice grada.
No Sarajevo je uzbudljiva destinacija i za zimski odmor ili za produženi vikend, osobito otkako je pandemija ograničila putovanja u daleke zemlje. Manje od sat leta udaljeno je od Zagreba i Dubrovnika, a do dva sata od većine europskih prijestolnica. Do njega ne vodi autocesta, pa treba malo više sati za putovanje automobilom, ali vrijedi proći po Bosni i diviti se njezinim divljim ljepotama.
‘Od ukupnog broja turista i noćenja u BiH, više od 40 posto dolazi ih u Kanton Sarajevo, a ove godine od turizma očekujemo prihod od 1,4 milijarde KM. Hrvatska i Srbija već su godinama među deset top tržišta iz kojih k nama dolazi najviše turista. Mnogi svjetski hotelski lanci, ali i privatni poduzetnici, zainteresirani su za ulaganja u Sarajevu i okolici. U gradu je osam hotela s pet zvjezdica, još više s četiri, koji svojim gostima pružaju vrhunski doživljaj. Sarajevski restorani nude sve vrste kuhinja, kvaliteta ponude i usluga znatno se poboljšava, a naša tradicionalna gostoljubivost ne ulazi u cijenu’, govori Kenan Magoda, predsjedavajući Povjerenstva Turističke zajednice Kantona Sarajevo.
Gradove uglavnom pamtimo po atmosferi, po energiji kojom zrače njihovi recepcionari, taksisti, konobari i prodavači, po hotelima i restoranima, po hrani čiji okus i miris ponesemo u svojim mislima. U Sarajevu je to miris ćevapa koji se širi starom gradskom jezgrom Baščaršijom, a ovo omiljeno jelo ljetos je dobilo i svoju filmsku posvetu.
Ne bilo kakvu, nego igrani film ‘Deset u pola’, što ga je režirao Danis Tanović, redatelj prije dvadeset godina nagrađen Oscarom za ‘Ničiju zemlju’. Snimatelj novog filma je Damir Šagolj, dugogodišnji fotograf Reutersa, višestruki pobjednik Pictures of the Year International, dobitnik nagrade World Press Photo kao i Pulitzerove nagrade za timsko praćenje izbjegličke krize.
‘Deset u pola’ priča je o prijateljstvu, ljubavi, sustavu vrijednosti i dvojbama otići ili ostati u domovini, komedija koja emotivno i pametno dočarava duh tradicije i urbanu atmosferu modernog grada. A odgovor na pitanje koji su ćevapi najbolji u Sarajevu istraživat će turisti, koji će brzo naučiti da deset u pola znači – 10 ćevapa u pola somuna.
Ovaj niskobudžetni film je snimljen kao dio projekta ‘Sarajevo grad filma za globalne ekrane’, odlično je primljen na međunarodnim festivalima, a njegova distribucija istodobno se odvija u cijeloj regiji. ‘Mislim da je ‘Amelie’ dobar primjer koliko film može učiniti za promociju grada. Pariz je oduvijek bio velika turistička destinacija, ali se nakon ‘Amelie’ broj turista znatno povećao, a Montmartre, do tada prilično zapušteni dio grada, najednom je oživio. Dobar primjer je i serija ‘Game of Thrones’ nakon koje se u Dubrovniku povećao broj turista.
Poslije projekcije filma u Zagrebu prišlo nam je dosta ljudi koji su rekli da nikad nisu bili u Sarajevu, ali da će na ljeto sigurno doći,’ govori redatelj Tanović, koji se u Sarajevo s obitelji vratio 2007., nakon deset godina života u Parizu. Družeći se s filmskim zvijezdama koje su dolazile na Sarajevo Film Festival, uvjerio se koliko lokalni gastronomski specijalitet može biti globalno omiljen.
‘Ćevapi su neizbježan dio posjeta Sarajevu. Redatelju Alejandru Inarritu su se toliko dopali da smo skoro svaki dan išli na ćevape s kajmakom. Ali ima u Sarajevu i drugih tradicionalnih jela koje stranci jako vole. Benicio del Toro je volio ići u aščinicu, a Colin Farrell najviše voli pite’, otkriva Tanović.
Producent filma ‘Deset u pola’, Mirsad Purivatra, već 27 godina direktor Sarajevo Film Festivala, smatra da je atmosfera grada u filmu predstavljena na najbolji mogući način, te da pruža nove mogućnosti za razvoj turizma i veći fokus na gastronomiju, kulturu i glazbu, osobito u zimskoj sezoni.
‘Spavati u Sarajevu, a po danu skijati na Bjelašnici, Igmanu, Trebeviću ili Jahorini, dobra je kombinacija za uživanje u najboljoj ponudi Sarajeva. Meni kao starosjediocu uvijek su zanimljivi mali autohtoni restorani koji su sačuvali kvalitetu hrane i usluge, ne želeći se prepustiti komercijalizaciji, no otvaraju se i nova uzbudljiva mjesta, koja me oduševljavaju estetikom.
Svi naši gosti na festivalu rado su se vraćali i u gradu pronalazili nešto posebno za sebe: Juliette Binoche tražila je male domaće restorane, Angelinu Jolie su zanimale priče lokalnih ljudi, a Robert de Niro je odmah s aerodroma išao vidjeti ratni tunel spasa i židovsko groblje, nakon Praškog drugo najveće u Europi’, govori Purivatra.
Upravo dualizam, u Sarajevu vidljiv na svakom koraku, ističu njegovi stanovnici, kreativci koji zahvaljujući svojim dinamičnim poslovima putuju svijetom. Lako svoj grad mogu usporediti s drugim destinacijama, znaju mu sve vrline i mane, kutke za osamu i za zabavu.
Damir Šagolj to slikovito opisuje: ‘Sarajevo je u kotlini, često pod maglom. No kao da postoje dva Sarajeva: ispod i iznad magle. Ispod je sivi europski grad, a za samo nekoliko minuta žičarom izlaziš iznad magle, gdje je nebo plavo i vedro, gdje ljudi pješače po prirodi, skijaju, prave zanimljive kuće, lete žirokopterom…’
Tko god je barem jednom posjetio ovaj grad, zna da je uzbudljivo otkrivati ova oba njegova lica. Mirsadu Kadribašić, senior brand building managericu u Atlantic grupi, oduševljava što se u kratkoj šetnji gradom sudaraju i isprepleću istok i zapad.
‘U istoj ulici proći ćete kroz ambijent istočnih bazara i okruženja kao da ste u Beču, za istim stolom vidjeti ženu odjevenu po najnovijoj zapadnoj modi kako ispija kavu s prijateljicom u odjeći s elementima istoka. Strancima najradije darujem knjigu ‘Sarajevo kroz vrijeme’ Tatjane Neidhardt. Dostupna je na više jezika i opisuje graditeljsku baštinu grada kroz povijest uz prekrasne akvarele. Gostima Sarajeva uvijek preporučujem da posjete Trebević i Lukomir.
Do Trebevića se brzo dolazi vožnjom žičarom s panoramskim pogledom na grad, na vrhu je veliki užitak sjesti i popiti čaj, i uživati u pogledu na ostale planinske vrhove oko Sarajeva. Lukomir je jedno od najizoliranijih sela, pruža uvid u tradicionalni život na planini, gdje se mogu kupiti ručni radovi malobrojnog stanovništva ili pojesti dobra domaća pita’, otkriva ona i dodaje kako grad ne čine proizvodi, nego – ljudi.
Kako bismo čitateljima Yachtsa otkrili uistinu najzanimljivija mjesta Sarajeva, zabilježili smo preporuke njegovih sugrađana, protagonista u različitim sferama života. Svojim informacijama uz citirane sugovornike priči su doprinijeli: Altijana Marić, direktorica programa Festivala i kina Meeting Point, Dževad Mujan, administrativni direktor SFF-a, fotograf Almin Zrno, arhitekt Armin Mešić, Ana Ćavar, osnivačica Bonjour.ba portala.
Druželjubivi, znatiželjni, dinamični i kreativni, oni najbolje znaju što je vrijedno iz Sarajeva ponijeti u srcu ili u kovčegu. Kao što kaže Tanović, najbolji ambasadori Sarajeva su turisti koji dođu u grad ne znajući što ih čeka, a odu s osmijehom na licu.
Žičara
Uništena u prvim danima rata, početkom 1992., u promet je ponovno puštena 2018., a na popularno izletište na visini od 2100 metara, njome su se prvi uspeli nuklearna fizičarka Maja Serdarević i njezin suprug dr. Edmond Offermann. Dirnut ratom napaćenim gradom, ovaj nizozemski nuklearni fizičar i biznismen za obnovu žičare donirao je 3,8 milijuna CHF te je proglašen počasnim građaninom Sarajeva. Žičara ima 33 gondole, kapaciteta deset mjesta, a iz podnožja do vrha Trebevića stiže se za osam minuta.
Planine
Jahorina: najatraktivnije odredište za skijaše, od grada je udaljena 30 km, najviši vrh joj je Ogorjelica 1916 m, ima 48 km izvrsne staze, novu gondolu, noćno skijanje, više od sto privatnih hotela i planinskih vila s apartmanima. Najprivlačniji su hoteli Rajska dolina, Jahorinska vila i Termag, u čijem à la carte restoranu do kasno navečer poslužuju finu hranu.
‘Na Jahorini se više ne može kupiti teren za pojedinačnu izgradnju kuće, grade se samo veliki hoteli pa postoji bojazan od preizgrađenosti’, kaže Jovan Marjanović, izvršni direktor SFF-a. Od djetinjstva strastveni skijaš, s obitelji na snježnim padinama Jahorine uživa od listopada pa do svibnja i kaže da su uvjeti na stazi svake godine sve bolji.
Igman: najmanja sarajevska planina oko 25 km od grada, među popularnijim je izletištima. Najviša točka joj je Crni vrh na 1647 m, a za vedrih dana s njega se pruža pogled na Crnu Goru i Jadransko more. Zimi je temperatura i do -43. Igman nudi i staze za nordijsko skijanje i biatlon.
Bjelašnica: od grada je udaljena 35 km, najviši vrh je Krvavac – 2067 m, nudi bezbroj mogućnosti za istraživanje sela i aktivnosti na otvorenom: planinarenje, brdski biciklizam, paraglajding, rafting, 14 km savršeno uređenih staza za alpsko skijanje, 2 km za noćno skijanje i 50 snježnih topova.
Moda
Da lokalni modni dizajn može privući globalnu pažnju, dokazuje Kaftan studio sestara Nermine Hodžić i Emine Hodžić Adilović, čije elegantne kreacije DHL-om odlaze na crveni tepih za dodjele Oscara, Zlatnih globusa, Emmyja, te na snimanja modnih editorijala… Mjere zvijezdama, kažu, uzimaju online, preko videopoziva. Emina je završila Likovnu akademiju, pa sama dizajnira dezene za materijale koje im proizvodi tvornica u Bursi, u Turskoj.
U dnevnoj eleganciji kupce i izvan BiH više osvajaju modeli akademskih umjetnica Ate Omerbašić i Ljilja Design, čije su kreacije dostupne i u Galeriji ULUPUH BiH. Mlađa modna publika bira sportske modele Revolt Clothing i Molimao. UdruŽene – grupa malih poduzetnica koju vodi Nadira Škaljić Mingasson – ručno plete vrhunske veste, rukavice i kape, koje diljem svijeta prodaje pariška modna kuća Jean Patou.
Može li Bosanac biti vegetarijanac
Centar za testiranje ćevapa je Baščaršija, osobito ulica Bravadžiluk gdje su najbolje čevabdžinice Hodžić, Ferhatović (Petica), Mrkva, te Željo u susjednoj ulici Kundurdžiluk. Po burek i pite ispod sača ide se u Saraj Bosnu i Sač. Tradicionalne bosanske specijalitete valja kušati u maloj aščinici Hadžibajrić, u nešto većem ASDŽ-u, Inat kući i restoranu Dveri.
U restorančiću Žara iz duvara preko puta Muzičke akademije služe tradicionalna jela pripremljena s koprivom (žara). Kibe Mahala, uz veličanstveni pogled na grad, nudi izvrsne klepe, dolme, fantastičnu janjetinu, baklave, tufahije i druge slastice. U 4 sobe gospođe Safije iznenadit će vas finim jelima bez glutena i za vegetarijance. Restoran Luka uvijek ima svježu jadransku ribu i bifteke s farme u Visokom. Mala kuhinja njeguje koncept azijskog fusiona, a Tavola je odlična tratorija u centru grada.
Mlađi Sarajlije vole jesti u Bottegi, Barsi i Dos Hermanosu, na čašu vina sa sirom i pršutom ide se u Vinoteku, a na koktele u Blind Tiger. Ministry of Ćeif mala je kavana s prelijepim pogledom na Baščaršiju i izvrsnom kavom, u njoj je sniman i film ‘Deset u pola’. U Meeting Point dolaze pripadnici umjetničke scene, lokalci kafenišu i u Rahatluku pored Sinagoge te u Kawi.
Čaj se ispija Kod Makbule ili u Franz & Sophie, gdje prodaju oko 250 vrsta čaja. U pekare Mrvica i Maison Coco, te u Slatko je slatko ide se po peciva i kolače. Živa svirka je u klubu Jazzbina, a ne treba propustiti moderni sevdah Damira Imamovića, kao ni Amiru Medunjanin i Božu Vreću.
Za ožujak je u dvorani Zetra najavljen koncert svjetske zvijezde – Stinga. Najbolju selekciju filmova europskih zemalja permanentno možete gledati na platformi ondemand.kinomeetingpoint.ba.
Tekst Dubravka Tomeković Aralica
Fotografije Tarik Jesenković, Visit Sarajevo, Almin Zrno & Armin Mešić
