Ružičasta svježina

by Yachts Croatia

Lagana, elegantna i nježna sa zavodljivom bojom, rose vina idealan su aperitiv i odabir za laganija riblja jela

Vinski puritanci sa zadovoljstvom će odmahnuti na prezentacijsko sljubljivanje vina s hranom, no činjenica je da jedno bez drugoga ne ide. Trend ružičastih vina, ili popularnih rosea, posljednjih je godina poprimio oblik male epidemije u svijetu, a potpomognut izvrsnim turističkim rezultatima, očito se i kod nas proširio. Zavodljiva boja, uglavnom za pripadnice ljepšeg spola, alkoholi do 12%, rashlađeni na otprilike isto toliko Celzija, savršeni su aperitiv, pa, ako želite, i partner za laganija, uglavnom riblja jela. Jednostavna formula za uspjeh, a zapravo miljama daleko od prapočetaka, odnosno opola, mješavine vina koju su dalmatinski težaci radili sve samo ne poradi ljetnih uživancija. Trend ili ne, svake godine na sajmovima vina, ali i u restoranima, sve je više rosea u ponudi domaćih vinara, a kao i svaka konkurencija, domaćoj vinskoj sceni donijela je osvježenje i otvorila novu utrku. I dok su neki vinari krenuli s roseom kao najbržim povratom investicije dok čekaju sazrijevanje glavne sorte, drugi su mu posvetili punu pažnju i stvorili punokrvnog člana svoje palete vina. Svježinu, voćnost i lakoću ispijanja pronaći ćete kod gotovo svih domaćih rosea, a na nosu ili na nepcima osjetit ćete finese, zavisno je li napravljen od domaćih sorti, poput plavca, lasine, plavine, terana, trnjaka ili, pak, francuskih kupaža. No, u vrućim ljetnim mjesecima, gotovo pa ne možete pogriješiti s (domaćom) etiketom. Polusuho, suho ili u verziji kao pjenušac, to je pitanje trenutka ili, bolje rečeno, afiniteta.

Rose Wine

Svježinu, voćnost i lakoću ispijanja pronaći ćete kod gotovo svih domaćih rosea

Možda nikad neće dosegnuti status crvenog ili bijelog vina (a novi trend macerirana i amber vina već kuca na vratima), ali većina ozbiljnih vinara drže ga ravnopravnim u ponudi. No, zapravo koliko se rosea može staviti u onu sad već izlizanu, ali istinitu krilaticu ‘pije se na ure, a ne na litre’? I dok će se neki dati zavesti laganijim varijantama blijede boje, kolokvijalno rečeno, ženskim roseom, drugi će potražiti karakter u roseu od plavca malog ili terana, pa i plavine, gdje se jasno, pa čak i za nerazvijena nepca, otkriva plemenito podrijetlo autohtonih domaćih sorti. Nedavno smo na sve popularnijem susretu vinara u Splitu – Vina Dalmacije, kušali i macerirani rose, kratko odležan u barrique bačvama, i ohrabrujući su to znakovi da će ova ružičasta priča nastaviti svoj put razvijanja i izvan sezone. U razgovoru s jednim američkim uvoznikom hrvatskih vina saznajemo kako trend rosea nije prošao, nego je zacementiran zahvaljujući novoj mladoj i bogatoj, te regijama i sortama neopterećenoj generaciji, željnoj novih okusa i novih vinskih priča. Tu hrvatska vina, pa i rose, imaju svoju šansu. A da ne bude klasična priča kako je hrvatski David pobijedio svjetske Golijate, pobrinuo se jedan osebujan vinar koji je na svojoj etiketi rosea, maštovito pjesnički, pa čak i likovno, povezao srdelu i morskog psa s roseom, davši šansu ovoj ružičastoj priči da, iako je (zasad) malo zastupljena, postane velika vinska priča jer je, baš kao i srdela, svojom dostupnošću postala sinonim i simbol opstanka života uz more. A sljubljivanje srdele i rosea? Samo još jedna izlizana izreka – o ukusima se ne raspravlja! Najbolje ih je sljubiti s dragim ljudima, samo zapamtite da su najbolja rose vina ovogodišnja i da ih nema puno. Stoga guštajte dok ih ima.

Tekst Filip Bubalo Fotografije Shutterstock.com i Pixabay

Nove gurmanske senzacije Ane Grgić
Suhozid, igra bogova