Priča o Pičuljanu priča je o strasti prema drvenim brodovima i nautičkoj bajci na otoku Rabu
Možemo slobodno kazati da je Romano Pičuljan sinonim za hrvatsku malu brodogradnju. Rapski poduzetnik ‘otac’ je predivne flote motornih brodica koje nose njegovo ime, ali i puno više od toga. Pičuljanovo ime sinonim je i za kvalitetu, što ne čudi s obzirom na to da se ove godine obilježava osamdeset i pet godina od početka obiteljskog brodograđevnog posla, koji je započeo njegov djed po povratku s Korčule 1936., nakon što je izučio ‘kalafatsko’ umijeće (u tadašnjem brodogradilištu Depolo), te je obiteljski posao ‘startao’ svojom inačicom korčulanske gajete.
Njegov otac izradio je brojne drvene brodove, koji su, među ostalim, poznati po tome što nikada nije ponovio isto plovilo, posao su nastavili Romano i braća, a o povijesti ove brodograditeljske obitelji dalo bi se napisati knjigu.
Ali, danas je Pičuljanov posao na prekretnici – prema tome da ga nastave mlađe generacije. Nakon što je, zahvaljujući beskrajnoj upornosti i malo sreće, jedva preživio turbulentnu financijsku krizu 2009., koja ga je uhvatila u raskoraku s investicijom u novu proizvodnu halu u blizini Rijeke, Romano Pičuljan danas uspješno brodi naprijed, polako ostvarujući ideju o stvaranju nautičkog centra na toj lokaciji, gdje se danas nalazi proizvodnja njegovih plovila.
Aktivno sudjeluje u radu više brodograđevnih udruga u Hrvatskoj i svijetu, gdje je u okviru svjetskih brodograđevnih asocijacija vrijedan član. Završavajući nove projekte na Rabu i upravljajući tvrtkama kćerima koje se bave prodajom brodograđevnog repromaterijala poput lokomotive, vuče svoj obiteljski biznis prema budućnosti, istodobno se prisjećajući slavne prošlosti i obnavljajući neke drvene projekte koje je jednom iznjedrilo njihovo brodogradilište.
Upravo iz strasti prema brodovima izgrađenima u drvu, tom plemenitom brodograđevnom materijalu za koji tvrdi da njegove vrste nepogrešivo razlikuje po mirisu, Romano Pičuljan je na otoku Rabu danas razvio centar za obnovu drvenih plovila, pa smo, među ostalim, vidjeli i drveni ‘ketch’ koji priprema za hibridni pogon, ali i male drvene glisere kojima vraća stari sjaj.
Na trenutak nam se učinilo da smo na jezeru Sarnico, u pogonima legendarne Rive, a onda nas je razgovor s Romanom Pičuljanom vratio u realnost: ‘Da iznajmim halu za brodogradnju, ubirao bih mjesečno profit od kojeg bih mogao fino živjeti, ali ja i dalje guram svoju proizvodnju jer iza toga stoji čista strast. Mislim da u životu treba raditi dok se može, moja obitelj je dugo u poduzetništvu i ne mogu se zamisliti da mirujem i ne radim ništa.’
Stvorili ste i pravu obitelj kupaca jer zapravo za njih radite sve?
Naš je cilj ponuditi kupcu kompletan paket, ne samo prodati brod, nego naučiti ga koristiti brod, uputiti ga u izbor pravog broda, održavati taj brod od početka do kraja, kada treba zamijeniti brod, preuzeti ga i isporučiti novi i sve što je vezano uz nautički dio, da čovjek ne mora baš oko ničeg brinuti, da mu je sve na jednom mjestu, mi smo ‘one stop shop’ za nautičare. Naš princip je da radimo kompletan servis koji se izvodi na jednom mjestu, od popravka i redovnog servisa do zavjesa i bežičnog interneta.
Nakon dugo vremena pripremate novi model?
To je potpuno jedna druga priča, mlade generacije, kao moderna varijanta kvalitetnog proizvoda za malo širi krug ljudi, i zbog svoje dimenzije i svojih vrijednosti. Također, nama je glavni cilj uvijek bio ići na brodove većih dimenzija i već dugo imamo u planu petnaestmetarski brod koji bi trebao biti nešto sljedeće što će se dogoditi. Mali brod će biti predstavljen sljedećeg proljeća, a taj projekt vodi moj nećak Toni. To je jedan gušt i nešto novo, ali i dalje za sada javnosti možemo otkriti samo obrise.
Brodogradilište Pičuljan čekaju novi uspjesi, za koje se priprema nova generacija, a nakon ‘mini’ modela, Romano najavljuje i mogućnost gradnje petnaestmetarske jahte
Danas vas percipiramo kao boutique brodogradilište?
Taj naš smjer nismo nikada mijenjali, on se vuče iz naše tradicije drvenih brodova koje je djed radio od 1936. godine naovamo, i od kojih su neki brodovi iz 1937. godine još uvijek u lučici – uvijek su kvaliteta, dizajn i maritimne sposobnosti bili ukomponirani u jedan proizvod koji je malo drukčiji. Tako smo nastavili i sa serijom brodova Rab.
Uvijek je brod u svojoj kategoriji trebao biti najboljih karakteristika i kvalitete, uglavnom smo išli u brze brodove, poludeplasmance, tako da se mogu koristiti u svim uvjetima mora i svim godišnjim dobima. Mi smo vezani uz Jadran, iako imamo brodova i u Japanu. Posljednjih godina puno više guramo jadransku priču i brodove koji su tu pod našim nadzorom i održavanjem, servisom i stopostotnom podrškom za vlasnika, da može bez ikakvog straha uživati u tom brodu.
Koliko ste takvih plovila izbacili u svojoj eri?
Ne znam točno, ali mislim da smo negdje oko četiri stotine.
Blizu Rijeke imate nove proizvodne hale?
Imamo gotovo 3000 četvornih metara zatvorenog prostora, cijeli ograđeni dio je 13.000 četvornih metara, a cijeli prostor zamišljen za nautičku proizvodnju ima 30.000 četvornih metara. Tu sada dolazi MennYacht u susjedstvo, što bi trebala biti prirodna podrška u servisu, remontu i svemu što oni nemaju, a treba im. To se otvorilo kao superideja, koja spaja vrhunskog uvoznika brodova s vrhunskom kvalitetom servisa.
‘Naš smjer nismo mijenjali – uvijek su kvaliteta, dizajn i maritimne sposobnosti bili ukomponirani u jedan proizvod’
Uz visoku kvalitetu proizvoda, mogućnost personalizacije je velika?
Svakako jest, izuzev u smislu rasporeda interijera koji je određen projektom i kalupima. Po serijskom broju svaki komadić interijera ima svoj broj i uvijek ga lako možemo zamijeniti. Ali mi smo uvijek bili pioniri, već 2010. godine smo napravili model Rab 720 s hibridnim pogonom sa Steyerovim motorom i elektropogon s motorom od 7 KW da ga može koristiti kao bešumni pogon za ribolov, a može poslužiti i umjesto pomoćnog motora.
Danas radimo opet nešto novo, također na model 720 montiramo dodatni električni motor s vlastitom elisom, s motorom norveškog partnera. Sviđa mi se što je potpuno neovisan pogon jer nudi sigurnost više, a također mu je glavna namjena ribolov. Okretljivost broda je pritom neograničena, a s njim dolazi i dinamičko pozicioniranje koje vas može lišiti sidrenja na dubini 70 metara. Imamo puno naših kupaca koji se bave ribolovom. Karakteristika naših brodova je da su uvijek bili višenamjenski, mogu biti za radne, privatne i sportske namjene, a mogu se, uz minimalne modifikacije, odlično prilagoditi jer je baza jedan dobar brod s jakim, dobrim pogonom.
Nedavno smo isporučili dva modela Rab 830 u izvedbi Patrol za nacionalne parkove, jer je to dobra dimenzija za naše more za radne brodove, poput ribarskih inspekcija, policije…
Narudžbe su ponovno krenule, spomenuli ste da ste rasprodani godinu dana unaprijed. Planirate li ponovno širenje proizvodnje?
Prilagodili smo proizvodnju zahtjevima tržišta koje danas manje traži brodove visoke vrijednosti, a sada smo prodani do ljeta 2022., što nije bio slučaj proteklih godina. Cilj je napraviti iskorak u sljedećem modelu koji će biti veći od naših dosadašnjih, ali ne želim niti govoriti o tome jer smo u borbi za održavanje postojeće proizvodnje, ali čim budemo imali snage, to ćemo napraviti.
Zbog toga danas uvodite mlade snage?
Sada kod nas radi već četvrta generacija, to su moja djeca i djeca mojega brata. Moj stariji sin već radi u menadžmentu, mlađi je sada upisao brodogradnju, nećak vodi bratov dio, razvoj i popravke, nećakinja radi u računovodstvu i agenciji za brodska osiguranja. Tako na jednom mjestu radimo i procjenu štete, i popravak, i baš sve. Imali smo slučajeve da pošaljemo skipera po brod, da se sve završi bez potrebe da vlasnik uopće treba doći u brodogradilište.
Primjerice, imamo jedan Eleven iz Dubrovnika koji svake zime kod nas dolazi na suhi vez, a i vlasnik mu je jedan poseban čovjek. Prednost ovakvog načina rada i tipa broda koji mi radimo je da oko toga okupiš i takve ljude koji razumiju taj odnos, koji se uvijek pretvori u prijateljstvo.
Tekst & Fotografije Darko Šupuk
