Smješten među stijenama starima i više od 400 milijuna godina, jedini geopark u Hrvatskoj, Papuk je jedinstveno mjesto za odmor i rekreaciju

Iz dubina nekadašnjeg Panonskog mora izdižu se na gotovo tisuću metara nadmorske visine vrhovi Papuka. Ovo geološki najraznolikije područje Hrvatske prvi je i jedini geopark u Hrvatskoj. Njegovi slojevi otkrivaju povijest koja je u potpunosti mijenjala lica prostora – od Panonskog mora do raskoši stabala stoljetne bukve. Promijenjeno lice u svojim dubinama ipak priča sva proživljena iskustva prostora spremno ih dijeleći sa znatiželjnicima! Ogromni su se morski valovi lomili i odbijali od Papuka. Iznad valova zapjenjenih od siline udaraca o papučko tlo izvirivali su divovski morski psi, kitovi i graciozni dupini. U sigurnom zaklonu kopna, lovci su dizali svoje logore i čekali na plijen, mamute i bizone. Slika je to Papuka dok je bio otok u Panonskom moru, prije više od desetak milijuna godina. Priroda je sačuvala dokaze o tom vremenu. Brojni fosilni ostaci milijunima godina kasnije pričaju nekadašnju morsku priču Slavonije. Otoci Panonskog mora danas su planine, a najljepša slavonska upravo je Papuk. U nizini Slavonije vrhovi visoki i do tisuću metara nadmorske visine čine se pravim gorostasima. Papuk sadrži formacije stijena izuzetnog geološkog interesa, stijene su stare i više od 400 milijuna godina i među najstarijima su u Hrvatskoj.

Papuk je izgrađen od metamorfnih, magmatskih i sedimentnih stijena, a smatra se da su izdanci Tisijske tektonske ploče, koje nalazimo na Papuku, najvrjedniji primjeri panonskog bazena. Prvi hrvatski geološki spomenik prirode, Rupnica, nalazi se na Papuku. Rupnica je fenomen nastao iz vulkana. Prirodni mozaik stijena poslaganih poput ogromnih kamenih stupova koji su posloženi poput stepenica. Jedinstveni fenomen u svjetskim razmjerima. Geološka je važnost Rupnice u jedinstvenoj morfološkoj pojavnosti vulkanskih stijena koje su stupastim lučenjem stvorile pravilne četverokutne, peterokutne, šesterokutne i slične pravilne, kao izlivene oblike. Za obilazak lokaliteta uređena je poučna staza, a vrijedi obići i kamenolom Trešnjevicu, udaljen tek nekoliko kilometara od Rupnice. Prizor ostavlja bez daha. Obilježje Papuka nepregledne su šume, većinom bukve. Ovdje žive gotovo svi predstavnici srednjoeuropske faune. Guste šume Papuka stanište su i utočište jelena, srna, divljih svinja, lisica i kuna. Vlažnih je travnjaka u odnosu na suhe vrlo malo. No i njihova nezamjetna površina stanište je jednoj od ugroženih vrsta biljaka u Hrvatskoj – plućnoj sirištari, te močvarnom plavcu, vrlo ugroženom i strogo zaštićenom leptiru. Život tog leptira čudesna je priča o složenosti koja privlači brojne istraživače zbog njegova dolaska samo na vlažna staništa gdje raste njegova biljka hraniteljica, plućna sirištara.

Leptiri jajašca polažu na biljku hraniteljicu, a mravi, privučeni posebnom tekućinom koju izlučuje gusjenica, odvlače je u svoj mravinjak. Kada je odvuku, ponašaju se prema njoj kao prema vlastitim ličinkama, hrane je i čuvaju. Gusjenice u mravinjaku provedu do osam mjeseci, a potom iz mravinjaka izlijeće leptir. Iz Parka prirode Papuk ne odlazi se bez posjeta park-šumi Jankovac. I prije nego što je Papuk proglašen parkom prirode, Jankovac je bio zaštićen prirodni rezervat – park-šuma. Ime je dobio po Josipu Jankoviću, pripadniku slavonske vlastelinske obitelji Janković. Skladna prirodna cjelina sastoji se od doline, obronaka obraslih šumom, potoka, umjetnih jezera koje je napravio Josip pl. Janković. Na kraju doline je 35 metara visok slap Skakavac. Jankovac krije i tajnu nesretne ljubavi Katarine i njezina dragog. Legenda kaže da se nesretna Katarina zaljubila u jednog staklara kojem otac nije odobravao ljubav s Katarinom. Nesretna djevojka odlučila se na najgore. S vrha litice skočila je u ponor slapa Skakavac gdje joj je nakon udarca o kamen otpala desna ruka. I danas kameni križ koji se nalazi na Staklarskom groblju, gdje je Katarina sahranjena uz mrtvačku glavu koja simbolizira samoubojstvo, nema desnu stranu. Iznad izvora potoka je špilja koju je isti Janković uredio za svoju grobnicu. Želja mu je ispunjena i 1861. godine tamo je i pokopan. U osamnaestom je stoljeću tu bila i staklana, jer su bujne bukove šume omogućavale njezin rad.

Jedna od sirovina za dobivanje stakla bio je pepeo nastao izgaranjem bukve, uz kvarc i vapno. Naime, tijekom starijeg željeznog doba (750.-300. pr. Krista) na južnim obroncima Papuka bila su mnoga naselja, o čemu svjedoče brojni nalazi halštatske kulture. U grobovima bogatih kneževa pronađene su urne – keramičke posude crne boje, uglavnom premazane slojem grafita i ukrašene životinjskim rogovima. Takve svjedoče o bogatstvu i moći papučkih kneževa. Pronađeni dijelovi ratničke opreme svjedoče o povezanosti s Grčkom, razvijenom kulturom i gospodarstvom. U svježini papučkih šuma ostaci su sedam starih gradova. Većina tih utvrda potječe iz 13. stoljeća, kada je nadirala turska vojska. Posebno su atraktivne ruševine golemog drevnog grada – Ružica grada. Ni danas se ne zna tko je njegov graditelj i tko je uspio dovući teške kamene blokove na 374 metra visine. Ružica grad je najveća utvrda u sjevernoj Hrvatskoj i prostire se na osam tisuća četvornih metara.

Kako je njegov nastanak obavijen nepoznanicama, a nepoznanice s vremenom postaju tajne, a tajne odgovor traže u legendama, tako je stvorena i ona o Ružica gradu. I kaže kako je tu nekoć bilo vilinsko okupljalište gdje su se spravljali čarobni napici. No, jedan je velmoža upravo na tom mjestu odlučio podići grad. Vile su bile užasnute u što se pretvara njihovo okupljalište pa su svojim čarolijama kvarile graditeljske planove velmože. Kako bi se gradilo, tako bi vilinskim čarolijama bivalo i porušeno. Što su graditelji obdan sagradili, obnoć su vile srušile. Pobjesnjeli velmoža odlučio je oko gradilišta razapeti mrežu. U nju se, svojom vilinskom kosom, zaplela najljepša vila – Ružica. Za opomenu svim vilama, velmoža je Ružicu sazidao u temelje svojega grada. No, vilinsko prokletstvo nije time prestalo. Baš kada su trublje objavile završetak gradnje, odronio se kamen i usmrtio velmožu – i njegovo ime. A Ružičino i danas imenom stare utvrde živi. Na strmoj sjeni, opkoljen svježinom papučke šume, stoji tako Ružica grad. Kruna Papuka. Svjedok neispričanog vremena. Park prirode Papuk nudi užitak otkrivanja planine i slapa u Slavoniji. Dok jahte miruju…

Fotografije M. Romulić, TZ Požeško-slavonske županije i PP Papuk