Daljine ne znače ništa ako se zakvačite na udicu vlastite želje. I upravo ta silina doma zaboravljenog, zapuštenog, vraća nas na izvorište djedovine, obiteljskog doma
Nije se prikladno skriti iza djela neodgovornosti, napuštene, zapuštene i zaboravljene kuće su toliko povremene koliko je s njima vezana mogućnost ili namjera obnove. Ne zanimaju sve turiste moderna zdanja ili turističko razgledavanje naših vrednota, dapače danas je već poznata privlačnost tih naselja i kuća strancima u potrazi za otočkim mirom, ali ta okolnost nema u konačnici utjecaja da se krene, kako bi se oblikovao kao dio povijesne i kulturne baštine. Poteškoća je i što se javlja i izbija na vidjelo iscrpljivanje infrastrukture, bilo tehničke, odnosno socijalne, te velika razlika režima regulacije ritma svakodnevnog života. Ali, ta posebnost i daje čar takvom načinu života i življenja. Mir i sklad s ekološkom podlogom, tom otočnom odvojenošću i daje ‘intonacijun’ na kojem padaju stranci.
Ono o čemu valja prvenstveno voditi računa jest da se ne dozvoli kaotičnost u uređivanju osnovnih prostornih odnosa u naselju, te udaljavanje od lokalne kulturne osnove. Odnos i važnost prema djedovini je oduvijek bila odlika Dalmatinaca – da se čuva i očuva, jer tko smo mi, da li smo dostojni živjeti na ovim prostorima? U Hrvatskoj ima šest tisuća zapuštenih naselja, zamislite koji je to potencijal. Užitak u oslobođenom životu glavne su okosnice u potrazi za kućom snova ili ljetnikovcem. Oblikovanje mirnog življenja, za što streme pametni i obrazovani, polako se omasovljava i prestaje biti ekskluzivnost omanje bogate skupine. Postaje nešto što prakticira srednji sloj u potrazi za životnom zbiljom bez barbarizacije pejzaža. Humac, Velo i Malo Grablje, Zaraće, Brusje… tamo se povremeno ipak živi dušom i tijelom.
S otoka nitko nikada nije ništa odnio, ostavljeno je sve što se imalo. Svoje djevičanstvo ova mjesta nisu zaslužila vježbama iz kreposti, nego su mjesto samokreacije, mjesto gdje se svatko lako poklanja drugima i sebi samom. Inicijativa treba biti promišljena, uz entuzijazam i istinsku želju za dobrim, kako bi se pokrenuo razvoja tih mjesta, radionicama i: od ekoloških, do umjetničkih, do manjih filmskih i glazbenih festivala. Naravno da pri obnovi treba voditi računa o strogim pravilima obnove i uređenja autohtonih kuća, jer poznata je sklonost kršenja urbanističkih i ekoloških pravila i zakona. Zavaljen u naslonjač, gledajući u nebo osuto zvijezdama, osjetiš kako svaki kamen djedovine ima svoju priču, a tek tada možeš osluhnuti kako vječnost traje. Tko to može platiti?
Fotografije Ivo Pervan
