Premda ga krase deminutivi poput najmanjeg i najnižeg naseljenog otoka na Jadranu, jer nadmorska visina ne prelazi dubinu gaza prosječne kobilice broda, otok Krapanj je velikodušan u svojoj zanimljivoj povijesti
Pogledate li na kartama maleni otočić u šibenskom akvatoriju južno od Zlarina i najbliže kopnu, vidjet ćete da je njegova cijela sjeverna obala toliko ravna da izgleda kao da je skalpelom odstranjena od kopna.
Taj uistinu maleni dio kopna, koji se tko zna kada odvojio od obale, otok je Krapanj i, unatoč skromnoj veličini, velikodušan je u svojoj zanimljivoj povijesti, pa Antonija Grubišić iz TZ-a Krapanj kaže kako je Krapanj jedan mali šarmantni otočić za koji svi koji dođu kažu da nudi baš poseban osjećaj mirnoće ili ‘zen’, kako vam drago.
Premda ga krase deminutivi poput najmanjeg i najnižeg naseljenog otoka na Jadranu, jer nadmorska visina ne prelazi dubinu gaza prosječne kobilice broda (1,25 m), te ćete ga obići laganom uzobalnom šetnjom za sat vremena, ovaj otočić ipak ima nešto što nijedan drugi nema, pa itekako zaslužuje vezivanje na njegove obale, barem na jedan dan.
Plaže na Krapnju
Možda nije toliko zanimljivo nautičko odredište zbog blizine obale, odnosno mjesta Brodarica, pa do njegovih plaža zapravo možete doplivati s kopna i bez broda, ali ako započinjete plovidbu, recimo, iz marine Mandalina, zašto otok Krapanj ne učiniti svojom početnom točkom krstarenja šibenskim arhipelagom.
Iako se možete usidriti u uvali na južnoj strani, gdje je i lučica za privez brodica stanovnika otoka, ispred hotela Spongiola postoji mul koji može prihvatiti 25 brodova i jedrilica, do 25 m dužine, a odmah do je i lijepo uređena plaža. Jednom kad ste se iskrcali, vaša malena krapanjska avantura može početi.
Meka jadranskog spužvarstva
Premda malen površinom toliko da ni ne prelazi pola četvornog kilometra, sam otok i njegovi stanovnici svjetski su poznati po svojoj 300 godina dugoj tradiciji ronilaštva i prava je meka jadranskog spužvarstva. Nestašica obradive zemlje, izvora pitke vode, okrenula je stanovništvo u potpunosti moru, i to na posve zanimljiv način, kojim se Krapanj povezao s kolijevkom spužvarstva – Grčkom.
Naime, otok Krapanj je u srednjem vijeku pripadao šibenskom plemiću, pa kako nije bilo stanovnika, u 15. stoljeću franjevci su započeli s gradnjom samostana i crkve, i to je uglavnom bilo tipično franjevačko osamljeno utočište.
Najmanji naseljeni jadranski otok čuvar je zanimljive pomorske baštine
No, s provalama turskih osvajača, stanovništvo kopna diljem obala Jadrana svoj spas je tražilo na otocima, kao što danas traže spas od uzavrelih urbanih središta, te su na Krapnju počele nicati prve kamene kućice koje su u narednim godinama narasle na dvjestotinjak objekata, čime se formiralo naselje Krapanj.
Ondašnja mletačka uprava nije dopustila boravak franjevcima s teritorija pod turskom vlašću, pa je 1700. s daleke Krete stigao svećenik fra Antun, koji je potom otočane upoznao s tajnama zanata ‘lova’ i prerade spužvi, te je začeta priča o krapanjskom spužvarstvu.
Ono što je u početku bilo prikupljanje ove mekane tvari koja je zapravo morska životinja, i to s broda nabadajući ostima ove morske organizme koji su obitavali do 15-ak metara dubine, dolaskom 1893. na otok prvog ronilačkog aparata (pumpa za dovod zraka roniocima), i to zahvaljujući nastojanjima Austro-Ugarske Monarhije, prikupljanje je postalo, doduše jako težak i opasan, ali unosan posao kojim su se počele baviti krapanjske obitelji i zbog kojih su odlazili na ture diljem obala Mediterana, tradicija kaže sve do obala Libije. Na slična putovanja upućivali su se i susjedni Zlarinjani, u lov na koralje.
Ne propustite posjetiti muzej ronilaštva i uljaru Sv. Lovre
Ribarske, odnosno spužvarske, družine okupljale su do osam članova po brodu, a sezona bi, slično kao i danas turistička, trajala od ožujka do kraja rujna. No, ništa turističko i romantično nije bilo u vremenima dok se brod pokretao isključivo na vesla i jedra. Pojavom motornih brodova područje lova se širilo, a dubine za skupljanje spužvi narasle su i do 40 metara, no i dalje s teškom opremom koja im je omogućavala duži boravak na dnu za razliku od moderne ronilačke opreme.
Teško odijelo i težak fizički rad ispod površine zahtijevali su iznimnu kondiciju i mentalnu snagu da se u nekoliko zarona i po nekoliko sati izdrži u dubinama.
Jedna od krapanjskih obitelji koja se posebno istaknula u spužvarstvu zasigurno je obitelj Tanfara, koja se spužvarskom tradicijom bavi od 1896. godine. Brojne krapanjske obitelji doživjele su tragedije i pretrpjele gubitak članova obitelji u modrim dubinama vezane uz ovaj opasan posao, no obitelj Tanfara nisu zaustavile, pa se tradicija i danas održava.
Krapanjska spužva
U njihovoj galeriji i prekrasnom muzeju Spuga 2 ne samo da možete uživo vidjeti tešku opremu s kojom su se krapanjski ronioci spuštali u modre dubine, poput teških odijela i metalnih čizama s prepoznatljivim ronilačkim kacigama, već i ponijeti dio te tradicije sa sobom, odnosno jedan uistinu pravi i još k tome upotrebljivi morski suvenir – krapanjsku spužvu.
Galerija od spužava – Žitak, još je jedno prekrasno mjesto gdje možete naći ove uistinu autohtone suvenire i nigdje nisu tako dobri i tako natopljeni tradicijom kao na Krapnju. I danas su neke od kamenih kuća koje su nastale zahvaljujući spužvarstvu dio prekrasne vizure ovog škojića, a prilike za fotografiranje ima gotovo na svakom kantunu i ispod svakog volta, a u takvoj romantičnoj šetnji usput ćete se u kalama sakriti od žege.
U šetnji nećete promašiti muzej-uljaru Sv. Lovre iz 15. stoljeća, u kojoj stare kamene preše dočaravaju kako se nekad uz pomoć tovara radilo maslinovo ulje, dok u hotelu Spongiola postoji i muzej ronilaštva. Za osvježenja i kakav gastronomski predah nećemo pojedinačno imenovati nijedan restoran, jer vidjet ćete ih sve, pa možete odabrati onaj koji vam atmosferom i pogledom najviše odgovara.
Krapanjski pijat
Zato ćemo preporučiti specijalitete – ‘krapanjski pijat’ i orzoto, oba spremljena na tradicijski način, jer uz toliko ronilaca na otoku, naravno da je puno i dobrih ribolovaca i uvijek svježeg ulova iz mora. ‘Krapanjski pijat’ je hobotnica pripremljena na gulaš uz dodatak tjestenine, a svaki restoran ima svoj mali ‘touch’ na to jelo, pa će u svakom restoranu ovaj riblji gulaš biti malo drukčiji.
Drugi specijalitet inačica je crnog rižota, no umjesto riže kuha se orzo, odnosno ječam i, naravno, sipa u svom sjaju, odnosno crnilu, i po mnogim sladokuscima je bolji od rižota. Ne vjerujete? Dođite na otok Krapanj i sami se uvjerite.
Tekst Filip Bubalo
Fotografije Ivo Pervan, Boris Kačan & TZ Krapanj Brodarica / Milena Tanfara
