Novi biser u nizu od sedam katarskih muzeja je Olimpijski i sportski muzej u Dohi, koji će krajem godine biti sjedište Svjetskog nogometnog prvenstva, a u njegovu oblikovanju angažirani su i stručnjaci s naših prostora
Na spomen Katara mnogi prvo pomisle na fosilna goriva. Država stvorena na tlu koje čuva golemu količinu energetskih zaliha, dnevno samo od nafte priskrbi 15 milijardi dolara. Katar doduše nije najbogatija država svijeta, ali je po BDP-u svakako na prvom mjestu, a kraljevska obitelj Al Thani svakom Katarcu osigurava iznimno udoban život.
Infrastruktura tako imućne zemlje ne ovisi o porezu na dohodak, pa ga ni nema, što privlači milijune inozemnih radnika, koji čine čak 75 posto populacije. U Kataru ništa nije slučajno, a posebno ne izgled ključnih zdanja. Svako od njih odražava određeni segment regionalne baštine ili krajolika.
Da tako i ostane, posebno se skrbi najmoćnija žena međunarodne umjetničke scene, Njezina Ekscelencija šeika Al-Majasa bint Hamad bin Khalifa Al Thani, sestra katarskog vladara, emira Tamima bin Hamada Al Thanija. Lijepa princeza od europskih se aristokratkinja razlikuje po obrazovanju stečenom na sveučilištima Duke, Sorbonne i Pariškom institutu političkih studija, dinamičnoj karijeri te single statusu i nepretencioznosti.
Najčešće ju se viđa zaposlenu, u tenisicama, zaogrnutu jednostavnom abajom. Raskošne su, međutim, njezine vizije koje se rađaju u uredu smještenom u Pustinjskoj ruži, nacionalnom muzeju što ga je projektirao čuveni francuski arhitekt Jean Nouvel. Jedan je to od sedam muzeja izgrađenih od 2008., a mladoj je ženi dana velika odgovornost i milijarda dolara godišnjeg budžeta za potrebe umjetničkog razvoja.
Upravljanju je postupila strateški, inicirajući projekte koji učvršćuju i grade katarski identitet. Prvo je obogatila vrijednu obiteljsku zbirku suvremene umjetnosti pa se posvetila razvoju filmskih festivala i nacionalnih muzeja. Posljednji, ‘3-2-1 Qatar Olympic and Sports Museum’ u Dohi, otvoren u travnju, građevina je od 19.000 četvornih metara.
Nalazi se uz stadion Khalifa, jedan od osam na kojima će se od 21. studenoga do 18. prosinca igrati FIFA World Cup Qatar – Svjetsko nogometno prvenstvo, a projektirao ga je španjolski arhitekt Joan Sibina. Katarski olimpijski i sportski muzej kruna je desetogodišnjeg plana vladara da svoju državu učine svjetskom prijestolnicom sporta.
U dugom nizu institucija u vlasništvu i pod pokroviteljstvom kuće Al Thani, sportski su giganti poput konjskih utrka Royal Ascot i Chantilly, te nogometnih klubova Paris-Saint-Germain, Manchester United i Barcelona. Mnogi su svejedno dvojili jesu li takva ulaganja dovoljna da Katar postane domaćin ovog prestižnog nogometnog natjecanja.
Još se pamti pismo majke šeike Moze, supruge bivšeg emira, Hamada bin Khalife Al Thanija, i majke šeike Majase, 2010. upućeno predsjedniku FIFA-e. Započela ga je pitanjem: ‘Kada? Kada će doći pravo vrijeme da Svjetsko prvenstvo stigne na Bliski istok?’, a završila ga je odlučnom rečenicom ‘To vrijeme je – sad.’ Sociologinja po obrazovanju, šeika Moza život je posvetila obrazovnim reformama i promicanju obrazovanja posebno među mladim Arapkinjama.
Katarski olimpijski i sportski muzej kruna je desetogodišnjeg plana vladara, obitelji Al Thani, da svoju državu učine svjetskom prijestolnicom sporta
Njezinu stilu, karakterističnom po turbanima i jarkim bojama, posvećene su mnoge stranice modnih časopisa. Česta gošća Hrvatske, odlikovana Redom kraljice Jelene, svoje je progresivne ideje željela prenijeti na svojih sedmoro djece. Tako je 35-godišnji šeik Joaan predsjednik Katarskog olimpijskog komiteta, a mlađa kći, triatlonka, šeika Hind na čelu je Katarske zaklade za obrazovanje, znanost i društveni razvoj. Sportski muzej predstavlja sinergiju njihovih ideja jer objedinjuje sport i obrazovanje, u njemu publika otkriva da sport nije privilegij fizički superiornih, već stvarna mogućnost dostupna svima.
Muzej je iznikao iz stadiona Hamad bin Khalifa, baze nogometnog kluba Al Ahli, koji je svojedobno trenirao legendarni hrvatski nogometaš Cico Kranjčar. Vodstvo muzeja na razne načine pridonosi globalnoj sportskoj sceni. Predsjednik uprave je Njegova Ekscelencija šeik Mohamed bin Abdulah Al Thani, sam skijaš i alpinist, osvajač Mount Everesta. Generalni direktor Abdula Jusuf Al Mula bivši je menadžer energetskog sektora i čelnik brojnih međunarodnih sportskih institucija, a direktor kustoskog tima Kevin Moore bio je prvi direktor mančesterskog Nacionalnog muzeja nogometa.
U timu kustosa šest mjeseci radila je i Leila Brown, rođena Zagrepčanka nastanjena u Londonu, koju je zdanje Joana Sibine svakodnevno fasciniralo. ‘Poseban je osjećaj izići iz stanice blještavo čiste podzemne željeznice, inspirirane arapskom arhitekturom, i prohodati pedesetak metara do zgrade sa simboličnim natjecateljskim znakom 3-2-1. Španjolski arhitekt Sibina postojeći je cilindrični volumen stadiona Khalifa obložio staklom te ovio s pet čeličnih elipsi koje simboliziraju pet olimpijskih prstenova.
Oni nose trag orijentalne umjetnosti, vidljiv tek kad se priđe zgradi. To je jali uzorak, rasprostranjen od Indije do Andaluzije, koji pruža zaklon od pustinjskog zvizdana. Pođete li pokretnim stubama prema gornjim katovima, pružit će vam se pogled na nebesko plavetnilo i građevine Dohe, tonovima stopljene s nepreglednim bijelim pejzažem’, otkriva Leila Brown. Muzej je podijeljen na sedam cjelina.
U predvorju je prva galerija, nazvana Svijet emocija, i u njoj je golema eterična instalacija načinjena od nogometnih lopti, obojenih plavo i bijelo, nanizanih poput perli. Španjolski studio Empty i dizajner muzejskog postava, arhitekt Matias Pinto, interijer su odjenuli u sive nijanse. Iz predvorja se granaju biblioteka s 5000 sportskih naslova, golemi ured s Aeron stolcima za svakog zaposlenika, konferencijske dvorane, multimedijski teatar te prostorije za molitvu. Ondje je i ostakljena multimedijska kabina iz koje će se izvještavati kada Muzej bude sjedište Svjetskog prvenstva.
Posjetitelj od Svijeta emocija kreće prema galeriji Globalna povijest sporta. U dvorani posvećenoj Olimpijskim igrama, u nepreglednom nizu memorabilija, nalazi se i sarajevski Vučko. Priča se nastavlja u Dvorani sportaša, koja okuplja njih 90. Leila Brown kaže: ‘Dvorana sportaša predana mi je na skrb šest mjeseci prije otvaranja muzeja, pripremanog petnaest godina. Mada je iza mene dvadesetogodišnje kustosko iskustvo, nikad se nisam susrela s tako velikim, produkcijski ambicioznim projektom. Izazov je pratilo zadovoljstvo otkrivanja biografija ljudi, od kojih za neke dotad nisam ni čula. Osim toga, bilo je potpuno nadrealno u ruci držati Zidaneovu zlatnu kopačku, odlučivati kako će biti izložena Peleova lopta, zavrtjeti volan Schumacherova Ferrarija…’
Jedinstven ručni rad su i replike, poput fascinantnog trimarana Oracle kojim je jedrio tim Russella Couttsa. Slijede dvorane posvećene povijesti katarskog sporta, drevnoj sportskoj tradiciji regije, posebno konjaništvu, sokolarstvu i jedriličarstvu. Narativ završava u Aktivacijskoj zoni, koja, uključivanjem posjetitelja u različite aktivnosti, u punom smislu otkriva što znači interaktivni i uključivi muzej.
U velikom timu međunarodnih stručnjaka angažiranih u promoviranju nove vizije sporta je i Danijel Šarić, jedan od najboljih rukometnih golmana svijeta, bivši igrač Crvene zvezde, Barcelone i katarske reprezentacije. Umjesto da odabere glamuroznu karijeru trenera nekog od velikih klubova, on se posvetio poboljšanju života običnih ljudi kao specijalist muzejske edukacije.
Među muzejskim osobljem je i portugalski veslač-olimpijac Antonio Tiago Esteves, a uz Šarića i Leilu Brown, u stvaranju muzeja sudjelovale su i arheologinja Gordana Petrović, zadužena za muzejsku kolekciju, te restauratorica Ana Radojević.
Tekst Dubravka Tomeković Aralica
Fotografije Qatar Museums & David Levene