Inženjer elektrotehnike želi popularizirati priznatu i efikasnu metodu za mentalni fitness, koja pomaže djeci kroz Umo igraonice
Osnivač tvrtke Umo neuroscience, poduzetnik i magistar znanosti Marin Maletić, pomaže djeci s raznim problemima u ponašanju da nadvladaju, koliko je god to moguće, svoje probleme i poboljšaju kvalitetu života, kako sebi, tako i svojim obiteljima. Iako je to, po njemu, najvrjedniji aspekt neurofeedbacka, primjene te svojevrsne tehnološki potpomognute meditacije puno su šire i uključuju svakoga tko želi raditi na svom umu. Maletić objašnjava kako je od diplome splitskog FESB-a i bavljenja upravljanjem elektromotorima došao do bavljenja neurofeedbackom, priznatom i vrlo efikasnom metodom mentalnog well-beinga.
Elektrotehnika i psihologija, gdje je tu veza?
Iako na prvi pogled izgledaju sasvim nepovezano, moja izvorna profesija i ova kojom se danas bavim izuzetno su bliske. Za početak, ako pogledam sve tehnološke elemente Umo projekta, moram reći da gotovo ne postoji stvar koja nije bila na nekom od ispita na FESB-u, barem u teoretskom obliku. Što se tiče ne-tehnološkog dijela projekta, tu se opet stvari, jednim dijelom, vrte oko električnih polja i mreža, tako da ni tu nisam baš zalutao. Jedino zajedničko svim mojim poslovima bilo je to da sam preko njih rješavao neki svoj problem. Zato što mi je bilo nepodnošljivo čekanje u redovima, smislio sam SMS redomat, nerviralo me što nema eKnjiga na hrvatskom pa sam pokrenuo eKnjižnicu TookBook.com, a slično je bilo i s neurofeedbackom. Jedno od moje troje djece bilo je ADHD-ovac, što je stanje koje samo po sebi ne mora biti problem, ali često zna proći neprimijećeno i stvarati ljudima nekada i vrlo neugodne probleme. Rješenje našeg problema ukazalo se u neurofeedbacku, za koji mi je u početku bio velik misterij kako to da nešto takvo može biti praktički nepoznato javnosti, kako općoj, tako i stručnoj. To čuđenje postupno se pretvorilo u Umo, tvrtku koja ima zadatak proširiti postojeći okvir upotrebe neurofeedbacka.
Što je točno neurofeedback?
Neurofeedback je metoda poznata još od 60-ih godina prošlog stoljeća, a temelji se na stoljećima poznatom biofeedback principu. Taj princip kaže da čovjek može u određenoj mjeri upravljati nekim fiziološkim procesima u svom organizmu jednom kada te procese osvijesti. Uz pomoć biofeedbacka, na primjer, ronioci mogu naučiti spustiti svoj puls do razine nezamislive običnom čovjeku. Biofeedback princip vrijedi i za neurofiziološke procese, pri čemu moderna tehnologija omogućava da se ti procesi danas mogu pratiti te uz pomoć neurofeedback metode i osvijestiti. Na neurofeedbacku se, pomoću EEG-a, mjeri električna aktivnost u mozgu koja se u realnom vremenu analizira tako da se izvuče amplituda pojedinih moždanih valova. Ti se valovi prikazuju korisniku u obliku određenog elementa videoigrice, na primjer kao brzina trkaćeg autića. Pojednostavljeno rečeno, nastojeći što brže voziti autić, korisnik zapravo poboljšava kvalitetu svojih moždanih valova, a time i samo funkcioniranje svog uma.
Koje su mogućnosti primjene neurofeedbacka?
Jedan od najegzaktnijih efekata neurofeedbacka je poboljšanje fokusa, a kako je fokus u osnovi svake ljudske aktivnosti, slobodno možemo reći da neurofeedback popravlja opće stanje uma. U tom smislu neurofeedback je sličan zdravoj prehrani i tjelovježbi jer ne postoji čovjek kojem te stvari ne bi poboljšale kvalitetu života. Pitanje je samo kako određenoj skupini ljudi napraviti neurofeedback jednostavno dostupnim.
Možete li navesti primjer?
Puno ljudi naučilo je održavati fokus na krivi način, pomoću mentalne napetosti, tj. snažne brze moždane aktivnosti (tzv. high beta valovi), koja se javlja inače u stanju stresa ili fizičke boli. Međutim, pomoću neurofeedbacka moguće je naučiti postići stanje tzv. opuštenog fokusa, kada je brza mentalna aktivnost na minimumu, a srednja (tzv. alfa valovi) vrlo izražena. Netko to zove zen, netko zona, netko flow, ali obrazac moždanih valova je to što ta stanja čine upravo takvima. Nakon radnog dana u kojem dominira stanje opuštenog fokusa čovjek ima dovoljno energije za što god ga veseli. Za takvo neurofeedback rješenje vidimo vrlo veliku mogućnost primjene na području profesionalnog razvoja pojedinaca i dosta radimo na njemu.
Koje je vaše osobno iskustvo s neurofeedbackom?
Od mog upoznavanja s neurofeedbackom do danas prošlo je točno tri godine. U tom razdoblju smo, moj tim i ja, razvili vlastiti EEG uređaj i sustav za neurofeedback treninge, podigli od nule centar za neurofeedback koji danas nešto znači na području brige o djeci, otvorili suradnju s medicinskim ustanovama, prijavili nekoliko patenata, pokrenuli niz novih primjena neurofeedbacka u profesionalnom okruženju, itd. Bez lažne skromnosti, to je za jednu malu tvrtku nevjerojatno puno obavljenog posla. Ja sam duboko uvjeren da je za veliki dio tog uspjeha zaslužan upravo neurofeedback. Naime, za vrijeme mog upoznavanja s neurofeedbackom, jer prvo sam na sebi isprobao, a onda tek poslao djecu, pokazalo se da sam i ja taj, ne baš rijedak, slučaj zapuštenog ADHD-a. Neurofeedback mi je pomogao osvijestiti kako zapravo moj um funkcionira i naučio me kako neke njegove elemente koji su do tada radili protiv mene okrenuti u moju korist.
A što je Umo igraonica u toj priči?
Iako je to zaista igraonica, jer se tamo umom igraju videoigrice, to je jedna vrlo ozbiljna ustanova u kojoj tim psihologa i edukacijskih rehabilitatora provodi neurofeedback na djeci kojoj to može pomoći. Igraonica je u imenu jer vjerujemo da je za djecu bolje da se idu igrati s tetom Josipom, nego da idu kod psihologa rješavati nekakav problem koji oni sami ni ne doživljavaju kao problem. Teta Josipa je, inače, Josipa Bosak, magistra psihologije s višegodišnjim iskustvom u radu s djecom i jedina osoba na ovim prostorima koja ima međunarodno priznatu BCIA edukaciju iz neurofeedbacka. Osim nje, tu su još i tete Sara, Sandra, Kristina i Marcela, sve stručnjakinje s respektabilnim životopisima. Profili djece s kojima radimo su u rasponu od djece s ADHD-om, djece s raznim poteškoćama učenja do djece s autističnog spektra kojima neurofeedback, iako ne rješava bazični problem, omogućava poboljšanje općeg stanja i jednostavnije svakodnevno funkcioniranje. Odnedavno dosta radimo i s djecom bez izraženih problema kojoj roditelji žele olakšati izvršavanje školskih i izvanškolskih obaveza koje su danas zahtjevnije nego ikad. Zbog povećanja takvog interesa nedavno smo izbacili posebno prilagođeni program namijenjen maturantima.
Imate li ideju svoj posao širiti u inozemstvo?
Sigurno da bismo to voljeli i mislimo da i na globalnom tržištu ima mjesta za nas. Uostalom, problemi koje rješavamo su univerzalni i nema nikakvog razloga praviti razliku između domaćeg i globalnog tržišta. Ipak, svatko očekuje da se prvo dokažeš na svom domaćem tržištu, tako da ćemo do kraja godine biti fokusirani isključivo na projekte koje smo pokrenuli ovdje. Na globalnom tržištu puno očekujemo od corporate wellness sektora, brzo rastućeg tržišta u koji se još uvijek neurofeedback nije uključio na pravi način. Mi vjerujemo da će unapređenja koje je Umo unio u provedbu neurofeedbacka biti naša ulaznica na to tržište.
I s morem imate ‘prisan’ odnos?
Moglo bi se tako reći. Veliki sam zaljubljenik u surfanje, ali i sve ostalo što more pruža obožavam. U mladosti sam i po sto dana godišnje provodio na dasci. Danas je moje vrijeme na moru ograničeno na povremene izlete s obitelji, ali kako klinci rastu, osjećam da se moje vrijeme vraća.
Fotografije Darko Šupuk & Umo neuroscience
