Malvazija – svjetski vinski potencijal

by Yachts Croatia

Zahvaljujući istarskim ‘preporoditeljima’ malvazije, poput Ivice Matoševića i Gianfranca Kozlovića, ova izrazito osvježavajuća i aromatična sorta posljednjih godina uzdigla se od miljenice istarskih konoba i sorte za stolna vina do pobjednika na mnogim međunarodnim natjecanjima

Po broju nagrada koje je malvazija ove godine osvojila na svjetskim natjecanjima, od Fakinove (2018.) i zrele Vižinade (2015.), porečke Lagune na Decanteru, do Rossijeve Tempalare (2016.) pa do Prima Luce (2018.) Andree Cossetija, za pretpostaviti je da je pred malvazijom, njezinim proizvođačima, a naročito ljubiteljima ove istarske sorte, blistava svjetska karijera. No, je li malvazija zaista naš novi as iz rukava na svjetskoj vinskoj sceni ili je ipak lokalna blagodat koja neće nadići nacionalne i regionalne okvire? Iz razgovora s jednim od američkih distributera hrvatskih vina preko oceana, da se zaključiti da potencijala zaista ima, jer u SAD-u stasa jedna nova i mlada generacija ljubitelja vina, pa i enologa, koji neopterećeni razvikanim sortama, uvriježenim preporukama, iskušavaju nove regije i zapravo traže egzotična vina, gdje se Hrvatska sa svojim sortama, poput rečene malvazije, ali i plavca, pošipa i drugih, savršeno uklapa. Da, svjetskim znalcima poznata su naša vina i ne kriju oduševljenje, ali se istovremeno postavlja pitanje je li bolje tržišno se natjecati među svjetskim malvazijama ili, pak, izići pod zajedničkom egidom hrvatskih vina i tako pokušati izboriti pozicije, kao malenog i specifičnog proizvođača ozbiljnih vina. Istina je, kao i uvijek, negdje po sredini, no mnogi će se složiti da je snaga upravo u zajedničkom brendiranju hrvatskih vina, a ne pojedinačnih sorti i mikroregija, jer dvjesto tisuća boca malvazije Kozlović prodaje se unaprijed…

Najveća prednost malvazije je svakako karakter koji se dosta razlikuje od mjesta do mjesta, po čemu je možda najprepoznatljivija Bujština

Premda ne postoje dokazi o malvaziji kao autohtonoj sorti, jer je rasprostranjena od Italije, preko Španjolske, Portugala pa sve do Madeire (Malmsey), neprijeporno je da je ovo vodeća istarska sorta s oko tri tisuće hektara, i uz teran je zaštitni znak našeg najvećeg poluotoka. Zahvaljujući istarskim ‘preporoditeljima’ malvazije, poput Ivice Matoševića i Gianfranca Kozlovića, ova izrazito osvježavajuća i aromatična sorta posljednjih godina uzdigla se od miljenice istarskih konoba i sorte za stolna vina do pobjednika na mnogim međunarodnim natjecanjima. Možda je najveća prednost malvazije svakako karakter koji se dosta razlikuje od mjesta do mjesta, po čemu je možda najprepoznatljivija Bujština. Veliku ulogu ima i način odležavanja (vrsta bačve/amfore), vinifikacija (maceracija) i ponajviše godina berbe, što raznim vinarima dopušta kreativnu slobodu da stvore širok raspon okusa jedne sorte, od laganih i voćnih do aromatičnih i višeslojnih vina s punim tijelom i dugim finišom. Kako se ova sorta uglavnom prodaje u prvoj godini, odlikuje je mineralna svježina, suhost i voćnost na nosu, pa je idealan partner za ribu/školjke/rakove ili, pak, lagane rižote i kremaste umake, pa do istarskih tartufa, stoga ne čudi što malvazija prednjači po prodajnim rezultatima u domaćim restoranima. Osim toga, karakteristična kiselost malvazije kao stvorena je za izradu pjenušaca, no ono što je najvažnije osnovica je za donedavno nepoznatu odliku ove sorte, a to je dugi potencijal odležavanja, o čemu svjedoči Matoševićeva Alba Antique, Kabola Malvazija Uniqa, Fakin Malvazija La prima (2012.), Coronica Gran Malvazija (2015.), Benvenuti Anno Domini, Roxanich Antica (2011.) ili Degrassi Bomarchese Riserva (2015.), da spomenemo neke od najtraženijih.

Za odvažnije ljubitelje malvazije, preporučujemo Meneghetti Black label vino, dobiveno maceracijama i odležavanjem, što rezultira punim tijelom i dugim finišem

Upravo je ova godina prepuna nagrada pokazala da je malvazija zrela za dozrijevanje (odlična berba 2015.), pa je i vremenski okvir za distribuciju znatno porastao, no proizvodnja je ipak nedovoljna. U ovom trenutku, želje hrvatskih vinara i mogućnosti lice su i naličje istog novčića, a za pretočiti ih u zlatnu valutu koja će otvoriti nova vrata ne samo za ovu vodeću istarsku bijelu sortu nego i za druge domaće i autohtone sorte, potrebno je nešto više od zlatnih nagrada na stranim natjecanjima, a onda ćemo znati jesmo li kalibrirani za jedan globalni i prolazni trend ili su naša kola opremljena vinskim sanducima spremna za dugu vožnju.

Tekst Filip Bubalo
Fotografije TZ Istra, Đ. Stošić & Meneghetti

Jadranske top destinacije